Svi mi imamo mišljenje o nečemu ili nekome. Isto tako imaju i drugi ljudi mišljenje o nama. To su samo mišljenja. Kaže se: “Percepcija je u oku promatrača”.
Često dopuštamo da ta tuđa mišljenja kormilare našim životima, drugima dajemo odgovornost za nas same. Ponekad nas ta tuđa mišljenja određuju i tokom cijelog života.
Neki nikada ne osvijeste da su oni kormilar broda svog. Ostanu živjeti tako. U konstantnoj želji da se svide drugima, dan po dan gušeći sebe. Neki shvate pa se trude, nadvladati sebe same i zatrovanosti koje su pokupili usput.
Život i je učenje, no kako ćeš naučiti ako ti ne želiš? Ako ti je uvijek više stalo do tuđeg mišljenja, negoli do tebe samog i onoga što ti želiš? Ne možeš ga promijeniti koliko god se trudio.
Možeš, svojim primjerom, jedino ti biti bolji. Ako ti to želiš naravno.
Tko to spozna i prihvati, ok, tko ne, opet ok. Ne treba osuđivati, nikako.
Veliku hrabrost iziskuje zauzeti se za sebe. Malo nas to i čini. Odbaciti njihova mišljenja i misliti svojom glavom. Ići putem kojeg mi odaberemo za sebe. Ma koliko lud se on drugima činio.
Prihvati SEBE. Posebnog kakav jesi. Ne zamjeraj si prošlost svoju jer ovdje i jesi da naučiš.
Pusti ih neka misle, mišljenja su samo mišljena, a ti misli za sebe i svojom glavom.
Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
