Najranije i najdetaljnije zapise o karmi i reinkarnaciji nalazimo u drevnim Vedama gdje je karma opisana kao univerzalni zakon izravnavanja, logika vječne pravde, duhovne i moralne ravnoteže. Za svaku posljedicu mora postojati uzrok, i posljedica mora biti potpuno jednaka uzroku. Dobra djela privlače dobre reakcije, a loša privlače loše. Ovdje ćemo također opisati razne vrste karme, život u utrobi i zašto se ne možemo sjetiti prošlog života. Samo se potpuno duhovno probuđena i samospoznata duša, puna nemotivirane i čiste ljubavi prema Bogu može zauvijek osloboditi okova samsare. Napustivši ovo smrtno tijelo i svijet maye, velike iluzije, u svom se izvornom vječnom identitetu vraća natrag u duhovni svijet.

atma.hr – 78




Karma je izravnavanje posljedica koje potječu od uzroka, tijekom čega biće, na koje se ta karma odnosi, proživljava bol ili patnju u svrhu pročišćenja želja i učenja. Sve dok rezultati karme nisu poništeni, osoba se mora ponovno rađati. Poput gravitacije, karma je uvijek prisutna u svojoj punoj potenciji, čak i kada je ljudi ne shvaćaju. Duša je vječna i nerođena, ali pošto zbog lažnog ega i iluzije prihvaća materijalno tijelo, tijelo se rađa. Živo se biće rađa u ljudskom obliku nakon postupne evolucije u samsari, krugu rađanja i umiranja kroz 8 000 000 vrsta života. Jednom kada dobije ljudsko tijelo, obdareno inteligencijom i slobodnom voljom, potpuno je odgovorna za sva svoja djela.

Reinkarnacija kroz povijest

Reinkarnacija (od latinskog re in carnis, ponovo u meso, tijelo, to jest ponovno utjelovljenje) je učenje o ponovnom ili neprestanom seljenju duha ili duše u tijela nakon fizičke smrti. Srodan pojam je i transmigracija ili palingeneza. Uzrokom vraćanja smatraju se djela iz prethodnog života, čiji skup nazivamo karma; pojam sličan zapadnom pojmu sudbine.

Učenje potječe iz Veda, konkretno Upanišada, tekstova starih indijskih mudraca. Najpoznatije masovne religije u kojima je reinkarnacija opće prihvaćena su budizam i hinduizam.

Pojam reinkarnacije je kroz povijest različito tumačen, najčešće ovisno o potrebama visokog svećenstva ili politike koja je provođena kako bi se zaštitili interesi vladajuće elite. U negiranju reinkarnacije kao temeljnog pojma duhovnosti išlo se tako daleko da su uništavane kompletne knjižnice kao, na primjer, aleksandrijska, jedna od prvih, a ujedno najveća i najbogatija starim spisima.

Filozofi u staroj Grčkoj izučavali su stare tekstove u aleksandrijskoj knjižnici, a imali su doticaj i s učenjem Veda. Njihove filozofske škole počivaju na temeljima i učenjima starog Egipta i Indije.

O reinkarnaciji je govorio i Sokrat, koji je bio prisiljen izvršiti samoubojstvo, ali se svog učenja nije htio odreći. Rekao je da mudraca ne mogu ubiti.

Rano kršćanstvo također priznaje reinkarnaciju. Ističu se Origenova učenja, posebno onaj dio koji se odnosi na pred-egzistenciju duša, što razotkriva doktrinu o reinkarnaciji. Novi zavjet putem različitih fraza govori o reinkarnaciji. Tako je Ivan Krstitelj prepoznat kao inkarnacija Ilije.

553., za vrijeme vladavine cara Justinijana, dekretom je ukinuto podučavanje karme, na što se nadovezao cijeli kršćanski nauk s iskupljenjem grjehova i davanja moći svećenstvu. Od tada se karma izučavala tajno, a o njoj se govorilo u alegorijama, posebno među katarima, alkemičarima, hermetičkim filozofima, rozenkrojcerima i kršćanskim kabalistima.

atma.hr – 75



Krajem 19. st. Rudolf Steiner, osnivač antropozofske skupine koja se bavi ezoterijskim učenjem, a koje počiva na učenju iz Veda, ne odriče se uloge Isusa koji ovdje po njihovom vjerovanju ima puno značajniju ulogu, može se reći transcendentalnu u odnosu na kršćanski nauk gdje je Njegova uloga pojednostavljena.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća djeluje i Helena P. Blavatsky, osnivačica teozofskog pravca, čije se učenje u potpunosti oslanja na učenja stare istočne misli, prvenstveno Veda te tibetanskog budizma.

Yogananda Paramahamsa kaže da je, ako teorija reinkarnacije nije istinita, besmisleno vjerovati u bilo koji oblik religije. Ostaje nam materijalno, koje je, ako ne služi za duhovne ciljeve, zlo što kao veo skriva Božansko.

Najpoznatiji suvremeni istraživač reinkarnacije je bio slavni Dr. Ian Stevenson (1918-2007), koji bio je šef odjela psihijatrije na Virginijskom sveučilištu i direktor odsjeka za istraživanja ličnosti na Virginijskom sveučilištu. On je 40 godina posvetio znanstvenom dokumentiranju sjećanja na prošle živote kod djece iz cijelog svijeta, a njegovi spisi sadrže preko 3000 slučajeva. Mnogi ljudi, uključujući skeptike i znanstvenike, slažu se da ti slučajevi nude zasad najbolje dokaze reinkarnacije.

atma.hr – 39

Vedski pogled na seljenje duše

Prema Vedama, najopsežnijem i najstarijem izvoru znanju o reinkarnaciji, ovaj naš svemir (prema Vedskoj astronomiji postoji bezbroj svemira u materijalnoj kreaciji koja je poput tamnog malog oblaka na beskrajnom duhovnom nebu), ispunjen je milijardama vječnih duhovnih duša ili iskri života koja transmigriraju iz jednog tijela u drugo. Od najmanje amebe pa do slona, svi se živi organizmi sastoje od dvije temeljne komponente: materijalnog tijela i duhovne duše. Materijalno tijelo je beživotno iako predstavlja kompleksni aranžman sačinjen od fizičkih elemenata. Duša je iskra života koja je dio tj dolazi od Vrhovnog života, Boga.

Iako je duša po dimenziji 1/10.000 (deset-tisućiti dio) presjeka vrha vlasi kose, ona prožima tijelo svjesnošću. U nekim životnim vrstama ona prebiva nekoliko sekundi, a u drugima nekoliko tisuća godina. Kada neko određeno tijelo nije više pogodno za stanovanje, duša ga napušta u potrazi za drugim, ulazeći tijekom oplodnje kako bi razvila novo tijelo.

Duša u svojim materijalnim životima biva podvrgnuta raznim vrstama takozvanog uživanja, jadikovanja, straha, sreće i nesreće. Živo biće je prvobitno, u svom čistom, duhovnom postojanju, bilo gotovo jednakih odlika kao i Bog. Međutim, kada postane privučeno željama za osjetilnim zadovoljenjem u materijalnom svijetu odvojeno od Izvora, pada u materijalna stanja. Tako započinje svoje materijalno postojanje, što znači da se seli iz jednoga tijela u drugo, sve se više zaplićući dok ne prozre materijalnu iluziju (maya) i izađe iz kruga samsare i vrati se Izvoru. Ojačano iskustvom materijalnog postojanja, više se nikad ne vraća. Tako tvrdi Krishna u Bhagavad giti.

Vođeni tzv suvremenim psiholozima i filozofima, ljudi današnjeg doba ne poznaju djelatnosti suptilnoga tijela i tako ne mogu shvatiti što se zapravo podrazumijeva pod terminom seljenja duše.

U različitim povijesnim tradicijama posve se dosljedno zagovara činjenica o tome kako je jedan život samo jedna slika s filmske vrpce naših mnogobrojnih života, naše spiritualne evolucije u ovom materijalnom svijetu. Oni koji zagovaraju reinkarnaciju govore o tome da smo ovo tijelo, koje je kao vozilo za dušu, dobili u skladu s našim djelatnostima iz prošlog života.

atma.hr – 78




Duša prihvaća vrstu tijela prema svojim željama

Prema Bhagavad-giti, svaka duša uči svoju lekciju pa ponekad biva “kažnjena ili nagrađena” zbog svojih loših ili pobožnih djela koje je činila tijekom svog ljudskog života. Svako djelo ljudskog bića biva izvršeno ili u skladu s univerzalnim zakonom Boga ili se ono protivi tom zakonu.

Božji sveti spisi namijenjeni su samo onim dušama koje posjeduju ljudski oblik iz razloga što niži oblici života nemaju  mogućnost da poput ljudi razviju dovoljnu razinu inteligencije s kojom bi mogli slobodno izabrati između ova dva izbora – slijediti ili ne slijediti Božje upute. Naravno, s tom slobodom izbora dolaze i odgovornosti. Tako duša koja prekrši Božji zakon može biti rođena u nižem obliku života, čak i tijelu životinje, a pobožna duša može biti rođena na višem planetarnim sustavu ili u obitelji obrazovanih, moralnih i dobrostojećih roditelja. No, i jedna i druga zapletena su u okove karme.

Samo se samospoznata duša može osloboditi okova karme u potpunosti i vratiti se natrag u duhovni svijet. Bhagavad-gita dalje objašnjava kako živo biće prihvaća određenu vrstu tijela prema svojim određenim željama.

Suptilno tijelo (čine ga um, inteligencija i lažni ego) koje obavija i prekriva dušu za vrijeme stanja tranzicije između smrti i ponovnog rađanja, sadrži zapise svih misli, djelatnosti i želja dotične duše. Upravo one određuju koju će vrstu grubog tijela živo biće dobiti u sljedećem životu. Na primjer, u prodavaonici odijela možemo pronaći različite vrste sakoa, košulja, majica, hlača, itd. Slično tome, postoji 8 400 000 vrsti koje duša može izabrati. Mi možemo odabrati bilo koje od ovih tijela da bismo zadovoljili svoje želje.

Prema riječima učenih mudraca kroz povijest ljudskoga roda, živo se biće rađa u ljudskom obliku nakon postupne evolucije kroz 8 000 000 oblika života. U ovom pojavnom svijetu postoji ukupno 8 400 000 životnih vrsta, od toga 900 000 vrsta života u vodi, 2 000 000 vrsta nepokretnih živih bića poput bilja, 1 100 000 vrsta reptila i kukaca, 1 000 000 vrsta ptica, 3 000000 vrsta zvijeri i 400 000 vrsta ljudskih bića. Živo biće prelazi iz jedne vrste života u drugu tijekom mnogo milijuna godina u utrobi ogromnog svemira.

Čak i među ljudskim bićima postoji toliko mnogo različitih vrsta. Suvremena znanost je dokazala na primjeru televizijske transmisije da suptilni oblici postoje u eteru. Tako oblici ili slike s jednoga mjesta bivaju transmitirani, tj. preneseni na drugo mjesto uz pomoć djelatnosti eteralnog elementa.

Misaone djelatnosti ili psihološke djelatnosti mišljenja, osjećanja i htijenja isto tako su djelatnosti na razini eteralnog postojanja. Misaono se postojanje preobražava u opipljive oblike čim za to okolnosti postanu pogodne. Tako duša biva nošena od strane suptilnog tijela i ulazi u dotičnu maternicu zbog svojih neispunjenih želja. Na taj način majka priroda kroz zakon karme uzvraća na sve želje živih  bića.

Svaka pojedina životna vrsta predstavlja sredstvo i način za uživanje duše. Prema specifičnim željama duše, materijalna priroda će joj podariti određeno tijelo s kojim će ona moći zadovoljiti svoje želje.

atma.hr – 39

Kojim procesom i kako duša napušta materijalno tijelo?

Kada se sadašnje tijelo preobrazi u prah i ponovno pretvori u pet elemenata – zemlju, vodu, vatru, zrak i eter – vlasnik tijela, živo biće, prihvaća drugo tijelo napravljeno od materijalnih elemenata prema svojim plodonosnim djelatnostima tj karmi u prošlom životu. Kada je suptilni oblik budućeg tijela oblikovan, duša zajedno sa suptilnim tijelom napušta sadašnje fizičko tijelo i dobiva novo.

Živo biće nije materijalno tijelo, već je materijalno tijelo prekrivač živoga bića. Bhagavad-gita uspoređuje tijelo s odijelom i vrlo detaljno objašnjava kako osoba mijenja odijela jedno za drugim. Živo biće, duša, stalno mijenja tijela jedno za drugim. Čak i u sadašnjem životu, tijelo se mijenja od djetinjstva do dječaštva, od dječaštva do mladosti i od mladosti do starosti. Slično tomu, kada je tijelo prestaro da nastavi postojati, živo biće odbacuje to tijelo i u skladu sa zakonima prirode dobiva drugo tijelo prema svojim plodonosnim djelatnostima, željama i trudu.

Zakoni prirode nadziru ovaj dio i zato sve dok je živo biće pod nadzorom izvanjske materijalne energije, postupak mijenjanja tijela odvija se prema nečijim plodonosnim djelatnostima.

Osoba koja zbog neznanja djeluje grješno, dobiva nižu kvalitetu tijela: karanam guna-sango. (Bg, 13.22) Zašto postoje nazovimo to višerazredna i nižerazredna tijela? Tijelo se dobiva prema načinu odnosa osobe s materijalnom prirodom. Ako se osoba u ovom životu zbližila s odlikama neznanja i grješnim djelatnostima (dushkriti), u sljedećem će životu, po zakonima prirode, dobiti tijelo puno patnje.

I obratno, ako je djelovala pobožno, u skladu sa zakonima Boga, tada će dobiti tijelo s višim odlikama.

Kada viši autoriteti odrede sljedeće tijelo jer su sve lekcije za ovaj život završene, duša napušta sadašnje tijelo i ulazi u drugo.

Oni koji su previše privučeni svojom životnom situacijom i ne mogu se nikako pomiriti sa napuštanjem tijela, primorani su ostati u tijelu tzv duha i ne dopušta im se prihvatiti drugo grubo tijelo. Također, osobe koje počine samoubojstvo također moraju ostati dugo vremena u suptilnim tijelu, što je velika patnja. Um je osnovni uzrok takve situacije. On uzrokuje stvaranje različitih vrsta tijela koja osoba mora prihvatiti. Prema tome, duša se može seliti u viša ili niža tijela, ovisno od svog druženja s odlikama ili silama materijalne prirode.

atma.hr – 78




Prijelaz u novo rođenje

Gusjenica prelazi s jednoga lista na drugi hvatajući se za drugi list prije nego što napusti prvi. Slično tome, u skladu sa svojim prijašnjim djelovanjem, živo biće se mora “uhvatiti” za drugo tijelo, prije nego što napusti postojeće, jer um je riznica svih vrsta želja. Osoba koja je previše zaokupljena materijalnim djelatnostima, postaje jako privučena materijalnim tijelom. Čak i u trenutku smrti misli na svoje sadašnje tijelo i osobe povezane s njim. Tako ostaje potpuno obuzeta tjelesnim shvaćanjem života, toliko snažno da čak ni u trenutku smrti ne želi napustiti to tijelo.

Ponekad možemo vidjeti kako osoba na samrti ostaje u komi prije nego što napusti tijelo. To se zove maya ili iluzija. Zahvaljujući višem uređenju prirode, živom biću se nudi drugo tijelo, ali budući daje privučeno svojim sadašnjim tijelom, ono ne želi ući u novo tijelo. No zakoni prirode prisiljavaju ga da prihvati drugo tijelo.

Materijalna priroda vrlo je moćna, a materijalne gune (neznanje, strast i vrlina) prisiljavaju osobu da prihvati drugo tijelo. Ta sila opaža se kada se živo biće seli iz višega tijela u niže. Osoba koja u sadašnjem tijelu djeluje grešno i necivilizirano, sigurno će biti prisiljena u budućnosti prihvatiti neku nižu vrstu života. Ona može uživati u tijelu istaknutih i slavnih osoba, ali kada shvati da će biti prisiljena prihvatiti tijelo u nižim vrstama života, odbija napustiti sadašnje tijelo. Stoga može ležati u komi mnogo dana prije smrti.

atma.hr – 75



Život u utrobi majke

U Vedama postoje složena objašnjenja rođenja, smrti i ponovnog utjelovljenja duše. Postoji čak detaljan opis života fetusa u maternici majke: “Prošavši kroz sva paklena, bijedna stanja i prošavši prema utvrđenom redu kroz niže oblike životinjskog života prije ljudskog rođenja, pročistivši se tako od svojih grjehova, osoba se ponovno rada kao ljudsko biće na ovoj zemlji.” (Bhagavata Purana, 3.30.34) Pod Božjim nadzorom, u skladu s posljedicama svoga djelovanja, živo biće, duša, biva prisiljena ući u maternicu žene da bi poprimila određenu vrstu tijela.

Tijekom prve noći sjeme i jajašce se miješaju, a tijekom pete noći dolazi do vrenja te se ova smjesa pretvara u mjehurić. Desete noći poprima oblik nalik šljivi, a nakon toga se postupno pretvara u grumen mesa ili jaje, već u zavisnosti od slučaja do slučaja. Tijekom prvog mjeseca obrazuje se glava, a na kraju drugog mjeseca ruke, stopala i drugi udovi.

Na kraju trećeg mjeseca razvijaju se nokti, prsti, palčevi, dlake na tijelu, kosti i koža, organ za razmnožavanje, kao i drugi otvori na tijelu, poput očiju, nosnica, ušiju, usta i anusa. Nakon četiri mjeseca od trenutka začeća pojavljuje se sedam osnovnih sastojaka tijela, naime probavni sok, krv, meso, mast, kosti, koštana srž i sjeme. Na kraju petog mjeseca javlja se osjećaj gladi i žeđi, a na kraju šestog mjeseca zametak se počinje okretati na desnu stranu trbuha.

Iako je Bhagavata Purana zapisana prije oko 5000 godina, njene se tvrdnje slažu u mnogome sa suvremenim znanstvenim tvrdnjama koje govore o začeću i razvoju fetusa u maternici. Dakle, ovdje je objašnjeno da iako je maternica sigurno mjesto za fetus, duša u njemu ipak mora iskusiti različite vrste boli.

I upravo te traume i takva iskustva pomažu duši da zaboravi svoj prethodni život. Ipak, duša nosi svoja sjećanja na prethodni život u podsvjesnom dijelu uma, no u izvanjskom dijelu svjesnosti ona zaboravlja te impresije kako bi se mogla bolje poistovjetiti sa svojim novim roditeljima i novom životnom okolinom.

atma.hr – 39

Vrste karme

Analizirajući vedske spise, možemo zaključiti kako postoje opisi dvije osnovne vrste karme. To su:

Sanchita karma – karma koja nije očitovana, a pohranjena je u podsvijesti

Kriyamana karma – karma koju upravo stvaramo

1. Sanchita karma (sakupljena)

Sanchita karma predstavlja skup sveukupne karme koja je nakupljena u našim prošlim životima uključujući tu i već učinjenu karmu koju smo skupili našim djelovanjem u sadašnjem utjelovljenju. Sanchita karma nije u krugu našeg utjecaja budući da je ona već oblikovana našim prošlim načinom djelovanja.

To su dozrele ali i nezavršene dobre i loše akcije iz prijašnjih života, koje se moraju odraditi i koje se pojavljuju u ovom životu u obliku želja – drugim riječima, samskare.

Sanchita karma se dijeli na:

Prarabdha karmu – posljedice koje su već izražene
Aprarabdha karmu – posljedice koje još nisu dozrele (koje još uvijek pohranjene čekaju u podsvijesti)

Prarabdha (zadržana)

Glavni dokaz očitovanja i postojanja prarabdha karme jest naše trenutno tijelo koje je poput zrcala u kojem možemo vidjeti odraz. Naš izgled, tjelesna težina, visina, kvaliteta vida, sluh, govor, inteligencija, sposobnosti, fobije, stavovi itd., posljedice su postojanja prarabdha karme. To je rezultat odrađen u prijašnjem životu, što se u sadašnjem životu opaža kao sudbina ili postojeće stanje.

Rečeno je da je prarabdha karma samo mali djelić karme sakupljene u prijašnjim životima.

Čovjek je mogao napraviti mnogo djela u svojim prethodnim životima koji rezultiraju sadašnjom karmom. Međutim nije da sva ta djela donose rezultat u ovom životu. Neka od njih će uroditi plodom u ovom životu, a neka u sljedećem. To je nešto poput slide show-a gdje projekcionist izabire nekoliko slajdova za projekciju, a ostale ostavlja za drugi slide show.

Razna prijašnja djela su poput slajdova, a um poput projektora.

Tko je projekcionist? Kakav je to mehanizam koji odabire mali dio sanchita karme i tada odlučuje da će se ostvariti kao prarabdha karma?

atma.hr – 78




Osobe moraju ispaštati svoju karmu, ali Ishvara (Vrhovni kontrolor) upravlja tako da njihovu karmu uredi najbolje za njihovo dobro. Bog manipulira plodovima karme, ali ništa ne dodaje ili oduzima od nje. Podsvijest čovjeka je spremište dobre i loše karme. Ishvara izabire iz tog spremnika ono što će tijekom života određene osobe najbolje utjecati na njegov duhovni napredak, bilo da to osobi uzrokuje sreću ili bol.

Rečeno je da karma donosi plodove po naredbi Boga. Znači li to da mi žanjemo posljedice karme samo zato što Bog tako želi?

Ishvara je onaj koji podaruje plodove svakoj osobi u skladu s njenim dijelima. To znači da je On u ovom slučaju samo “posrednik” koji podaruje rezultate prema zaslugama. To je sve. Bez te shakti (energije) Gospodina, karma se ne bi odvijala. To je razlog zbog koga se kaže da se karma odvija po njegovoj naredbi.

Postoje tri vrste prarabdha karme:

1. Iccha (karma koju smo tvorili zbog osobne želje). Ovdje spadaju naše osobne želje koje ostvarujemo djelujući na određeni način kako bismo postigli cilj.

2. Aniccha (karma koju smo stvorili bez naše želje). Osoba nije imala želju nešto učiniti, ali ipak na kraju iz nekih neobjašnjivih, sebi svojstvenih razloga, učinila je neku određenu radnju.

3. Pariccha (karma koju smo stvorili zbog želje drugih). Osoba je djelovala zbog želja drugih te je tako stvorila određenu akciju.

atma.hr – 39

2. Kriyamana karma

Vede nam govore o tome da kriyamana karma predstavlja zapravo naše odluke i naše sposobnosti s kojima djelujemo na našu slobodnu volju i nezavisnost. Jasno je iz ovih naputaka kako imamo slobodu utjecaja na ovu vrstu karme.

Sve što počinimo u ovom životu biva zabilježeno i pohranjeno u vidu suptilnog sjemena – samskare u našem suptilnom tijelu.

Tijekom vremena ono klija kroz različite živote te donosi plod koji za nas predstavlja uzrok sretnih ili nesretnih događaja ili okolnosti. To sjeme predstavlja uzrok naših uspjeha ili neuspjeha, sretnih ili nesretnih ljubavi i brakova, siromaštva ili bogatstva, tjelesne i umne sreće ili patnje, bolesti ili zdravlja. Kada sjeme sazrije, donosi splet različitih okolnosti koje za nas predstavljaju ponekad sreću, a ponekad nesreću. Rekli bismo: ono što čovjek sije to i žanje.

Naše djelatnosti posljedice su želja koje prebivaju u našem srcu. Želje su karmičke sjemenke koje nas primoravaju na ponovno rađanje u materijalnom svijetu. To je razlog zašto moramo naučiti nadzirati svoje želje i pravilno ih usmjeravati. Želje se nikad ne može zaustaviti jer su one funkcija duše, poanta je u kvaliteti i motivu, cilju tih želja, one se trebaju tolerirati i kontrolirati, pročistiti, produhoviti.

Dakle, u ovisnosti od načina našeg djelovanja, mi možemo znatno utjecati na kriyamana karmu. Ukoliko način našeg djelovanja, odnosno kriyamana karma, u sadašnjem utjelovljenju povoljno utječe na našu okolinu i naše odnose i interakcije u ovom životu, tada će takav način djelovanja utjecati na vrlo pozitivne rezultate koje će nam donijeti naša buduća karma.

Takvi pozitivni rezultati mogu se očitovati rođenjem u dobrostojećoj obitelji, visokim obrazovanjem, zdravljem, lijepim tjelesnim izgledom i sl.

Ovu karmu možemo usporediti sa sjemenkama i kako ih posijemo, tako niču.

atma.hr – 75



Dodatne podjela karme

Vedski rishiji (mudraci) spominju još jednu podjelu karme.

U ovoj drugoj podjeli, karma se dijeli na tri vrste:

Dridha karma – čvrsta, kruta i nepromjenjiva karma na koju nije moguće utjecati

Dridha-adridha karma – karma srednje čvrstoće na koju je moguće utjecati

Adridha karma – meka i promjenjiva karma

Objasnimo podrobnije ove tri vrste karme.

1. Dridha karma – Često pokušavamo u svom životu utjecati na određenu razinu naših zbivanja, ali unatoč našem trudu i nastojanju, stvari se događaju mimo naših želja. Jednostavno, nismo u mogućnosti učiniti ništa kako bismo promijenili tijek određenih zbivanja. Na primjer, budući da smo vrlo siromašni, možemo uložiti mnogo truda kako bismo se obogatili i postigli neko bogatstvo u našem životu. Možemo marljivo raditi, igrati razne igre na sreću, kockati se, te poduzeti sve moguće akcije kako bismo se obogatili, no ukoliko nam je po dridha karmi suđeno siromaštvo, naši napori neće uroditi plodom.

2. Dridha-adridha karma – Zbivanja koja su nam dosuđena po dridha-adridha karmi možemo promijeniti u određenim omjerima. Tako u gore spomenutom primjeru siromaštva, naši napori u pojedinim fazama života mogu donijeti određene skromne plodove. Na osnovu toga možemo zaključiti kako će nam povremeno pristizati određena količina novca kojeg nećemo biti baš u mogućnosti dugo zadržati kod sebe. Možda ćemo ga uložiti u projekte koji su unaprijed osuđeni na propast ili ćemo imati neočekivane izdatke i si. Dakle, dio dridha-karme stvara poteškoće i probleme u svezi ostvarenja naših planova i želja, a dio adridha-karme povremeno ipak umanjuje čvrstoću dridha-karme i donosi nam neke privremene prihode.

3. Adridha karma – Ovdje nam je ostavljena puno veća sloboda izbora i mogućnosti kako bismo promijenili svoje stanje siromaštva budući da je naše siromaštvo određeno na osnovu adridha karme koja je puno “mekša” i na koju možemo utjecati svojim aktivnostima. Ukoliko u svom životu povučemo pametne poteze kako bismo promijenili naše siromašno stanje, na osnovu rezultata adridha karme imamo puno veći spektar mogućnosti i prilika da uistinu ostvarimo naše želje i postignemo određeno bogatstvo.

atma.hr – 78




Individualna i kolektivna karma

Prema zakonu spojnih ili ekvivalentnih masa kojeg je otkrio J.B. Richter, mase dvaju elemenata koje reagiraju s jednakom masom reagiraju međusobno. Slično tomu, prema zakonu karme, na primjer, ako osoba A ubije osobu B, tada se i u jednoj i u drugoj osobi stvara spojna ili ekvivalentna reaktivna karmička masa.

Zbog iste ili ekvivalentne reaktivne karmičke mase u idućem će životu te dvije osobe ponovno ući u međusobne karmičke reakcije. Elementi zakona karme također se međusobno spajaju u omjeru svojih ekvivalentnih masa ili višekratnika tih masa i djeluju na taj način reaktivno. To je primjer individualne karme.

Što se tiče kolektivne karme pravilo je isto, samo umnoženo određeni broj puta. Ako mase dvaju elemenata reagiraju međusobno s jednakom masom, one će to činiti i s nekim trećim, četvrtim itd., elementom. Tako dobivamo objašnjenje za kolektivna pročišćenja na Zemlji kao što su svjetski i lokalni ratovi, nesreće, genocidi, poplave, zemljotresi, vulkani, epidemije bolesti itd., u kojima stradava veliki broj ljudskih bića.

Zašto se ne možemo sjetiti prošlog života?

Mnogi protivnici reinkarnacije postavljaju sumnje i pitanje: Ako smo živjeli prije ovoga života, zašto se onda ne možemo sjetiti naše prošlosti? Sveci i filozofi na različite su načine odgovarali na ova pitanja.

Platon u svojoj Državi govori kako svaka duša ima sposobnost odabira okolnosti svoje sljedeće inkarnacije. Nakon što odabere svoju mogućnost, duša pije vodu iz rijeke Lethe, rijeke zaborava. Rijeka zaborava odnosi sjećanje duše kako bi se ona mogla ponovno uključiti u novo utjelovljenje. “Tijelo,” pisao je Plotin, “istinska je rijeka Lethe; jer duša se utjelovi i sve zaboravi.”

Bhagavata Purana nam govori da fetus prema svojoj karmi pati u maternici. Ali zbog toga što njegova svjesnost nije u potpunosti razvijena, živo biće u fetusu sposobno je otrpjeti bol. Tako se ističe kako dijete u takvom stanju ostaje kao ptica u kavezu, bez slobode kretanja. Tada, ako je sretno, može se sjetiti svih nevolja iz prošlih stotinu života.

Nakon što je fetus rođen uljuljkan u osjećaj lažne sigurnosti slatkim riječima svojih roditelja i rođaka, ono postaje žrtva iluzije materijalne egzistencije.

Bhagavata Purana (6.1.49) napominje da kao što osoba dok spava djeluje u skladu s tijelom očitovanim u snu, prihvaćajući to tijelo kao svoje vlastito, tako se čovjek poistovjećuje sa svojim sadašnjim tijelom koje je dobio zbog pobožnih ili bezbožnih djela koje je počinio u prošlosti i nemoćan je shvatiti svoje prošle i buduće živote.

U Bhagavad-giti rečeno je kako duša ostaje uvijek ista, ali se materijalno tijelo mijenja od dječaštva, mladosti pa sve do starosti. Ovaj fenomen naziva se karma-bhandana ili uvjetovani život u krugu rođenja i smrti. Bhagavata Purana nas poučava kako je cilj ljudskog života da razvijemo svoju nemotiviranu ljubav prema Bogu kroz proces bhakti-yoge ili predanog služenja Boga s čistom ljubavlju. Tako su nam veliki autoriteti vedskoga znanja ostavili proces pomoću kojeg se možemo osloboditi kruga samsare.

atma.hr – 75



Svaka vrsta života ima svoju namjenu

Svrha života nije da proizvodimo smrt. Svrha života je samospoznaja. Oni koji imaju tu sklonost da drugima kroz borbu nanose nesreću, da ubijaju, mogu dobiti oblik života koji je pogodan za to, poput mačaka i pasa. Ti oblici života su eksperti za borbu.

Čovjek je napredniji od svih vrsta života. Međutim, ako malo bolje razmislite onda ćete vidjeti da su životinje puno bolje u tim materijalističkim aktivnostima od ljudi.

Mogu više jesti od nas, mogu spavati duže od nas, mogu se bolje razmnožavati od nas i mogu se bolje boriti od nas. Stoga, ako sve te aktivnosti možemo obavljati bolje u životinjskim oblicima, koja je to onda jedinstvena aktivnost u kojoj je ljudsko biće bolje od životinja?

Po čemu je ljudski život jedinstven?

Što je to što ljudska bića imaju, a životinje nemaju? Moć izbora. Svatko tko ima malo inteligencije može shvatiti da ljudi imaju tu posebnu inteligenciju. Čovjek se ponekad zove racionalnom životinjom. Pošto imamo ovo tijelo mi također moramo jesti, spavati, razmnožavati se, a ponekad se moramo i braniti.

Ali mi imamo poseban dar, imamo razum, dublju inteligenciju. S tom inteligencijom trebamo shvatiti Boga i prirodu duše. Dakle, to je svrha ljudskog oblika života. Ako netko ne koristi ljudski oblik života u tu svrhu onda je to jako nesretno.

Dakle, ovaj ljudski oblik života je namijenjen da se vozimo natrag u duhovni svijet. U ovom ljudskom obliku života možemo se izbaviti iz ovog materijalnog svijeta i materijalnog tijela i vratiti se nazad kući Bogu.

I stoga je velika šteta koristite ga za ono za što ga koriste životinje. Duša mora proći kroz osam milijuna različitih vrsta života prije nego što dobije ljudski oblik života. Mi smo izvorno bili u duhovnom svijetu, ali smo pali u materijalnu kreaciju i prelazimo iz svemira u svemir, iz jednog oblika života u drugi oblik života. I nakon milijuna i milijuna oblika života, dobijemo ljudsko tijelo.

Bhagavad gita kaže kako oni koju umiru u guni neznanja rađaju se ponovo kao ljudi u teškim uvjetima života i životinje. Oni koji umiru u guni strasti, rađaju se kao ljudska bića. Oni koji umiru u vrlini rađaju se kao polubogovi, viša bića na višim planetima. Ali onaj tko štuje Boga se vraća u duhovni svijet.

Mi možemo prakticirati neku religiju, ali ako imamo vezanost za ovaj svijet, morat ćete se ponovo vratiti i ispuniti svoje želje. Da bi se vratili nazad u duhovni svijet moramo biti potpuno nevezani materijom, a privučeni Bogom. U sadašnjem trenutku svi su privučeni ljepotom ovog prolaznog svijeta. Ali ako usporedimo ljepotu ovog svijeta s ljepotom duhovnog svijeta, opisanog u Vedama, moći ćemo shvatiti da je ovaj svijet vrlo inferioran duhovnom svijetu. Nije iluzoran, ali je privremen, ovaj svijet je škola, nije namijenjen da se tu trajno nastanimo i uživamo. Smrt, bolest, starost i razne patnje nas konstantno podsjećaju na to. Za to su i stvorene.

Kada jednom shvatimo i doživimo ljepotu duhovnog, više nikada nećemo biti privučeni blijedom ljepotom materijalnog. Onaj tko je iskusio pravu stvar nikada ne može biti privučen imitacijom.

atma.hr – 78




Važnost odlika vrline

Zakoni prirode nisu sluge hirovitih želja uvjetovane duše. Zato bismo se trebali nastojati družiti sa sattva-gunom ili vrlinom, a ne udovoljavati rajo-guni (strasti) ili tamo-guni (neznanju). Požudne želje i pohlepa stalno drže živo biće u neznanju i sprječavaju ga da se uzdigne na razinu sattva-gune ili gune vrline.

Ako se osoba utemelji u guni vrline, shvatit će znanje o Bogu.

Duhovno napredna osoba je ona koja posjeduje sve dobre osobine, dok osobi koja nije utemeljena na takvom položaju to nedostaje, jer uzima utočište vlastitih umnih izmišljotina. Želje se ne mogu se umjetno obuzdati i zato postoje duhovne prakse kako to postići.

Vede nam govore o tome kako je u duhovnom životu vrlo važno postići preobražaj u vlastitoj svijesti. To od nas traži određenu dozu zalaganja i truda. Svaka osoba u ovom svijetu posjeduje vrlo duboke dojmove u svojoj svijesti. Ti dojmovi su odgovorni za naš način reagiranja, mišljenja i djelovanja. Svijest se može usporediti s hard diskom na kojem su pomoću različitih tonova i slika zabilježeni svi naši dojmovi i impresije iz svih naših prošlih života.

Posljedica toga je razvoj određene psihologije djelovanja s određenim reakcijama.

U procesu samospoznaje to praktički znači zamijeniti te dojmove puno dubljim duhovnim dojmovima i doživljajima.

atma.hr – 39

Kraj samsare

Čovjek umire nakon što su lekcije za ovaj život gotove i kada bude odlučeno koju će vrstu tijela imati u sljedećem životu.

Tu odluku donose viši autoriteti Svemira, a ne sama duša. Mi se uzdižemo ili padamo, ovisno o našim djelatnostima u ovom životu. Ovaj je život je ujedno i priprema za sljedeći.

Mi ne možemo promijeniti ono što smo po karmi dobili i ne možemo promijeniti situacije u koje nas život stavlja, ali možemo promijeniti naš način djelovanja na određenu situaciju.

Ukoliko uvijek isto djelujemo na situacije u kojima se nađemo, ljuti smo, zavidni, ogovaramo, kritiziramo, vršimo nasilje… onda se neprestano vrtimo u krug, i taj se krug zove samsara – krug rađanja i umiranja. Neprestano, iz života u život, kroz razna tijela mi odrađujemo karmu, posljedice našeg djelovanja.

Kad jednom odlučimo djelovati pozitivno sa znanjem o karmi, tj djelovati na način koji karmu poništava, onda imamo mogućnost napustiti samsaru i živjeti život dostojan duše.

Najviši stadij kojeg duša treba postići jest prekinuti krug samsare, neprekidno rađanje i umiranje.

Taj najviši stadij duhovnog razvoja živog bića unutar materijalne kreacije jest da u ljudskom obliku konačno odluči napustiti materijalno tijelo i ući u duhovno ozračje u kojem može razviti potpuno drugačije tijelo.

To tijelo načinjeno je od duhovne energije i posjeduje duhovne elemente Sat – Cit – Ananda – vječnost, znanje i blaženstvo, sve ono čemu svi mi oduvijek uistinu težimo.

Znanje o karmi nam može pomoći da shvatimo zašto se neke stvari događaju i da je, koliko god to neugodno zvučalo, sve posljedica našeg djelovanja. Karma i Bog nisu tu da nas kažnjavaju i nagrađuju, već da nam kroz razne situacije i lekcije ukažu na dobar put.

Mi uvijek imamo slobodnu volju prihvatiti to ili ne, ali moramo prihvatiti punu odgovornost za sve što nam se događa, prihvatiti da smo mi sami ti koji svojim željama, mislima i djelatnostima oblikujemo ovaj život, ali i slijedeći…

Izvori: Krunoslav Đurđević, Indradyumna Swami, Stephen Knapp, Srila Prabhupada / Obrada: ATMA

1 KOMENTAR

  1. Poštovani. Čestitam na video uradcima na Youtubu. Vrijedan rad i konačno na Hrvatskom jeziku. Imam jednu primjedbu na spikericu koja čita tekst. Uz dužno poštovanje, ali osjećam kao da sa njime nije na Ti. Drugo, njen akcent i dalmatinski naglasak, govorne greške sa č, ć i š, po meni umanjuju vrijednost ovih dragulja. Sa velikim zadovoljstvom i bez ikakve razmjene bih sebe ponudio za čitanje i prijenos, ne samo vedskih, nego i drugih tekstova koje objavljujete. Ako želite provjeriti moje audio i druge kvalitete, možete poslušati audio zapise na Radio Merlinu (Radio Udruge za unapređenje i razvoj svjesnosti Merlin) http://www.merlin.hr/radio-merlin/. Zahvaljujem vam na pozornosti. Želim vam radost i sreću svakodnevice Namaste

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here