Kada zamišljamo cilj – najvažnije je integrirati osjećaj, a evo savršene kratke priče koja to ilustrira!
Poznati američki autor Gregg Braden rekao je kako je ranih devedesetih otišao s jednim sjevernoameričkim Indijancem u pustinjsko područje na sjeveru države New Mexico.
Indijanac mu je rekao da će se moliti za kišu, budući da je tamo već dugo vremena vladala suša.
Došli su do jednog svetišta napravljenog od kamenja postavljenog u krug.
Indijanac je stao u sredinu kruga, sklopio ruke i ostao nepomičan svega nekoliko sekundi.
Kada ga je Gregg Braden upitao: “Zar nisi rekao da ćeš se moliti za kišu”, on mu je odgovorio:
“Ako bih se molio za kišu, to bi značilo da samo priznajem da kiše nema”, jer molitva za ono što nemamo je samo potvrđivanje toga i privlačenje još više neimanja istog, u tu zamku mnogi nesvjesno upadaju.”
Na to ga je Gregg Braden upitao: “Dobro, reci mi što si onda radio kada si sklopio oči i stajao nepomičan sklopljenih ruku?”
Indijanac mu je odgovorio: “Tada sam osjetio osjećaj kao da pada kiša, osjetio sam vlagu, mirise, mulj (blato) pod nogama i time sam otvorio mogućnost da dođe do kiše u našem selu”.
Sljedeću noć i cijeli dan kiša je padala kao iz kabla.
Ova priča nas uči o neprikosnovenoj moći integriranja osjećaja u proces djelovanja zakona privlačnosti.
U stvaralačkom potvrđivanju i zamišljanju (afirmaciji i vizualizaciji), kada zamišljamo cilj – najvažnije je integrirati osjećaj!
altertv.org
