Može li se izliječiti neuroza?

Jung je podijelio bolesne ljude u tri kategorije – u prvoj su oni koji će se izliječiti, u drugoj oni kojima će biti bolje i u trećoj ljudi kojima se jednostavno ne može pomoći. Tko se želi izliječiti, uporan je, discipliniran, konzistentan i koherentan u onome kako razmišlja, osjeća i čini, njima će ako ništa drugo biti bolje ili će se u potpunosti izliječiti.

Može li se izliječiti neuroza? Odgovor na pitanje je potvrdan. Ipak, hoće li i koliko vremena je potrebno za potpuni oporavak, ovisi o osobi/pacijentu i o dijagnozi.

Stoga je jedno najčešćih pitanja koje mi upućuju klijenti kada se odluče za pomoć  – “Što mislite, koliko puta moram doći na terapiju tj. kada ću se osjećati bolje”? U pitanju su ljudi koji pate od nekog neurotskog poremećaja.

Kako razlikovat normalno od patološkog?

Iako i dalje zapravo ne postoji jedinstvena definicija neuroze, riječ je o dijagnosticiranom psihološkom poremećaju koji jednostavno ometa kvalitetu života u onim godinama kada su ljudi najaktivniji i radno sposobni. Ova vrsta poremećaja ubraja se među najzastupljenije i obično se javljaju u mlađoj životnoj dobi.

Ono što je važno i po čemu se neuroza razlikuje od psihoza jest da onda ne narušava percepciju stvarnosti pojedinca. Neuroza se u zadnjih nekoliko godina ne koristi kao dijagnoza, nego se dijagnosticiraju kao depresivni ili anksiozni poremećaji.

Zato je prije davanja bilo kakvih procjena, nužno je ukazati na razliku između normalne anksioznosti i anksioznosti koja se javlja kao simptom kod anksioznih poremećaja. Normalna anksioznost može biti npr. prije nekog važnog sastanka, održavanja prezentacije ili govora, pri čemu nas to prolazno osjećanje anksioznosti potiče da se maksimalno aktiviramo u rješavanju nekog izazova koji je pred nama.

Kod patološke anksioznosti stvari su potpuno drukčije, jer ona nadilazi granice normale tj. nju karakterizira njezin pojačani intenzitet i dugotrajnost.

Taj intenzitet u anksioznim poremećajima može biti toliko jak da može u potpunosti ili u velikoj mjeri onemogućiti  oboljelu osobu da bude funkcionalna u obavljanju  svakodnevnih aktivnosti.

Nadalje, patološka anksioznost je ključni simptom anksioznih poremećaja. U tom smislu, ona može biti:

• Tada govorimo o generaliziranom anksioznom poremećaju.
• Povremena, kao npr. napad panike ili panični poremećaj.
• Situacijsko uvjetovan poremećaj kao što su razne fobije kao neopravdani, nestvarni i ponavljani strah od predmeta, osoba i okolnosti. Primjer: agorafobija, nekrofobija, itd.
• Poremećaji mogu biti na fiziološkoj razini koji se manifestiraju kao različiti simptomi poput ubrzanog lupanja srca, mučnina, trnjenje, vrtoglavica, zujanje u ušima, ubrzano disanje, znojenje, itd.

Nadalje, svaki anksiozni poremećaj prate i određeni misaoni sadržaji koji su u funkciji održavanja stanja uznemirenosti ili nekim dominantnim disfunkcionalnim ponašanjima

Neuroze zahtijevaju stručnu pomoć i liječenje

Mnogi i dalje misle da ako je netko neurotičan da ima i neurozu. Ne, jer je neuroza u biti poremećaj koji uključuje emocionalnu nestabilnost, anksioznost i opsesivne misli, za razliku od neuroticizma koji nije medicinski stanje i nema toliko negativan utjecaj na svakodnevni život jer se smatra više osobinom ličnosti.

Neuroza tj. neki od poremećaja kao što su anksiozni poremećaji, panični poremećaj, opsesivno kompulzivni poremećaj, fobije, itd. može biti itekako opasna ako se ne liječi jer jako utječe na zdravstveno stanje pojedinca i može lako prerasti u neki veći zdravstveni problem, kao što su problemi sa srcem, kožni i gastro-intestinalni problemi i općenito oslabljen imunosni sistem.

Držim da je jedan od većih problema na koje stalno treba ukazivati kada su u pitanju neurotski poremećaji, to što većina osoba koje pate od ovog poremećaja ne traže pomoć, nego se pokušavaju sami  liječiti.

U svakom slučaju takva vrsta ”samoliječenja” često podrazumijeva zloupotrebu anksiolitika i drugih farmakoproizvoda, kao i alkohola, psihoaktivnih supstanci. Prema najnovijoj statistici SZO, samo jedna trećina oboljelih od anksioznih poremećaja traži stručnu pomoć, što je poražavajući podatak.

Hoćete li ozdraviti i hoće li vam biti bolje ovisi o mnogo čimbenika, a ponajviše o vama

Nema jednostavnog i instant odgovora na ovo pitanje, iz jednako tako jednostavnog razloga, a taj je da je neuroza nešto duboko zakopano u našem nesvjesnom umu i da je nemoguće odgonetnuti kako će se stvari u našoj podsvijesti razvijati, tj. napredovati ili ne napredovati. To je jedan od razloga zašto je nemoguće dati neki instant odgovor na pitanje klijenta kada može očekivati neki napredak.

U svakom slučaju ono što im mogu reći da im terapija može pomoći kako bi samo došli do nekih uvida u svojoj psihi upoznavajući se kroz rad na emocijama.

Drugi razlog je taj da ni jedan liječnik ni psihoterapeut ne može ući u nečije nesvjesno i spekulirati oko vremenskog okvira terapije i kada može očekivati napredak.

U svakom slučaju kontinuiranim radom uvijek se postižu rezultati na bolje, iako je to vrlo individualno – neka će osoba osjetiti da se dešavaju pomaci već nakon drugog ili trećeg susreta, a neki nakon desetog. Sve ovisi o čemu se radi.

Ne postoje prečaci na putu izlječenja

U potpunosti se slažem s onim što je C.G.Jung rekao tj. podijelio bolesne ljude u tri kategorije – u prvoj su oni koji će se izliječiti, u drugoj oni kojima će biti bolje i u trećoj ljudi kojima se jednostavno ne može pomoći. Tko se želi izliječiti, uporan je, discipliniran, konzistentan i koherentan u onome kako razmišlja, osjeća i čini, njima će ako ništa drugo biti bolje ili će se u potpunosti izliječiti.

S druge strane, ima njih dosta koji vuku svoju neurozu čitav život i gnjave i muče i sebe i druge, te se ne žele odreći svoje bolesti jer im je lakši život uz farmakoterapiju. To su uglavnom osobe s niskim samopoštovanjem, lijene i koje najčešće okrivljuju druge za svoje stanje.

Dakle, ako ste i vi jedan od neurotičara, jedna od tri kategorije za koju ste se svjesno opredijelili, utjecat će na konačni ishod vašega stanja. Hoćete nešto poduzeti i raditi na sebi? Bravo! Ne želite nikakav dodatni napor nego se radije prepustiti instant rješenjima? I to je vaš izbor. Kako sijete, tako žanjete.

Umjesto fokusa na to kada ćete se osjećati bolje, puno je pametnije usredotočiti se  na ono ispred sebe – sada i ovdje, i baviti se simptomima a ne što vam se može desiti u budućnosti.

U svakom slučaju, preporuča se psihoterapija kao jedan strukturirani proces pomoći jedne osobe drugoj psihološkim sredstvima s ciljem da se ta druga oslobodi određenih smetnji ili se osjeća bolje i naravno da bude funkcionalna u svakodnevnom životu i unaprijedi svoj unutarnji mir i razvoj.

piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle