Zašto se bojimo svega što je novo? Zašto nam je strah vodilja, a ne ljubav? Kada ćemo napokon naučiti?
“Mene bi prvog u plinsku komoru” – rekao je. I znate što? Bio je u pravu. Srce mi se para dok pišem ovo, ali čovjek je zaista bio u pravu.
Znate zašto? Većina ljudi mrzi sve što je novo. Ne želi to prihvatiti. Boji se. Osuđujemo samo iz razloga jer ne poznajemo.
Iz straha bismo mi ljudi učinili svašta. Ta, pogledajte što smo učinili Isusu.
Taj čovjek je divna duša. Toliko iskren i poseban. On svira kraj mora saksofon svoj i svima donosi radost.
On uči djecu, na onaj način kako bih voljela da su učili mene. Uči ih individualnosti prije i nakon svega. Svojim primjerom pokazuje to.
Naoko blag i plah je to čovjek, ipak toliko moćan. Neshvaćen možda samo u svijetu ovom. Baš poput svih genijalaca.
“Marina, mene bi prvog u plinsku komoru, ja to znam. Zato mi ne trebaju oni.”
Nije želio biti cijenjen od njih niti je trebao to jer on je cijenio sebe.
Pomno je birao svoje društvo. Srca poput njegovog su ga uvijek nalazila.
Nije mu bio problem biti sam, a sam nikada bio nije, jer on jest dio svega i znao je to.
Dio predivne glazbe. U svakoj noti se osjetio otkucaj srca njegovog.
Ovakvi ljudi postoje samo što ih mi ne znamo vrednovati, eto nažalost radije bi smo sa njima u plinsku komoru.
Bogu hvala pa danas ne vlada totalno nezakonje pa nismo u mogućnosti učiniti to.
Na koncu svega, ipak se pitam, zašto se bojimo svega što je novo?
Zašto nam je strah vodilja, a ne ljubav? Kada ćemo napokon naučiti?
© Marina Knüsel, healing terapeut
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
