Živimo u vremenu kada se čovjek više nego ikada posvetio dubljem spoznavanju sebe i svoje svrhe u ovome bivanju gdje svi skupa bivamo bez da znamo; tko smo!? odakle dolazimo!? I kuda idemo nakon ovoga uzbudljivog putovanja kojeg nazivamo ‘život’!?
Mnogima je postalo sasvim jasno da nismo samo ovo tijelo, šibano zadovoljstvima i nevoljama ovoga svijeta! U nama se nazire nešto mnogo više, nešto što je vječno nepromjenjivo, oslobođeno od svih naših identiteta i njihovih vezanosti. To nešto nosi mnoga imena, poput; Atman, Duša, Svjesnost, Bog itd; no istovremeno ono je i iznad svakoga imena i oblika, čak i iznad svake umne spoznaje.
To nešto jesmo istinski mi, vječna svjesnost Duše sakrivena iza naših mnogih identiteta sapletenih od strane našega uma a pod utjecajem neznanja i zaborava sebe. Mi vjerujemo kako smo mi naš identitet koji gradimo kroz život; naše ime, naš društveni status, naše obrazovanje, naša karijera, naši uspjesi, naši neuspjesi i još mnogo mnogo toga. No ništa od toga mi nismo donijeli sa sobom, odakle god da smo došli, niti ćemo išta od toga ponijeti sa sobom kada dođe vrijeme da napustimo ovaj svijet.
Stoga, što je ono što je bilo i što ostaje !?
Pitam se dalje također, čemu sva ova trka i davanje sebe samo kako bi skupljali teret koji ćemo jednoga dana tako i tako morati ostaviti ovome svijetu !?
Sasvim je sigurno da postoji neki dublji razlog zašto ja, ti i svi mi postojimo, ta nismo ovdje samo kako bi se razmnožavali, radili, jeli i spavali ! Na našoj ljudskoj razini postojanja život ima mnogo, mnogo višu svrhu a na svakome od nas je da otkrijemo koja je to svrha što nas je dovela ovdje.
No kako spoznati ono što ide iznad granica logičkog uma i razmišljanja čovjeka, kako prihvatiti nešto što ne možemo svojim osjetilima okusiti niti umom zamisliti !?
Prije svega, rekao bih kako nam je potreban sasvim drugačiji pristup onome što nazivamo duhovnost, buđenje ili prosvjetljenje. Od svega toga skupa mi smo napravili znanost (religiju) koja možda i ima učinka, no često nas vodi dugim stazama gdje su nam potrebna mnoga rađanja i umiranja da bi na kraju spoznali sebe. No pitanje koje se nameće je;koliko koraka je potrebno učiniti da bi stigli tamo gdje već jesmo!?
Vidite, ono za čime tragamo je već tu u nama, oduvijek i zauvijek. No pod utjecajem svoga logičkog uma mi i dalje tražimo dokaze s kojima ćemo izmjeriti neizmjerivo i ograničiti neograničeno. Zapravo mi smo ti koji kroz svoje nesvjesno djelovanje i razmišljanje konstantno poričemo sami sebe!
Ako znamo da na razini Duhovnoga bivanja ne postoji nikakav napor tada možemo zaključiti da su sve takozvane Duhovne prakse koje od nas zahtijevaju napor u najmanju ruku upitne, osim ako napor na koji nailazimo jeste samo privid kojega nam nameće naša lijenost. Sve što nam je potrebno jeste naša iskrena odluka da spoznamo sebe podržana našom voljom koja nas tjera da ustrajemo te vjerom koja nam daje mogućnost da prihvatimo ono što naša logika odbacuje.
Često susrećem ljude koji slijede određene duhovne prakse i koji to rade predano, no umjesto radosti na njihovim licima je umor i iscrpljenost dok se pitanja unutar njih množe i množe. No smisao samospoznaje je puka suprotnost, ona nas oslobađa pitanja i vraća nas k nama, tamo gdje nema potrebe za skupljanjem znanja.
Stoga ako želite doživjeti samospoznaju tada krenite da promatrate sebe umjesto da se tražite u tuđim mudrostima i naukama. Ako ste dovoljno iskreni prema sebi da si priznate sve svoje pogreške bez da si ih zamjerate, ako ste dovoljno hrabri da si priznate sve svoje strahove te da se suočite s njima i ako ste dovoljno odlučni da ustrajete u tome svaki dan, znajte vi ste na putu samospoznaje koji će vas zasigurno dovesti do oslobođenja od iluzije svijeta u kojemu se materijalno nameće kao naša jedina stvarnost.
Jednom kada krenete da putem introspekcije promatrate sebe, dobiti ćete uvid u slojevitost svoga identiteta za koji ste dugo vjerovali kako je sve što jeste. Promatrajući slojeve vaših osobnosti, jedan po jedan, spoznati ćete kako je svaka vaša osobnost izvještačena dok je onaj koji sve to promatra (Duša, Atman, Svjesnost) vaša jedina stvarnost bivanja. Vi jeste taj promatrač unutar vas, vječni svjedok života koji je se poistovjetio sa slikom (svijetom) koju gleda ispred sebe, zaboravivši kako je on uzrok slike (svijeta) a ne obrnuto.
Život je igra u kojemu igramo mnoge uloge, i to je baš onako kako treba da bude. Uloge koje igramo kroz živote, kakve god da bile, nikada nisu uzrok naše patnje i nezadovoljstva, uzrok svih nevolja je isključivo naša vezanost za svoje uloge.
No onaj koji otkrije promatrača u sebi i prihvati ga kao svoju prvu točku postojanja, biti će u stanju da promatra svoje uloge i boravi u njima bez ikakve vezanosti. Na taj način život dobiva sasvim drugi smisao, a mi konačno spoznajemo istinsku slobodu i moć što u nama borave.
Namaste
Anđelko Katinić
Pratite Vitae Est na Facebook stranici
