Poruka današnjeg dana je «naša poruka».
Kad ugledamo otvorenu i prekrasnu ružu, od same se njezine prisutnosti prekrasno osjećamo. Ne moramo sebi govoriti koliko je ta ruža lijepa – vidimo svu njezinu ljepotu i romantičnost. Pomirišemo je, a ruža nam ne kaže ni riječi. Mi i bez riječi razumijemo poruku.
Odemo li u šumu, vidimo kako ptice razgovaraju s pticama, stabla sa stablima, ali jednom drugom vrstom komunikacije. Možemo uočiti unutarnju komunikaciju svega što nas okružuje i to je čudesno. Glasnici su posvuda u ovom svijetu, ali jesmo li kada razmišljali o tome?
Jesmo li ikada primijetili da poruku prenosimo sve otkako smo stigli na ovaj svijet? Čak i prije nego što smo se rodili, naša je poruka već postojala. Mi smo svi poruka i još uvijek smo poruka, ali ta je poruka iskrivljena odrazima drugih glasnika. Za to nisu krivi glasnici, kao ni mi sami – zapravo nitko nije kriv. Iskrivljenje je savršeno, jer samo savršenstvo postoji, ali kad odrastemo, postajemo svjesni i možemo odlučiti da ćemo prenositi drukčiju poruku.
Možemo odlučiti da ćemo postati bolji odraz života tako što ćemo promijeniti jezik kojim govorimo. Možemo promijeniti način na koji prenosimo poruku, način na koji komuniciramo sa sobom i s drugim ljudima!
Mario Piškur, psihoterapeut
terrajungiana.hr
