Tijelo ne možemo umom prevariti. Ono zna istinu. Intelektualnim generalizacijama ne možemo otvoriti tajne s kojima smo desetljećima živjeli. Potrebno ih je osvijestiti i razjasniti pomoću naših osjećaja.
Naši umovi nas ne mogu odvesti tamo gdje naša srca čeznu. Naši umovi nas tjeraju da nađemo odgovore, ali odgovori koje pronalazimo često su ono što nas sprječava da pronađemo našu dublju istinu.
Promjena zahtijeva više od znanja, ona zahtijeva bezuvjetnu predanost i želju, znatiželju istraživanja unutarnjih prostranstva.
Tijelo ne možemo umom prevariti. Ono zna istinu. Intelektualnim generalizacijama ne možemo otvoriti tajne s kojima smo desetljećima živjeli. Potrebno ih je osvijestiti i razjasniti pomoću naših osjećaja.
Kao djeca morali smo nesvjesno potiskivati našu bol i bespomoćan bijes i nismo bili sposobni razmišljati, mogli smo samo osjećati. Danas te potisnute misli i osjećaji predstavljaju sve ono što nas sabotira da iskoračimo u novo iskustvo, sigurnost, stabilnost i snagu – elemente potrebne za rast i razvoj.
Ako osobni rast i razvoj ne obuhvaća sve razine: tijelo, osjećaje, um, duh i energiju – simptomi našeg užasa i nelagode, ponavljat će se, jer tijelo ponavlja ono što njegove stranice pamte, sve dok ne zastanemo i s pažnjom osluhnemo i razumijemo.
Promjena donosi trajne rezultate samo ako je istina o prošlosti dostupna, ako ostanemo otvoreni prema našim stalno navirućim emocijama i u sigurnim “rukama” dozvolimo da proteku, dobivajući novo, pozitivno iskustvo.
Time što se plašimo i ne gledamo u krhotine svojih povrijeđenosti iz prošlosti i destruktivne sklonosti koje iz njih proizlaze, nagomilavamo ih ispod tepiha, iza barikada i blokada i one će nas jednog dana, kada ne budemo u stanju kontrolirati što se događa, neizostavno preplaviti.
Kada naš unutarnji saboter počne pronalaziti “dokaze” i izgovore koji se drže za povrijeđenost (koja nas drži ukorijenjenima u prošlosti), ispunjenima bolom, ljutnjom ili zamjeranjem, zatvoreni smo za suosjećanje prema sebi, koje je potrebno za izlazak iz kruga patnje.
Naša interpretacija prošlosti, naših ograničenih uvjerenja i naše neprobavljene boli nas sprječava da se krećemo naprijed, jasnim smjerom.
Unutar nas, u tijelu, postoje senzacije i glasovi koji nam pružaju sve odgovore koje trebamo za izliječiti naše najdublje rane, transformirati naša ograničenja, prevladati naše prepreke ili izazove i vidjeti Istinu, za čim to naša duša čezne.
Prekrasan paradoks je da strah (pro)pušta kada tim krhotinama dopustimo da dosegnu površinu.
Moja škola, iz koje sam potekla i protekla i u kojoj predajem prima prijave za upis nove generacije.
Za sve upite, stojim vam na raspolaganju, slobodno me kontaktirajte:
+385 91 898 72 84