Ima jedna Tao priča o starom čovjeku koji se poskliznuo na obali brze rijeke te u nju upao. Rijeka ga je vodila do opasnog vodopada. Svjedoci nesreće su se u nevjerici bojali za njegov život. Međutim, dogodila se čudesna stvar. Starac je iz rijeke izašao živ i neozlijeđen na dnu vodopada. Ljudi su ga upitali kako je uspio preživiti. “Nisam pokušavao prilagoditi tijek vode sebi već sam se ja prilagodio vodi. Bez razmišljanja sam joj dozvolio da me oblikuje. Prepuštajući se vrtlogu, iz njega sam izašao. Tako sam preživio.”
U ovoj priči, rijeka je metafora za život. Najbolje je kroz život prolaziti s minimalnim očekivanjima, dopuštajući životu da oblikuje trenutke kako se pojavljuju. Znači li to da ne trebamo imati ciljeve i planove? Ne. To znači da trebamo pokušavati ne biti vezani za ishod tih planova te umjesto toga naučiti kako se prepustiti tijeku života.
Na primjer, recimo da ste pomogli svom djetetu na nekom školskom projektu i nadate se da će se vaš težak trud isplatiti. Budite sretni njegovim razumijevanjem predmeta i vremenom koji ste proveli s njime. Ali nemojte se vezati za ideju da ono osvoji nagradu. Takve vas želje mogu dovesti do razočarenja i patnje, što uništava čaroliju cijelog iskustva. Učinite svoj dio, a onda se prepustite tijeku.
