Postoji Znanje od kojega smo satkani, postoji uređenje koje nas određuje i postoji istina koja nas oslobađa. Isto tako postoji percepcija o znanju ili slikovito rečeno, postoje određene razine naše obasjanosti primarnom svjetlošću. Problem ljudskog bića je u tome što pokušava kušati izvor kroz njegov odraz. To je isto kao da stavimo zrcalo ispred izvora vode, a onda se pokušavamo napiti vodom koju vidimo u zrcalu. Današnja duhovnost radi upravo to, prevodi žedne preko vode.
Oduvijek je poznato da nas znanje oslobađa, što je potpuno točno ako govorimo o praktičnom znanju, onome kojeg možemo integrirati u svoj život. Postoji intelektualno i iskustveno znanje, a razliku između ta dva ‘zasebna svijeta’ možemo slikovito zamisliti kao razliku između Sunca i Mjeseca, dva osnovna svjetlosna tijela koja promatramo sa zemlje.
Iako i za Mjesec kažemo da je svjetlosno tijelo, poznato je da se radi o sekundarnom svjetlosnom izvoru, iz razloga jer mjesečeva svjetlost je zapravo refleksija svjetlosti Sunca koje je primarni izvor. Sunce je dakle samoobasjano, dok je Mjesec obasjan Suncem i to čini veliku razliku. Tu razliku, na puno manjoj skali možemo promotriti i unutar sebe, jer kao što je rečeno; “Kako na nebu, tako i na zemlji. Kako unutra, tako i vani.”
Postoji Znanje od kojega smo satkani, postoji uređenje koje nas određuje i postoji istina koja nas oslobađa. Isto tako postoji percepcija o znanju ili slikovito rečeno, postoje određene razine naše obasjanosti primarnom svjetlošću. Problem ljudskog bića je u tome što pokušava kušati izvor kroz njegov odraz. To je isto kao da stavimo zrcalo ispred izvora vode, a onda se pokušavamo napiti vodom koju vidimo u zrcalu. Današnja duhovnost radi upravo to, prevodi žedne preko vode.
Svijet je postao poput velike tržnice, u kojoj svatko sa svoje tezge viče i urliče: ‘Ovdje, ovdje je prava istina. Ovdje i samo ovdje je spas, ovo je jedino što je najispravnije’! I dok svjetina ide od tezge do tezge, istina stoji po strani i čeka da ju netko prepozna. Ali istina je gola, jer laž je na prevaru obukla njeno ruho i skupo se prodaje.
Istina i Laž se jednog dana sretnu.
Laž rekne Istini: “Danas je divan dan!”
Istina pogleda put neba i uzdahnu, jer je dan zaista bio divan. Provedoše dosta vremena zajedno i na kraju prođoše pokraj jezera.
Laž reče Istini: “Voda je ugodna, dođi da se okupamo!” Istina dotače vodu i osjeti da je stvarno ugodna te se njih dvoje počnu kupati zajedno.
Odjednom, Laž iskoči iz jezera, obuče odjeću Istine i pobježe. Istina izađe iz vode i počne traži Laž da joj vrati odjeću. Tražila je Laž po čitavom svijetu. A svijet, gledajući Istinu golu, skretao je pogled s prezirom i bijesom. Jadna Istina se vrati u jezero i zauvijek nestade u njemu skrivajući svoju nagost.
Od tada Laž putuje po cijelom svijetu, obučena kao Istina, zadovoljavajući potrebe društva, jer u svakom slučaju svijet nema nikakvu želju da upozna golu Istinu.
Ako bi Krist svojim tijelo i danas hodao po zemlji, razbucao bi sve te tezge krcate lažima i posramio bi nas golom istinom, a mi bi ga zatim opet razapeli, možda i gore nego su to učinili farizeji u ono doba. Jer zaista, sve će čovjek učiniti kako bi sačuvao svoje laži i sve će poduzeti kako bi izbjegao susret s istinom. I sve dok je tako, čovjek će samog sebe žednog preko vode goniti i vješto će glumiti da nije žedan.
Anđelko Katinić/drvozivota
