Poučna priča koja najjasnije objašnjava koliko možemo pogriješiti kada sudimo o nekome o kome ne znamo ništa. Zato, ne sudite da vam se ne bi sudilo, jer je nemoguće presuđivati o djelima i postupcima drugih ljudi.
Stariji muškarac je ušao u vlak sa svojim 25-ogodišnjim sinom i zauzeli su svoja mjesta. Mladi čovjek je sjeo pored prozora.
Čim je vlak krenuo, mladić je izbacio ruku kroz prozor, kako bi osjetio strujanje zraka i odjednom je uzbuđeno povikao:
– Tata, vidiš li kako sve drveće ide nazad?!
Stariji muškarac se na to samo osmjehnuo.
Pored mladog čovjeka je sjedio bračni par. Oni su bili malo zbunjeni time što se 25-ogodišnji mladić ponaša kao malo dijete.
Iznenada je mladi čovjek ponovo oduševljeno povikao:
– Tata, vidiš jezero i životinje… Oblaci putuju zajedno s vlakom!
Bračni par je i dalje zbunjeno promatrao čudno ponašanje mladog čovjeka u kojem njegov otac, reklo bi se, nije nalazio ništa čudno.
Počela je kiša i kapi kiše su dotakle mladićevu ruku. On se ponovo ispunio radošću i zatvorio oči. A potom je uzviknuo:
– Tata, pada kiša, voda me dodiruje! Vidiš li tata?
Želeći nekako pomoći, bračni par je upitao starijeg muškarca:
– Zbog čega ne odvedete sina na neku kliniku na konzultaciju?
Stariji muškarac je odgovorio:
– Samo što smo izašli iz klinike. Danas je moj sin prvi put u životu dobio vid!
Nemoguće je suditi o djelima i postupcima drugih ljudi, nemajući pritom potpuno uvid u sve. Jedino Bog zna sve o svakom čovjeku. I zbog toga – ne sudite, da vam se ne sudi!
71 SJENE PRIJE SVITANJA
