Pranje suđa nam često može predstavljati neželjenu obavezu, opterećenje, gubitak vremena – čak i kada imamo stroj za obavljanje tog posla. Međutim, to isto pranje suđa može biti i relaksirajuća, meditativna aktivnost, koja nas povezuje sa sadašnjošću, a tako i s nama samima.
Thich Nhat Hanh: pranje suđa i mindfulness
Ovaj budistički monah, autor i mirovni aktivist, prisutnost u sadašnjem trenutku kroz pranje suđa je obradio i u jednom dijelu svoje knjige “Svijet je moj dom” (At Home in the World: Stories and Essential Teachings from a Monk’s Life; Parallax Press, 2016. god.).
Prisutnost u vlastitom životu
Naravno, samo pranje suđa je samo jedan od primjera. Ono što je zaista bitno je naša prisutnost u sadašnjem trenutku, bilo da se bavimo kućanskim obavezama, odmaramo, šetamo u prirodi, družimo se s ljudima ili smo na poslu.
Ako nismo svjesno prisutni u sadašnjosti, sada-i-ovdje, život prolazi mimo nas, a mi ostajemo zarobljeni u vlastitom umu. Izgubljeni smo ili u prošlosti ili u budućnosti. Zato, usmjeravanje pažnje na ono što se događa u nama i oko nas sada, u ovom momentu, bez suvišnih misli i nepotrebnih analiza, ima veoma ljekovit, oslobađajući učinak.
Kako bismo bili prisutniji u vlastitom životu, to jest, da bismo zaista živjeli svoj život, ne trebaju nam ni posebne okolnosti niti neke specijalne tehnike. Dovoljno je samo da postojimo i obratimo pažnju na svakodnevne, “obične” događaje i aktivnosti. Pranje suđa je jedna od njih.
Pranje suđa nekad i sad
Dok je još bio novak u budističkom samostanu Từ Hiếu, Thich Nhat Hanh je shvatio kako pranje suđa može biti prilično neugodan zadatak. Naime, u to vrijeme je njega i još jednog kolegu zapalo da obavljaju poslove kuhanja i pranja suđa za više od stotinu drugih redovnika.
Nije bilo sapuna, tekuće tople vode ni modernih pomagala (spužvice, mrežice, i slično). Imali su samo pepeo, ljuske od zrna riže te kokosovu koru. Zbog nedostatka tople vode, zimi je taj zadatak bio naročito izazovan.
Danas je pranje suđa neusporedivo lakše i ugodnije nego što je bilo tada. Sada većina domaćinstava ne samo da ima tekući sapun, toplu vodu i sve ostalo, nego postoje i strojevi koji to rade umjesto nas. Ipak, može nam biti mrsko čak i složiti te izvaditi suđe iz stroja. Zašto?
Pranje suđa kao “problem”
Zašto nam je ponekad teško obavljati svakodnevne poslove, pa tako i pranje suđa? Ili, zašto nam je dosadno kada ništa ne radimo? Upravo zato, jer nismo prisutni u sadašnjem momentu.
Naime, umjesto da promatramo ono što trenutno doživljavamo, bilo da nešto radimo ili da odmaramo, mi stalno bježimo u misli, na druga mjesta i u neko drugo vrijeme.
U tom smislu, Thich Nhat Hanh ističe kako je pranje suđa neugodno samo ako to ne radimo. Ali, kada stojimo za sudoperom zavrnutih rukava, kada na dlanovima osjetimo toplinu vode i na svaki pokret obratimo pažnju, tada to iskustvo može biti i veoma opuštajuće.
Male, obične stvari
Da bismo zaista živjeli svoj život, to ne mora nužno podrazumijevati velike odluke i neke ekstravagantne aktivnosti. Dovoljna je svjesna prisutnost u svakom sadašnjem trenutku, bilo da te trenutke doživljavamo kao ugodne, neugodne ili neutralne. Važno je samo da budemo prisutni i da svoju svijest vraćamo na sada-i-ovdje.
Naime, naš život je skup svakodnevnih doživljaja i događaja, bez obzira na to što neke od njih vidimo kao rutinske, male ili beznačajne. Svaki put, kada nismo svjesno prisutni u tim momentima, mi zapravo propuštamo sam život.
Paradoks: misli versus stvarni život
Stvarni život je uvijek u sadašnjosti, od jednog do drugog momenta, dok su naše misli i osjećaji uglavnom ili u prošlosti ili u budućnosti. Zato se može reći da ni misli ni osjećaji nisu realni, ne pripadaju stvarnosti.
I tu dolazi do svojevrsnog paradoksa: zbog nečega što nije stvarno, mi zapostavljamo ono što jest, što je sada i ovdje. Drugim riječima, stvarni život zanemarujemo jer prednost dajemo nečemu imaginarnom.
Tako nerijetko preturamo po prošlosti, strahujemo radi budućnosti, kujemo neostvarive planove, ljutimo se u zamišljenim scenarijima, gubimo se u bespućima interneta… Ukratko, stalno bježimo od stvarnosti, a tako je i propuštamo.
Pranje suđa je stvarno, ono je sada-i-ovdje. Ako to radimo nesvjesno, ako smo odsutni, izgubljeni u mislima, onda ćemo realni život (u ovom primjeru, pranje suđa), zbog onog imaginarnog (misli, osjećaji), ne samo zapostaviti, nego i doživljavati kao opterećenje, kao distrakciju. Zar to nije pomalo… blesavo?
Pranje suđa kao meditativna aktivnost
S druge strane, ako usmjerimo svoju pažnju na ono što trenutno radimo i prema toj aktivnosti otvorimo sva svoja čula, bit ćemo mnogo smireniji. Tada ćemo moći početi uživati i u naizgled najbanalnijim radnjama, kao što je to pranje suđa. Mogli bismo reći da se u tom slučaju radi o jednoj vrsti aktivne meditacije.
Thich Nhat Hanh navodi kako je pranje suđa istovremeno i sredstvo i svrha. To ne radimo samo da bismo imali čisto posuđe, nego ga peremo i zbog samoga pranja. Na taj način smo potpuno prisutni u svakom momentu i istinski smo povezani sa vlastitim životom.
Dakle, umjesto da pranje suđa doživljavamo kao opterećenje, obavezu koju trebamo što prije izvršiti, trebamo se opustiti i biti svjesni svake posude, pokreta, mirisa, zvuka, temperature, boje…
Ako žurimo s pranjem suđa kako bismo prešli na nešto drugo, sigurno nećemo biti u stanju uživati ni u toj sljedećoj aktivnosti. Jednostavno, takvo stanje uma, u kojem dominiraju odsutnost i nemir, nije sposobno upijati sadašnji trenutak, nije sposobno uživati.
Velika je šteta propuštati sadašnjost. Thich Nhat Hanh naglašava kako je svaka minuta, svaka sekunda života, pravo čudo. Suđe je čudo i činjenica da ga peremo je čudo. Svaka misao, svaka radnja “obasjana svjetlošću svjesnosti, postaje sveta”.
Thich Nhat Hanh dodaje i ovo: “Moram priznati da ja malo sporije perem suđe, ali u potpunosti proživljavam svaki momenat i sretan sam.”
Izvor: psihologis.com
