Osobama koji pate od ovog sindroma koji je psihosomatske naravi, zajedničko je to što se početak njihovih bolova veže uz određene životne traume ili neugodne promjene. To mogu biti problemi ili bolest u obitelji, problemi s djecom, otkaz na poslu, novi posao, financijske krize, ulazak u brak, i sl. Također je bitno naglasiti da su oboljeli uglavnom često perfekcionisti, koji su presavjesni u poslu i imaju snažan osjećaj obiteljske odgovornosti. One su i vrlo samokritične te imaju jaku želju da uspiju u životu kako bi ”narasle u očima drugih ljudi”. Međutim u pozadini ovoga stanja krije se osjećaj inferiornosti i niskog slabog samopoštovanja.
Povezanost našeg uma i tijela
Jeste li u dobi između 30-60 godina? Često osjećate neobjašnjive bolove u mišićima vrata, ramena, leđa ili stražnjice, a istovremeno proživljavate životne izazove, poput otkaza na poslu ili bolesti unutar obitelji? Sprječavaju li vas ti bolovi u mišićima da živite aktivnim i ispunjenim životom? Jeste li iskušali konvencionalne medicinske terapije ili možda čak alternativne pristupe koji nisu donijeli željene rezultate?
Ako su vaši odgovori na ova pitanja potvrdni, možda patite od sindroma tenzijskog miozitisa koji bi umjesto konvencionalnih medicinskih metoda mogao biti riješen povezivanjem uma i tijela, odnosno osvještavanjem nekih davno potisnutih emocija.
Riječ je o bolnom stanju mišića, živaca, tetiva ili ligamenata izazvano višemjesečnom ili višegodišnjom napetošću, odnosno potisnutim emocijama iako mnogi misle da njihove bolove u leđima uzrokuju isključivo stanja poput tzv. uklještenja živca ili dijagnosticirane hernija diska, a zapravo boluju od sindroma tenzijskog miozitisa.
Sindrom tenzijskog miozitisa
Ovaj sindrom zahvaća mišiće stražnje strane vrata, zatim mišiće i živce duž cijelih leđa i stražnjice, ligamente i tetive u rukama i nogama. Najučestalije se javlja u mišićima donjeg dijela leđa. Pacijenti se žale na oštre, trajne, goruće bolove ili pritisak, kao i trnce i slabost.
Osobama koji pate od ovog sindroma koji je psihosomatske naravi, zajedničko je to što se početak njihovih bolova veže uz određene životne traume ili neugodne promjene. To mogu biti problemi ili bolest u obitelji, problemi s djecom, otkaz na poslu, novi posao, financijske krize, ulazak u brak, i sl.
Također je bitno naglasiti da su oboljeli uglavnom često perfekcionisti, koji su presavjesni u poslu i imaju snažan osjećaj obiteljske odgovornosti. One su i vrlo samokritične te imaju jaku želju da uspiju u životu kako bi ”narasle u očima drugih ljudi”. Međutim u pozadini ovoga stanja krije se osjećaj inferiornosti i niskog slabog samopoštovanja.
Potisnute emocije dovode do bola
Znamo da stres koji osjećamo u svakodnevnom životu, nekad više, a nekad manje intenzivan, obično vodi prema napetosti, a pod “napetošću” se podrazumijeva pritisak koji osjećate zbog prisutnosti određenih emocija u nesvjesnom umu. To naše ”nesvjesno” je kao neko skladište svih naših osjećaja. Porijeklo ovog sindroma je upravo u tom nesvjesnom polju našeg bića.
Kada je riječ o TMS-u, najčešće potiskujemo anksioznost ili tjeskobu, ljutnju i osjećaj manje vrijednosti. Jer to je nešto što želimo sakriti od vanjskog svijeta. Budući da tim neprobavljenim emocijama ne dopuštamo da izbiju van, one se automatski pohranjuju u podsvijest.
Potisnute emocije poput ljutnje i anksioznosti djeluju na autonomni živčani sustav koji smanjuje dotok krvi i kisika u određene mišiće, živce, tetive ili ligamente – zbog čega nastaje bol ili neki drugi poremećaj. Smatra se da je preko osamdeset posto osoba s TMS-om imalo je i druge poremećaje koji se dovode u vezu s napetošću – poput čira na želucu, žgaravice, kolitisa, migrene.
Nažalost ti su bolovi toliko snažni da mnogi koji boluju od ovog poremećaja jednostavno ne žele prihvatiti da TMS ima ikakve veze s njihovim potisnutim i neprerađenim emocijama. Oni žive u uvjerenju da njihove bolove uzrokuje neka fizička ozljeda ili degenerativne promjene kralježnice, što naravno i može biti, ali i ne mora. Nažalost današnja konvencionalna medicina bavi se samo posljedicama i ublažavanju i otklanjanju simptoma.
Izazovi konvencionalne medicine i brige liječnika prema pacijentu
Kao holistički psihoterapeut koji promatra osobu kao cjelinu, a ne samo kao jedan ili više oboljelih organa sa psihičkim smetnjama, držim da kada je posrijedi rad s oboljelima, da bi liječnici trebali biti u stanju pacijentima objasniti snažnu povezanost između uma i tijela. Pacijentima je u početku veliki izazov suočiti se i razumjeti punu dinamiku odnosa koja se odvija između našeg uma i tijela.
Nikako da razumiju kako to da naš um može nesvjesno donositi odluke u naše ime. Ja im onda pojasnim praktičnim primjerom iz svakodnevnih situacija, primjerice sramežljive osobe znaju se zacrvenjeti kada se nađu u neugodnoj situaciji ili se počnu znojiti ili osjete kako im ”kuha” u trbuhu ako se nađu u središtu nečije pozornost (na sastanku, kada trebaju održati predavanje, prezentaciju, itd.).
Sve su to manifestacije izazvane našim emocijama kao posljedica okolnosti u kojima se nalazimo. Mnoge osobe ne znaju kako da se uhvate s njima u koštac, tj ne mogu ih spriječiti i mogu biti vrlo neugodne. Ipak, one su kratkotrajne i traju samo dok je osoba izložena nekim novim za nju neugodnim podražajima.
S druge strane, emocije koje su nam bile neugodne, bolne, ili traumatične, i koje smo da bi se zaštitili duboko potisnuli jer se nismo mogli suočiti s njima, nigdje nisu otišle ili nestale nego su ostale duboko zakopane u našoj podsvijesti i od tamo nam prave probleme – sabotirajući nas izazivajući vrlo stvarne i bolne poremećaje, kao što je slučaj s bolovima u leđima.
Što je to što uzrokuje vašu bol?
Kako se liječi tenzijski miozitis? Prije svega treba potražiti liječničku pomoć specijaliste i napraviti detaljnu dijagnostičku obradu kako biste eliminirali organske uzroke. S druge strane, ono mnogo važnije prema mojem mišljenju jest da počnete razmišljati psihološki i vježbate preusmjeravati um i misli s tjelesnih senzacija na vaše emocije.
U tom procesu osvještavanja emocija kroz koje ne morate prolaziti sami ako zatražite stručnu psihološku pomoć, potrebno je prikupljati znanja i uvide u prirodu poremećaja te počnete djelovati sukladno tim znanjem.
Kad se uhvatite u koštac s vašim tegobama, zapitajte se – što je to što zapravo uzrokuje bol, koje emocionalno stanje prethodi boli, itd.
Nema prečaca u proces liječenja i izlječenja
Dakle, kada postanete svjesni bola, probajte svjesno prenijeti pozornost na nešto psihološkog karaktera, nešto zbog čega ste zabrinuti, jer to šalje vašem mozgu poruku da ih bol više ne zavarava. Kad ta poruka konačno do podsvijesti, bol prestaje.
To je proces i dugo traje a pacijenti žele da se riješe boli odmah i sada, a to ne ide tako. Ljudi nisu mašine i postoje mnogi čimbenici koji utječu na proces izlječenja prije svega koliko su duboke i snažne potisnute emocije.
Koliko je straha osoba skupljala i pohranila tijekom godina? Koliko je osoba spremna svjesno preuzeti odgovornost za svoju bolest i umjesto da se osjeća bespomoćnom i prestrašenom žrtvom da se suoči sa svojim strahovima.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
