Budite svjesni da ono što mislite ustvari postaje vaš najveći neprijatelj u trenutku smrti. Ako ne osvještavate odnose i sve dijelove sebe, oni postaju projekcije i u trenutku smrti počinju se pojavljivati kao suprotnosti koje nismo osvijestili. Od njihovog straha ili nemogućnosti da ih vidimo kao dio sebe, tonemo sve dublje u ponovno rođenje.
Baviti se sobom je esencijalno, jer u trenutku smrti, sve ego projekcije koje nismo osvijestili postaju iluzorna demonska božanstva od kojih bježimo i tako padamo sve dublje u novu reinkarnaciju, tj. odabiremo roditelje u međuprostoru i ponovno ulazimo u novi život.
Dakle, ako se ne bavimo svojim projekcijama, one postaju u trenutku smrti strahovi u obliku likova ili osvojenih dijelova osobnosti kao u našim snovima. Ustvari su dio nas samih, te strahom od sebe samih ponovno ulazimo u nova iskušenja u drugom životu.
Ako ne osvještavate odnose i sve dijelove sebe, one postaju projekcije i u trenutku smrti počinju se pojavljivati kao suprotnosti koje nismo osvijestili. Od njihovog straha ili nemogućnosti da ih vidimo kao dio sebe, tonemo sve dublje u ponovno rođenje.
Tibetanska knjiga mrtvih govori upravo o tri razine projekcija. One zadnje zbog kojih se vraćamo u ovaj svijet je neasimilirana seksualnost, gdje je partner objekt to je nemogućnost da ljudi žive u stvarnim odnosima kako s partnerom tako i s drugim ljudima.
Stoga, seksualne fantazije postaju u trenutku smrti opsesija, jer u ovom životu ne možemo iskomunicirati svoje emocije. Nismo se sposobni suočiti sa složenim emocijama u odnosima i pribjegavamo pojednostavljenju svih emocija.
Većina ne želi poznavati partnera, jer je zaljubljena samo u zaljubljenost. Stoga se većina želi vratiti u maternicu u kojoj smo bili, želimo se vratiti u taj prvi seksualni odnos ili idealizaciju povezanosti, jer upoznavanje drugog i ovog svijeta za nas je trauma s kojom se ne želimo suočiti pa nije teško zaključiti zbog čega se većina ljudi ponovno rađa i zašto u trenutku prijelaza na ovaj svijet vole ući i osjetiti blagodati maternice. Iako uvijek želimo sve prebaciti na karmu, ovo je pravi uzrok ponovnog rađanja.
Zato u trenutku smrti sve te ego fantazije doživljavamo kao strano tijelo, ne uspijevamo prepoznati dio sebe samog, gdje simboli majke i oca ili igranje uloge djeteta način je funkcioniranja čovječanstva.
Tibetanska knjiga govori da upravo spomenute projekcije imaju moć da se pretvaraju u iluzorne utvare, jer sve to su stvari kojih se bojimo u ovom životu. Jung u predgovoru ove knjige jako dobro primjećuje razine razvoja, točnije, lako se može iščitati da su ljudi na najnižem Bardou, dok tek trebamo stići do viših stanja.
Bojimo se vjerovati partneru zato ga pokušavamo posjedovati, želimo novac jer se osjećamo emocionalno prazni, osjećamo se nesigurni pa su nam potrebni ustroji poput sustava i religije jer se bojim misliti slobodno.
Primjerice, osoba u jyotishu ima kombinaciju koja pokazuje da je živjela u slobodnim vezama i varala je partnere. Ego projekcije u trenutku smrti postaju žive slike, osoba se ne može suočiti s njima i pada sve dublje u Bardo ili stanja sve do ulaska u zadnji Bardo ili maternicu.
U ovom životu živi život doživljenih slika koje nastavljaju osobu proganjati, ali sada kroz žive partnere koji postaju upravo ono čega se najviše boji, stvaranja intimnosti i davanja ljubavi. Osoba tek proživljenu bol u svojoj pedesetoj godini shvaća, nakon niza propalih veza govori kako je doživjela pakao u odnosima i tek sada shvaća kako je živjela u obrambenim fazama braneći se od stvarnog odnosa.
Jung je te projekcije zvao arhetipovi, a jyotish planete. Budite svjesni da ono što mislite ustvari postaje vaš najveći neprijatelj u trenutku smrti. Ljubavne projekcije ne nestaju bez obzira na vaše odluke, osvještavanje ljubavi je svrha, pitanje svih pitanja bez kojeg psiha ne bi mogla živjeti ni dana.
Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
vedski-jyotish.net