Vrijeme je da spustiš to teško breme tuđih želja, zahtjeva, potreba, očekivanja, prohtjeva.
Jer kada si ih trebala nisu odabrali tebe, zapamti to.
Sjeti se toga svaki puta kada pohrliš da pomogneš, doneseš, odvezeš, učiniš…
Sjeti se da unatoč svemu što si do sada učinila, odabrali su druge, a ne tebe.
Razumijem te i znam da ti je teško to prihvatiti.
Ali još teže je da se trudiš, a da tvoj trud svi uzimaju zdravo za gotovo i nitko ga u stvari niti ne primijeti.
Nitko ti ne kaže ni hvala dok ostavljaš svoje potrebe iza sebe, dok pred svojim željama zaklapaš oči, dok si samoj sebi zadnja na tom listu papira koji nosaš sa sobom okolo da nešto ili nekog slučajno ne zaboraviš.
Nitko te niti ne pogleda.
Nitko te niti ne upita – kako si, trebaš li ti možda nešto?
Ne sjete se ni zagrliti te.
Ne postojiš.
Ne vide te.
Jedino što vide su tvoje ruke pune darova.
Jedino što vide su tvoja pognuta umorna leđa na koje će rado nasaditi još jednu svoju obavezu.
Jedino što vide su načini na koje da izmame od tebe i taj zadnji atom tvoje snage i tvoga vremena.
Zato ne zaboravi:
Kada si ih trebala, nisu odabrali tebe. I zapamti to.
Pored toliko ljudi oko sebe, sasvim si sama kada nikome nisi od koristi.
I sada je vrijeme da spustiš to teško breme tuđih želja, zahtjeva, potreba, očekivanja, prohtjeva.
I da ostatak svoga života pokloniš napokon sebi.
Karmen Buneta/sapatsvemira.hr
