Priroda današnjeg dana je “o gledanju televizije”.
Milijunima ljudi diljem svijeta gledanje televizije je aktivnost, bolje rečeno neaktivnost, u slobodno vrijeme. Mnogi ljudi smatraju da ih gledanje televizije “opušta”. Promatrajmo se pažljivo i otkrit ćemo da se naša misaona djelatnost sve više povlači što nam je pažnja duže usmjerena na ekran te da tijekom dugih razdoblja dok gledamo različite programe, da nam se ne javi gotovo nijedna misao. Ne samo što se više ne sjećamo svojih problema, nego se privremeno oslobađamo sebe, a što bi nas moglo više opustiti?
Stvara li stoga gledanje televizije unutarnji prostor? Postajemo li zbog toga prisutniji? Nažalost, nije tako. Iako um tijekom dužih razdoblja ne stvara misli, povezuje se s misaonom aktivnošću televizijskih emisija. Povezao se s televizijskom verzijom kolektivnog uma i nameta njegove misli. Naš je um neaktivan samo utoliko što ne stvara vlastite misli. Međutim, neprestano upija misli i slike koje stižu kroz televizijski ekran. To nas uvodi u transu slično, pasivno stanje povišene prijemčivosti koje je donekle slično hipnozi. Zbog toga je prikladno da budemo izmanipulirani, što političari, posebne interesne grupe i oglašivači jako dobro znaju te plaćaju velike novce kako bi nas uhvatili u stanju prijemćive svijesti. Oni žele da njihove misli postaju naše.
Iako nas televizija donekle oslobađa misli, ponovno plaćamo visoku cijenu: gubitak svijesti. Poput droga, televizija stvara snažnu ovisnost. Pružamo ruku za daljinskim upravljačem da bismo isključili TV, ali shvatimo da zapravo samo prelazimo s jednog programa na drugi.
Ipak, poneki sadržaj programa, ako posjeduje svojevrsnu kvalitetu, može se donekle suprotstaviti ili ukinuti hipnotički, otupljujući učinak televizije.
Svakako izbjegavajmo programe i reklame s hitrim nizom slika koje se mijenjaju svakih dvije ili tri sekunde ili češće. Pretjerano gledanje televizije, a osobito takvih programa, uvelike je odgovorno za poremećaj pažnje, mentalni poremećaj koji danas zahvaća milijune djece širom svijeta. Zbog kratkog opsega pažnje, svi su naši opažaji i odnosi plitki i ne zadovoljavaju nas. Svemu što radimo i svakom poslu koji obavljamo u tom stanju nedostaje kvaliteta, jer je za kvalitetu potrebna pažnja.
Zbog čestog i dugotrajnog gledanja televizije ne samo što postajemo nesvjesni, nego postajemo i pasivniji i gubimo energiju. Stoga nemojmo televiziju gledati slučajno, nego odaberimo programe koje želimo vidjeti. Glavno je da nam gledanje televizije ne postane svakodnevna aktivnost, već samo povremena!
Mario Piškur, jyotishi
www.vedskijyotish.com
118 SUPERPRIVLAČITELJ
