Oduvijek su me fascinirali ljudi sa svojim zabludama o životu. Znate, kad vas opterećuju sa svojom životnom filozofijom iz koje se može jedino zaključiti da imaju potpunu kontrolu nad svojim životom. Da, definitivno. Bilo bi potpuno pogrešno da kažem da nemam zabluda o svom životu, ali ono, nastojim barem “ne mahati” njima svima pred facom. Zablude jesu jedan od temeljnih komponenta naše osobnosti, pa je vrijeme da im posvetimo malo pozornosti.
Widget not in any sidebars
Što su zablude?
Osobno smatram da su zablude uvjerenja kojima nastojimo kompenzirati ili opravdati vlastiti osjećaj manjka postignuća. Naravno, s obzirom na osobna životna iskustva, definicija zablude varira – što je posve normalno. One su često razlog svađa u obitelji, među prijateljima, na poslu itd… Sjećate li se kada vam je netko zadnji put ispričao neku svoju zabludu? Jeste li se nasmijali ili ste možda jedva čekali da završi sa svojom konstatacijom? A možda ste čak i suzu pustili, jer ste nažalost na istom planetu kao i osoba koja je podijelila svoju zabludu sa vama? Da, zablude mogu izazvati sve to u nama, ponekad i istovremeno.
Kako nastaje zabluda?
Zabluda najčešće nastaje u trenutku kada se ne možemo nositi sa nekim neželjenim ishodom situacije. Taj neželjeni ishod jednostavno bude previše za um pojedinca, koji u nedostatku volje da izvuče zaključak i postupi drugačije, jednostavno potraži prvo (ne)logično objašnjenje kako bi se opravdao. Teško je ne uočiti da cijeli koncept zablude ima izraženu socijalnu komponentu. Naime, većina zabluda je formirana kako bi se zadovoljila slika o sebi (ako niste, pročitajte tekst: Dan kad je ego morao ići van) , što znači da te osobe moraju imati kome prezentirati svoje misli i osjećaje. Iz tog razloga naslov: Od zabluda možeš raditi predstavu, ali ja ti neću biti publika….
“Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći na kraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.” ~ Goethe
Widget not in any sidebars
Zašto je zabluda predstava?
Iz jednostavnog razloga- ako netko glumi da je situacija drugačija nego što zapravo je, zašto tu zabludu ne nazivati predstavom? Takve osobe imaju veliku potrebu za publikom, koja će zabludu u potpunosti prihvatiti. Takve prezentacije zabluda su dosta srčane, osoba se najčešće jako trudi uvjeriti ostale (publiku) u istinitost. Prisjetite se srednjoškolskih dana i sigurno ćete u glavi imati barem jednu osobu koja bi, poslije loše ocjene, redom terorizirala ekipu sa razlozima zašto je to tako. No nisu sve zablude iste, niti su nastale zbog vlastitog neuspjeha. Zablude mogu nastati kao pogrešno protumačene informacije iz djetinjstva. One su znatno opasnije jer postaju naše vrijednosti i uvjerenja kojima smo dosljedni.
Zablude iz djetinjstva…..
Prisjetite se nekog klinca iz vaše okoline. Vjerojatno je imao fazu kada ga je sve zanimalo, svemu se čudio i iz svega učio. Da, djeca imaju potrebu razumijeti svijet koji ih okružuje, te postati socijalizirani dio grupe. U zadnje vrijeme nažalost primjećujem da se određeni roditelji ne žele baviti svojim klincima, te im na određena pitanja odgovaraju: ”Dosadan si…” Definitivno skidam kapu svim roditeljima jer roditeljstvo nije nimalo lako. I da, djeca stvarno znaju biti nekad dosadna i treba im naglasiti da nisu potpuni vlasnici pažnje roditelja. Ukoliko dijete ima pitanje o tome kako funkcionira svijet koji ga okružuje, zašto mu govoriti da je dosadan? Ono samo treba potvrdu roditelja i odgovor. Takve stvari nesvjesnom umu djeteta poručuju jasnu poruku: ako ne pokazuješ interes za stvari koje zanimaju mamu i tatu, dosadan si. Nakon toga djetetu samo preostaje prilagoditi svoje ponašanje kako bi osiguralo pažnju svojih roditelja. Zamislite samo kako je taj obrazac štetan kada dijete krene u školu, pa nastanu problemi s pažnjom i učenjem. Kako ne bi i nastali, kada dijete ima duboko usađeno uvjerenje da treba biti kao mama i tata, a oni ne idu u školu.
Jesu li zablude i ostvarivanje ciljeva u životu povezani?
Uistinu jesu. Negdje sam pročitao (nažalost ne mogu se sjetiti gdje), da je zabluda vrlo bitna za postizanje cilja. Jer kad bi razmislili o tome koliko stvari može poći po zlu, ne bismo nikada ni pokušali ostvariti cilj. Shvaćam da je to pomalo pesimistično, ali onaj filozof u meni voli sagledati stvari i iz ovog kuta. Uglavnom, zablude su i na drugi način utjecajan faktor u našem napretku. Sjetite se samo koliko situacija u životu zahtjeva strpljenje i niz pokušaja i pogrešaka dok se ne usavrši? Uh, ima ih dosta. Ukoliko smo skloni formiranju zabluda samo zato što stvari nisu krenule od prve, proživjet ćemo život nikada ne ostvarujući puni potencijal.
I sada onaj dio kada ne želimo biti takva publika….
Naravno da ćemo sto puta prešutiti kada nam netko prezentira svoju zabludu, barem sam jedan od tih. Neki bi rekli da je to proračunato ponašanje, ali kad god mogu držim se jedne filozofije: “Koju korist imam od upuštanja u raspravu?” . Ukoliko zaključim da nemam koristi od upuštanja u raspravu i da je to bezvezni utrošak energije, pristupim laganom kimanju glave u nadi da će prezentacija takve zablude što prije proći. Moj brat ima dobar naziv za takvu vrstu zablude, a to je “proser”. Proser je definiran kao misaoni sadržaj koji izlazi na usta van, a ima kvalitetu sadržaja koji izlazi na drugom kraju probavnog trakta. Ukoliko se upuštamo u raspravu sa osobom koja prezentira svoj “proser”, zapamtite jedno: Ta osoba najčešće ukalkulira moguće informacije koje prijete njegovoj zabludi te ima spreman odgovor i na to! Stoga, dobro razmislite želite li biti nečija publika.
Ivan Novoselac, sretnapatka.com
https://www.facebook.com/SretnaPatkaBlog
Widget not in any sidebars
