Sređen dom, baš kao i uredan radni stol može doprinijeti da i “u glavi” bude sređenije, um je fokusiran, a misli bistre. Neki bi rekli da uredan dom s minimalno stvari može utjecati i na to da život bude bolji.
Možda ste čuli i za tvrdnju da sve predmete koje niste pomaknuli s mjesta dvije godine (niste ih koristili) i svu odjeću koju niste obukli također dvije godine – treba baciti.
Taryn Williford ima drugačiju strategiju i piše o tome:
“Skoro sam se preselila u novi stan i ponijela većinu stvari iz prethodnog stana. Cijeli taj proces selidbe pružio mi je priliku da prođem kroz stvari koje posjedujem i odlučim želim li ih zadržati i ponijeti na novo mjesto ili naći novi “dom” za njih (u prijevodu – kontejner).
Bilo je teško odlučiti što ostaje, a što ne, ali jedno pitanje mi je pomoglo:
Da sam sada u kupovini, bi li ovo kupila?
Zamislite da ste u trgovini i da taj predmet, oko kojeg se premišljate, držite u ruci. Biste li platili da ga donesete kući? Ako je odgovor “da”, onda znate što treba učiniti. Ali ako je “ne”, to je veliki razlog da predmet više ne bude u vašoj kući.
Može se primijeniti na skoro sve – od odjeće i dekora, do tehničkih uređaja i alata. To pitanje navest će vas da izvažete i još nekoliko dilema u isto vrijeme:
Ako vam više ne stoji dobro (kao stari par hlača); ne bi trebali “kupiti”;
Ako je prošao “rok trajanja” (kao što je stari telefon); ne bi trebali “kupiti”;
Ako ne radi (kao neka sprava kojoj treba veliki popravak, koji se gotovo ne isplati); ne bi trebali “kupiti”.
Kada koristite ovu malu “mentalnu vježbu” da se oslobodite viška stvari, lakše vam je uvidjeti kakvu vam vrijednost one donose (i imaju li uopće vrijednost za vas).
I sa svakim pitanjem “Da li bih ovo kupio/la?”, sve ste bliži i bliži sređenom domu, umu i životu.“
24 HIMALAJSKA LAMPA
