U današnjem društvu mnogi ljudi ne dobivaju dovoljno ljubavi u obitelji, školi ili na radnome mjestu. Ljubav koja se ne može izraziti na zdrav način često se pojavljuje u iskrivljenim oblicima. Svaki puta kad ljudi odbace svoju božansku prirodu, njihova zatomljena ljubavna energija postaje destruktivna snaga u svijetu.
Posvuda vidimo rezultate usmjerenosti društva ka robi i novcu te obožavanja slave, moći i kontrole. Zbog toga suvremena kultura ne poštuje ljudska i ostala živa bića kako ona to zaslužuju. Naš planet, koji je i sam živo biće, strašno pati zbog nedostatka ljubavi. Kao što smo vidjeli, ponašamo se prema Zemlji i njezinim životnim vrstama s toliko nepoštovanja da se svuda oko nas pojavljuju simptomi ozbiljne bolesti: poplave, glad, potresi, suše, hurikani, epidemije i bezbrojne druge pošasti.
Osim toga, umjesto da se prema drugim ljudima odnosimo s ljubavlju, pažnjom i samilošću, manipuliramo njima i iskorištavamo ih u uzaludnom pokušaju zadovoljavanja svojih želja. Te se negativnosti mogu suzbiti odnosima punim ljubavi.
Naši su osobni odnosi mikrokozmos naših odnosa na organizacijskoj, nacionalnoj i globalnoj razini te našeg odnosa prema drugim oblicima života i samoj Zemlji. Izlječenje našeg planeta ovisi o našim međusobnim odnosima u jednostavnim interakcijama svakodnevnog života. Odnoseći se prema drugima s ljubavlju, svatko od nas može učiniti pozitivan pomak u svojoj neposrednoj okolini.
U današnjem društvu mnogi ljudi ne dobivaju dovoljno ljubavi u obitelji, školi ili na radnome mjestu. Ljubav koja se ne može izraziti na zdrav način često se pojavljuje u iskrivljenim oblicima. Već smo spomenuli porast nasilja prema djeci, incesta ili silovanja kao i druge društvene nedaće te probleme okoliša.
Seksualni su zločini očitovanje prirodne sklonosti ljubavi koja se ne može konstruktivno izraziti. Svaki puta kad ljudi odbace svoju božansku prirodu, njihova zatomljena ljubavna energija postaje destruktivna snaga u svijetu.
Potreba za kulturom ljubavi
Ovaj planet neće biti zdrav sve dok ne dostignemo dublje razumijevanje duše i univerzalne ljubavi koju dijelimo. Kao Gospodinovi sastavni djelići, prirodno pripadamo kulturi ljubavi, oslobođenja i neprekidnog slavlja.
Kad tu ljubav i radost prenesemo na druge, doživljavamo sve dublje razine Božje ljubavi. Svijetu je bolno potreban dublji smisao zajedništvo i zrelije shvaćanje osobne sreće. I jedno i drugo ovisi o našoj volji da uzdignemo individualnu i kolektivnu svjesnost dijeleći ljubav s drugima.
Razmotrimo “zajednicu” drveta. Iako je lišću drveta potrebna voda, ne trebamo zalijevati svaki list posebno. Ustvari, ako zalijevamo lišće , a zanemarimo korijen, drvo neće dugo živjeti.
No ako zalijevamo korijen, širimo vodu po cijelom drvetu tako da drvo lijepo raste. Iako sebe možemo smatrati samodovoljnima, ustvari nismo ništa samodovoljniji od lišća drveta. “Hrana” koja nam je potrebna jest ljubav i usmjeravajući svoju ljubav prema Bogu, “zalijevamo korijen” i prirodno dijelimo ljubav cijeloj zajednici.
Ljubav prema drugima prodire ispod površine
Materijalizam je ukorijenjen u dualnosti: relativan je i nestalan. Materijalni aspekti stvari nisu njihova unutarnja stvarnost. Materijalističko je gledište usredotočeno na vanjske manifestacije te ne obraća pozornost na nevidljivu bit.
Ne možemo imati duboke odnose baveći se samo razinom vanjskih prekrivača. Materijalistička usredotočenost automatski nas onesposobljava za doživljavanje dubljih razina ljubavi.
Zapamtite, bezuvjetna ljubav prema drugima ne temelji se na materijalnom shvaćanju života jer sva ljubav emanira iz riznice ljubavi, a to je Bog. Maknemo li Boga sa slike, samo smo privučeni materijalnim stvarima i pojavama; ne možemo doživjeti bezuvjetnu ljubav.
Kako budemo duhovno rasli, neprestano ćemo biti zapanjeni količinom ljubavi koju možemo doživjeti i dijeliti. Duhovni je svijet ispunjen vječnim ljubavnim razmjenama koje nemaju kraja, ne propadaju i ne donose razočaranje. U takvom okruženju, svrha je čak i malog nadmetanja i sitnih svađa poticanje brige i dijeljenja.
Svi smo čuli za majke koje bi sve žrtvovale za djecu, učitelje koji bi sve učinili da pomognu učenicima ili muževe koji nastoje usrećiti svoje žene i obitelji. Ovi jednostavni primjeri nesebičnih odnosa u materijalnom svijetu daju nam kratak uvid u duhovno carstvo prave ljubavi.
Sukobi koji nastaju u intimnim odnosima mogu uzrokovati još veću povezanost među partnerima umjesto raspada. Osobe se bolje međusobno razumiju i to dublje razumijevanje omogućava rast obostrane pažnje i poštovanja.
Voljeti druge i imati povjerenja u njih
Prava je ljubav postojana unatoč nevoljama. Ljubav nam daje hrabrost da zadržimo svoj položaj, čak i neprivlačan, u svakom okruženju. To ne znači da moramo biti budalasti ili naivni. Poricanje neugodnih činjenica suprotnost je ljubavi; prava se ljubav temelji na iskrenosti i povjerenju, ne na izbjegavanju.
Voljeti bližnjega svoga kao samoga sebe znači jako ga voljeti, onako kako bismo željeli da sami budemo voljeni. Iskrenost privlači iskrenost, a povjerenje privlači povjerenje. Bez tih odlika nema ljubavi.
Možemo pitati kako voljeti osobu koja je očito odbojna ili kako vjerovati nekome tko nije zaslužio naše povjerenje: Takvoj osobi možemo prići kao što bismo prišli problematičnu djetetu. Roditelji obično ne prilagođavaju svoje ponašanje ponašanju djeteta. Umjesto toga, pomažu djetetu da se popravi pokazujući primjerom što je pravilno ponašanje i potičući ono što je pozitivno.
Svatko ima neke dobre odlike. Roditelji poznaju ograničenja svoje djece i svjesni su što je za njih opasno. Nude iskustva u skladu sa stupnjem zrelosti djece, potiču njihov razvoj i štite ih od zahtjeva koji bi mogli biti previše naporni.
Odbijemo li gledati druge osobe kao neprijatelje čak i ako nas pokušaju povrijediti, možemo voljeti gotovo svakoga. Moramo se uvijek sjetiti da naši takozvani neprijatelji imaju očajničku potrebu za ljubavlju, koju izražavaju najbolje što mogu iako to rade na negativne načine.
Kao duhovni ratnici, uvijek imamo izbor u takvim okolnostima. Možemo odgovoriti samilošću ili možemo gledati na takve ljude u nevolji kao na neprijatelje koji u svojim glavama imaju naše uništenje. Ako reagiramo na drugi način , tada i sami postajemo destruktivni jer druge svrstavamo u kategoriju štetnih elemenata. No ako ih gledamo kao zalutale tragače ljubavi, bit ćemo i dalje ispunjeni ljubavlju i moći ćemo tu ljubav izražavati na neprijeteće načine.
Ne možemo voljeti osobe u koje nemamo povjerenje. Kako onda možemo povećati ljubav i vjerovati nepouzdanim ljudima? Naravno, ne želimo sebe ili druge praviti žrtvama i zanemariti njihovo negativno ponašanje. Moramo samo biti dovoljno inteligentni i znati njihova ograničenja, podržavajući pozitivne karakteristike i odbijajući davati im iskušenja kojima neće moći odoljeti.
Na primjer, nećemo ostaviti blago nadohvat ruke lopovu. No ako svoje dragocjenosti stavimo na sigurno, možemo vjerovati lopovu čak i u svome domu. Možemo vjerovati alkoholičari ma da neće piti ako uklonimo alkohol iz njihove blizine.
Drugim riječima, vjerujemo drugima shvaćajući njihova ograničenja, uklanjajući iskušenja i izražavajući ljubav. Ako smo dovoljno pametni da imamo realno viđenje njihovih slabosti, možemo njihove jake strane njegovati do te mjere da oni prevladaju svoje negativno ponašanje.
Bhakti Tirtha Swami
Knjige Bhakti Tirtha Swamija možete naručiti na [email protected]
