Bio jednom jedan redovnik koji je sa sobom, uvijek i svugdje, nosio ogledalo u svojoj torbi. Jednog dana je to primjetio jedan svećenik te je u sebi pomislio: “Mora da je ovaj redovnik toliko zaokupljen sa svojim izgledom pa mora uvijek sa sobom nositi ogledalo. Ne bi se trebao toliko brinuti o svom vanjskom izgledu, ono što je vrijedno se nalazi unutar nas.” I stoga je svećenik prišao redovniku i upitao ga…
“Zašto uvijek nosiš to ogledalo?”, misleći da će odgovor zasigurno dokazati njegovu krivicu.
Redovnik je izvukao ogledalo i okrenuo ga prema svećeniku. “Koristim ga povremeno kad se pojavi neki problem. Pogledam u njega i ono mi pokaže izvor mojih problema, a također i rješenje za moje probleme.”
