Widget not in any sidebars
Ovo je priča o planinaru, koji se želio popeti na najvišu planinu.
U tu se pustolovinu upustio nakon dugih godina pripremanja. Pošto je svu slavu želio samo za sebe, odlučio je, da će se na planinu popeti sam.
Počeo se uspinjati. Vrijeme je prolazilo, spuštao se mrak.
Umjesto da potraži utočište gdje bi prespavao, nastavio je s uspinjanjem, sve dok se nije posve smračilo.
Neprozirna noć je zagrlila planinske vrhove. Svud oko njega bila je gusta tama. Nebo i mjesec su bili prekriveni teškim crnim oblacima, nije se vidio ni prst pred nosom.
Dok se uspinjao, samo nekoliko koraka prije vrha poskliznu se i poče padati strahovitom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga je vukla prema dolje.
U trenutku očajničkog straha, pred očima mu se počeše odigravati svi lijepi i ružni trenuci njegovog života. Zastade mu dah.
Kada je već pomislio da će umrijeti, osjeti iznenada kako ga zaustavlja uže za koje je bio privezan.
Njegovo je tijelo visjelo u zraku. Sve što ga je držalo bilo je uže.
U tom je trenutku povikao:
“Bože, pomozi mi!”
Odjednom se s neba začu dubok glas koji mu odgovori:
“Što želiš da učinim?”
“Spasi me, Bože!”
“Zaista vjeruješ da te mogu spasiti?”
“Naravno da vjerujem!”
“Onda prereži uže za koje si privezan.”
“Molim?!”
“Prereži uže za koje si privezan.”
Nastala je duga tišina. Čovjek je na kraju ipak odlučio da će se ipak držati za uže svim svojim snagama.
Spasioci pričaju, kako su sljedećeg dana pronašli planinara mrtvog, smrznutog.
Njegovo je tijelo visjelo na užetu, za koje se grčevito držao… samo tri metra od zemlje!
dodir-svjesnosti/savjetnikuspjeha.com
