Ono što drugi misle, odraz je njihove duše. Ono što oni govore, odraz je njihove tjeskobe i nesreće. Njihovo nezadovoljstvo ne mora postati tvoje. Misli su jako moćan alat.
Koliko puta ste čuli ovu frazu, koliko puta odmahnuli rukom kao da je sasvim nebitno kako krojimo naše misli? Ono smo što mislimo, istina je. Ukoliko se svakodnevno obeshrabrujemo, uvjeravamo da nešto ne možemo postići, tko smo tad? Tjeskobni, ogorčeni i većinom nesretni ljudi.
Ukoliko se svakodnevno ohrabrujemo, veselimo svakoj sitnici u danu i uvjeravamo da sve možemo postići, tko smo tad? Tad smo ona verzija sebe na koju smo ponosni, tad smo ispunjeni i sretni. Ne možete širiti svjetlost ni radost, ako ste sami u suštini negativni i tjeskobni. Ne možete drugima prodavati mudrosti, ukoliko ih sami ne znate živjeti i taknuti živote drugih ljudi na sebi svojstven način.
Posadi dvije biljke isti dan u sasvim jednake posude i stavi ih na isto mjesto. Jednu zalijevaj dobrotom i ljubavlju, nježnim riječima i vodom dostatno da ju ne uguši, da ne istrune, a opet da ostane živa. Drugu zalij sa puno ružnih riječi, ne posvećuj joj jednako pozornosti i konstantno ju potapaj vodom kao da će tako brže procvjetati. Reci mi, što dobiješ tad? Dobiješ jednu krasnu, zdravu biljku koja će i dalje cvjetati, a s druge strane dobiješ jadnu, uvelu biljku koja je već predala borbu. Isto je i s nama, koliko god usporedba bila banalna.
Ono što mislimo, postajemo. Onako kako sadimo i okopavamo vlastiti vrt duše, tako ćemo i rasti. Nisu u našem rastu bitni drugi ljudi, nego ono kako ćemo uzeti njihove riječi i percepcije. Znaj da te oni ne mogu baciti na dno, ukoliko im ne dopustiš. Znaj da se sam svakodnevno bacaš na dno, ako sam sebe ne cijeniš i ne ohrabruješ.
Pogledaj se u ogledalo češće, razgovor sa samim sobom ne vode luđaci. To vode ljudi kojima je stalo do sebe. Oni kojima je stalo da ispolje van svu tjeskobu, ljutnju i tugu, kako bi otkrili nešto novo o sebi i pretvorili neka loša iskustva u vlastite pobjede. Poriv za dalje, nitko drugi ti ne daje.
Pretvoriti misli iz negativnih u pozitivno nije lak posao. Godine su to suza, godine pokušaja i mijenjanja zastarjelog mentalnog sklopa. Svako novo iskustvo tjeralo me da se sukobim sama sa sobom, da mijenjam vlastite obrasce ponašanja jer sam puno puta sama sebi radila prepreke i dolazila pred zid. Jednom davno, toliko jako sam udarila u taj zid koji sam si stvorila, da mi se moj unutarnji svijet srušio kao kula od karata.
Tlo pod nogama mi je sve više izmicalo, misli su izmicale kontroli i vrludale po glavi, nanosile mi bol. Previše sam bila zaokupljena time kako ih dovesti u red, previše sam bila zaokupljena time hoće li drugi primjetiti koliko sam u kaosu. A nije bilo bitno kada ću ih dovesti u red. Niti je bio bitan taj ultimatum koji sam si postavila. Sve se odvija nekim svojim tokom, a mi smo tu da iskoristimo i prepoznamo prilike za rast i mijenjanje.
Naučila sam da je reći NE najbitnija stavka. Kako sebi za svoje ludosti i ideje koje nisu bile pametne za izvedbu, tako i drugima. Naučila sam da će mnogi ljudi biti ljuti na tebe, jer si najednom promijenio ono što si bio. Udaljio si se tako od njihovog mentalnog sklopa, time se usudio njih na neki način ”ugroziti”, jer sad te više ne mogu pratiti i ne mogu te dodatno omalovažavati.
Naučila sam odmaknuti se od ljudi, pustiti sve one koji su mi samo ”pomagali” da ne pronađem vlastiti glas, da se udaljavam od onoga što jesam. Naučila sam da nije tako teško dan započeti s onim iskrenim osmijehom, s nadom i vjerom da će se neko malo lijepo čudo danas dogoditi. Naučila sam samu sebe bodriti i biti si najveći oslonac. Mijenjati vlastite rečenice u glavi, tako da bih svaki propust sagledala sa svih strana.
Odlučila sam sebi vjerovati, isto tako opraštati si one ružne izbore i riječi. Jer bez oprosta znamo da nema napretka. Zamjerati drugima ili sebi nešto, gubitak je vremena i ta zarobljena energija ostaje duboko u nama, a ispoljava se negativno prilikom novog poraza.
Odlučila sam misliti kao ja. Smijati se dušebrižnicima koji govore da je nešto nemoguće, neispravno ili nedovoljno dobro. Pa znate što? Prošla su vremena kada sam samu sebe smatrala nedovoljno dobrom i pogrešnom. Prošla su vremena kada se nisam smijala jer su mi govorili da nemam lijep osmijeh. Prošla su vremena kada sam puštala da me gori od mene ismijavaju i zamjeraju mi svaki korak koji nije bio sličan njihovom očekivanju.
Ono što oni misle, odraz je njihove duše. Ono što oni govore, odraz je njihove tjeskobe i nesreće. Njihovo nezadovoljstvo ne mora postati tvoje. Misli su jako moćan alat, kao i svaka upućena riječ nekome. I riječi i misli nose veliku energiju i trebaju biti usmjerene ka pozitivnome. Riječi mogu zaboljeti više nego mač, stoga pripazite kako baratate njima.
Možda i slučajno nekome prenosite lošu energiju, te tu osobu bez razloga bacate u gore stanje nego u kojem jest. Odluči se misliti samo pozitivno, daj si truda naučiti nove rečenice i fraze koje ti pomažu da prebrodiš dane i poraze.
Život ne mora biti siv, tmuran i bezvezan. Baš naprotiv, obojaj svoje misli najljepšim bojama, pusti neka melodija tvoga srca diktira smjer i uveseljava one s kojima si odlučio dijeliti sebe. Pritom, pripazi koliko je u tvojoj moći, da i drugima preneseš barem malo lijepih riječi.
Tvoje misli te grade. One ti pomažu ili odmažu prilikom sukoba sa strahovima i preprekama koje nam život daje. Želiš li biti u konstantnom strahu? Želiš li sam sebi prizivati kišu i tamne oblake? Ili si stvoren da se raduješ suncu i širiš svoje veselje kao sunce svoje zrake? Da griješ druga srca i drugima pomažeš otklanjati tamne oblake?
Ja biram ovo drugo, biram sebe. Svakim danom postajem ono što mislim da jesam i da zaslužujem biti. Isto tako, odlučujem dijeliti sebe kako bih pomogla drugima, jer u tome leži istinska ljepota življenja.
Ono si što misliš, još nije kasno da se promijeniš.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
