“Ja učim pobuni, ne revoluciji. Za mene je buntovnost osobina koju jedna duhovna i religiozna osoba mora posjedovati. To je duhovnost u svojoj apsolutnoj čistoći. Pobunjenik je duhovni fenomen, on djeluje potpuno samostalno. Društvo samo po sebi ne postoji; ono je samo riječ! Revolucionari pripadaju sferi svjetovnog; pobunjenici i njihova pobuna su sveti. Pobunjenik predstavlja samu srž religije, on svijetu donosi promjenu svijesti. Nema većeg dara koji možete dati svijetu od osobne transformacije. To je nešto što nijedno društvo ne dozvoljava jer pravo Ja je opasno. Opasno za crkvu, za državu, za mase, za tradiciju… jer kad čovjek spozna svoje pravo Ja, on postaje individua. On više ne pripada psihologiji mase, ne može ga se iskoristiti, ne može ga se voditi poput stoke, ne može mu se nalagati ili naređivati. Takav će čovjek živjeti svoje svjetlo, živjet će iz svoje srži. Njegov će život imati nevjerojatnu ljepotu, a to je ono čega se društvo boji.”
Revolucionar je dio političkog svijeta; on djeluje kroz politiku. On vjeruje da je promjena u društvenoj strukturi dovoljna da bi se promijenilo i ljudsko biće.
Pobunjenik je, kako ja označavam taj termin, duhovni fenomen. On djeluje potpuno samostalno. Njegov stav je da ako želimo promijeniti društvo, moramo promijeniti pojedinca. Društvo samo po sebi ne postoji; ono je samo riječ, kao i riječ „gomila ljudi” – ako ju tražite, nećete ju nigdje naći. Gdje god da se susretnete s nekim, susrest ćete se s pojedincem. „Društvo” je samo imenica – samo pojam, a ne stvarnost – bez sadržaja.
Ne možete promijeniti svijet prije nego promijenite sebe; uspijete li promijeniti sebe, otkrit ćete da nikakve druge promjene nisu nužne.
Pojedinac ima dušu, mogućnost da se razvije, promjeni, transformira. Dakle, razlika je ogromna.
Pobunjenik predstavlja samu bit religije. On svijetu donosi promjenu svijesti – a ako se svijest promjeni, onda će se sigurno i društvena struktura promijeniti. Ali obrnut proces je nemoguć, i to su sve revolucije dokazale svojim neuspjehom.
Nijedna revolucija do sada nije uspjela promijeniti ljudska bića; ali mi izgleda nismo svjesni te činjenice. Mi i dalje razmišljamo o revoluciji, o promjeni društva, o promjeni vlade, birokracije, zakona, političkih sistema. Feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, fašizam – svi oni su na svoj način bili revolucionarni sistemi. Svi oni su propali, i to u potpunosti, zato što je čovjek ostao isti.
Previše govorite o reformama: ekonomskoj, socijalnoj, političkoj. Ostavite reforme na miru i pobrinite se za reformatora. Kakav svijet može stvoriti čovjek koji je glup, pohlepan i bez srca?
Jedan Gautama Buddha, jedan Zaratustra ili Isus – ovi ljudi su pobunjenici. Oni vjeruju u pojedinca. Revolucionari su isprobali svoju metodologiju u mnogim zemljama, na različite načine, i nisu uspjeli. Pobunjenik još uvijek predstavlja neistražen pojam.
Mi moramo biti pobunjenici, ne revolucionari. Revolucionari pripadaju sferi svjetovnog; pobunjenici i njihova pobuna su sveti. Revolucionar ne može biti sam; potrebna mu je gomila, politička stranka, vlada. Potrebna mu je moć – a moć kvari čovjeka, apsolutna moć apsolutno iskvari.
Sve revolucionare koji su se uspjeli domoći moći ona je iskvarila. Oni nisu mogli promijeniti prirodu moći i njene institucije; moć je promijenila njih i njihove umove, i uništila ih je. Samo su se imena mijenjala, ali je društvo ostalo isto.
Ljudska svijest nije se razvijala stoljećima. Samo je s vremena na vrijeme netko zasjao – ali isticanje jedne osobe u milijun drugih nije pravilo, već je izuzetak. Pošto je ta osoba sama, gomila je ne može podnijeti. Njeno postojanje na neki način postaje poniženje; svako njeno prisustvo vrijeđa, jer vam otvara oči, čini da postanete svjesni svojih potencijala i svoje budućnosti.
I vaš ego je povrijeđen jer niste učinili ništa da se razvijate, da postanete svjesniji, da više volite, da budete sretniji, kreativniji, da ne trošite riječi uzalud – da stvorite divan svijet oko sebe. Niste doprinijeli svijetu; vaše postojanje nije blagoslov, već prokletstvo. Dali ste svijetu svoj bijes, svoje nasilje, ljubomoru, natjecateljski duh, svoju žudnju za moći.
Pretvarate ovaj svijet u bojno polje; vi ste krvožedni, i činite da se i drugi tako osjećaju. Vi lišavate čovječanstvo njene čovječnosti. Uz vašu pomoć čovjek pada ispod svoje razine, čak ponekad i ispod razine životinje.
“Želite li probuditi cijelo čovječanstvo, probudite cijelog sebe. Želite li eliminirati patnje u svijetu, eliminirajte sve što je mračno i negativno u samom sebi. Doista, nema većeg dara koji možete dati svijetu od osobne transformacije.” – Lao Ce
Zbog toga vas jedan Buddha ili jedan Cuang Ce vrijeđaju, jer oni su zasjali, a vi samo stojite tu. Proljeća dolaze i odlaze, a u vama se ništa ne budi. Ptice vam ne prilaze, ne savijaju svoja gnijezda niti pjevaju u vašoj okolini. Bolje je razapeti jednog Isusa i otrovati jednog Sokrata – samo ih ukloniti, da se vi ni na koji način ne biste osjetili duhovno inferiornim.
Svijet poznaje vrlo malo pobunjenika. Ali sada je pravo vrijeme: ako se čovječanstvo pokaže nesposobnim da iznjedri veliki broj pobunjenika, pobunjenički duh, onda su naši dani na zemlji odbrojani. Decenije pred nama mogu nam biti posljednje.
Približavamo se tom trenutku. Moramo promijeniti svoju svijest, stvoriti još meditativne energije u svijetu, stvoriti više nježnosti. Moramo uništiti staro – njegovu rugobu, njegove trule ideologije, njegove glupe diskriminacije, idiotska praznovjerja – i stvoriti novo ljudsko biće s novim pogledima i novim vrijednostima. Raskid s prošlošću – to je bit pobune.
Ove tri riječi će vam pomoći da razumijete: reforma, revolucija i pobuna.
Reforma znači prerada. Staro ostaje, a vi mu dajete novu formu, novi oblik – to je kao renoviranje stare zgrade. Prvobitna struktura ostaje; vi je samo ofarbate, očistite, napravite nekoliko prozora, nekoliko novih vrata.
Revolucija zadire dublje od reforme. Staro ostaje, ali se uvodi više promjena, čak se mijenja i njegova prvobitna struktura. Vi ne samo što mijenjate boju zgrade i otvarate nekoliko novih prozora i vrata, već možda zidate nove katove, gradeći je u visinu. Ali staro nije uništeno, ono je ostalo skriveno ispod novog; u stvari, staro ostaje u osnovi novog. Revolucija čuva vezu sa starim.
Pobuna predstavlja prekidanje tih veza. Ona nije reforma, niti je revolucija; ona predstavlja prekid veza između vas i svega starog. Stare religije, stare političke ideologije, staro ljudsko biće – prekinite vezu sa svim što je staro. Počnite novi život, iz početka.
Revolucionar pokušava promijeniti staro; pobunjenik jednostavno ostavlja za sobom staro, kao zmija kada presvuče kožu i nikad ne gleda unazad.
Ako ne stvorimo na zemlji ljude takvog pobunjeničkog duha, čovječanstvo nema budućnosti. Stari čovjek nas je doveo do konačne smrti. Stari um, stare ideologije i religije – one su nas zajedno dovele do globalnog samoubojstva. Samo novo ljudsko biće može spasiti čovječanstvo i ovu planetu, zajedno s divnim životom na njoj.
Ja učim pobuni, ne revoluciji. Za mene je buntovnost osobina koju jedna religiozna osoba mora posjedovati. To je duhovnost u svojoj apsolutnoj čistoći.
Čudno je kako su revolucije propale, i to zbog samih revolucionara, jer kada bi jednom postali moćni, počeli bi razmišljati drugačije. Onda postanu previše ovisni o moći. I jedino oko čega se trude je da zadrže tu moć zauvijek, i da zadrže kontrolu nad ljudima.
Nisu nam potrebne nikakve revolucije u budućnosti. Treba nam novi eksperiment koji još nije bio isproban. Iako su pobunjenici postojali tisućama godina, ostajali su sami – ostajali su individue. Možda nije bilo njihovo vrijeme. A sad ne samo da je došlo vrijeme… Ako ne požurimo, proći će. Ili će čovječanstvo nestati ili će se pojaviti jedno novo ljudsko biće s novom vizijom u godinama što dolaze. To novo ljudsko biće, pobunjenik.
Vi niste odgovorni nijednoj naciji, nijednoj crkvi… Vi ste odgovorni samo za jednu stvar, a to je samospoznaja. A čudesno je to da, ako uspijete ispuniti ovu dužnost, moći ćete ispuniti druge dužnosti s lakoćom. Onog trenutka kada spoznate vlastito biće, vaš pogled na svijet će se iz korijena promijeniti. Vaš stav prema životu pretrpjet će radikalne promjene. U vama će se javiti novi osjećaj odgovornosti – ali ne osjećaj kao da bi nešto trebalo uraditi, niti osjećaj kao da se neka obaveza mora ispuniti, već osjećaj radosti što to činite.
To je nešto što nijedno društvo ne dozvoljava da se dogodi jer pravo Jastvo je opasno.
Opasno za crkvu, opasno za državu, opasno za mase, opasno za tradiciju… jer kad čovjek spozna svoje pravo Ja, on postaje individua.
On više ne pripada psihologiji mase, neće biti praznovjeran, ne može ga se iskoristiti, ne može ga se voditi poput stoke, ne može mu se nalagati ili naređivati.
Takav će čovjek živjeti svoje svjetlo, živjet će iz svoje srži.
Njegov će život imati nevjerojatnu ljepotu, a to je ono čega se društvo boji.
OSHO
