Nitko se ne može zaista opustiti jer onog trenutka kad se opustite, suočite se sa sobom. Gotovo svatko bježi, što brže može – od sebe. A problem je: Ne može se pobjeći od sebe. Gdje god idete – bit ćete sa sobom. To je jedan od razloga zašto se ljudi boje samoće; žele gužve, žele uvijek imati ljude oko sebe… Vrlo je teško za ljude ostati tih i miran u samoći. Samoća bi trebala biti jedna od najvećih radosti. Ali to je moguće samo ako počnete ići u sebe. Ići unutra je ići prema Bogu. Što ste dalje od sebe, mračniji će postati vaš život, više jadan, više pritisnut tjeskobom, više ćete postati ranjeni, osuđivani, odbačeni od sebe. I što dalje bježite, postaje sve teže pronaći put natrag kući.
Strah od poznavanja sebe. To je najveći strah u svijetu. To je zato što ste bili tako neizmjerno osuđivani od sviju za najmanju stvar – za najmanje greške, koje su apsolutno ljudske – da ste se počeli bojati sebe. Vi znate da niste dostojni sebe.
Ta ideja je uronjena vrlo duboko u vašu podsvijest – da ne zaslužujete, da ste posve bezvrijedni. Naravno, najbolji je način otići daleko od sebe. Svatko to radi na različite načine: netko trči za novcem, netko trči za vlašću, netko trči za ugledom, netko trči za vrlinom, svetošću.
Ali ako pogledate duboko u sebe, oni ne trče za nečim, oni trče od.
To je samo izgovor, da netko trči ludo za novcem; on obmanjuje sebe i cijeli svijet. Stvarnost je da mu novac daje dobar izgovor da trči za njim i skriva činjenicu da bježi od sebe. Zato, kada je akumulirao novac, dolazi do točke strašnog očaja i tjeskobe. Što se dogodilo? To je bio njegov cilj; on je to postigao – on bi trebao biti najsretniji čovjek na svijetu.
No, ljudi koji su uspjeli nisu najsretniji ljudi na svijetu, oni su najviše jadni. Koja je njihova tjeskoba? Njihova patnja je da cijeli njihov trud nije uspio. Sada nema više za čim da trči, i odjednom suoče se sa sobom. Na najvišem vrhu njihovog uspjeha ne susretnu nikog drugog nego sebe samog. Dosta čudno, to je osoba od koje su bježali.
Ne možete pobjeći od sebe. Naprotiv, morate se približiti sebi, zaći dublje u vaše biće i ispustiti sve osuđujuće tonove koje su vam predali svi koje ste poznavali u svom životu. Roditelji, suprug, supruga, susjedi, nastavnici, prijatelji, neprijatelji, svatko je ukazivao na nešto što je krivo u tebi. Rijetko ili nikada nisu stizale pohvale.
Čovječanstvo je stvorilo vrlo neobičnu situaciju za sebe u kojoj nikome nije lako, nitko se ne može opustiti, jer onog trenutka kad se opustite, suočite se sa sobom. Opuštanje postaje kao ogledalo, a vi ne želite vidjeti svoje lice, jer ste toliko pod dojmom osuđujućeg mišljenja drugih.
Čak i najmanji užitci nisu vam dopušteni od vaše crkve, vaših svećenika, vaše religije, vaše kulture. Samo bijeda je prihvatljiva – užitak nije. U ovoj situaciji je vrlo prirodno za vas da osjećate, kada iz svakog izvora, sa svih strana dolazi samo osuda, da ste grešnik.
Svaka religija uzvikuje stoljećima da ste rođeni u grijehu, da je patnja vaša sudbina. Bili ste osuđivani od mnogih izvora, bez izuzetka, da je to vrlo prirodno za bilo kojeg pojedinca da je pod dojmom te ogromne zavjere. Svatko je uhvaćen u nju.
A ako pokušate shvatiti, biti ćete jako iznenađeni. Baš kao što su drugi vas osuđivali, vi osuđujete druge; to je obostrana zavjera. Baš kao što vaši roditelji nikada nisu prihvatili vas kao bilo što vrijedno, to radite i vi isto sa svojom djecom, bez da ikad postanete svjesni da je svatko ono što je; on ne može biti drugačiji. Svatko se može pretvarati da je drugačiji, može biti licemjer, ali u stvari uvijek će ostati sam svoj.
Vaše bježanje nije ništa drugo nego stvaranje više licemjerja, više maski, tako da se možete sakriti u potpunosti od očiju svakoga. Vi možete uspjeti sakriti se od drugih, ali kako možete uspjeti sakriti sebe od sebe?
Možete ići na Mjesec; naći ćete sebe tamo.
Možete ići na Everest; možete biti sami, ali vi ste sami sa sobom. Možda ćete u toj samoći na Everestu postati više budni i svjesni sebe.
To je također jedan od razloga zašto se ljudi boje samoće; žele gužve, žele uvijek imati ljude oko sebe, žele prijatelje. Vrlo je teško za ljude da ostanu tihi i mirni u samoći. Razlog je što ste u samoći ostavljeni sami sa sobom – i vi ste prihvatili glupe ideje da ste ružni, da ste požudni, da ste pohlepni, da ste nasilni; ne postoji ništa što se može cijeniti u vama.
Bježanje od sebe stvorilo je ludost o brzini: svatko želi doći negdje brzinom što je više moguće.
Samoća bi trebala biti jedna od najvećih radosti.
Ljudi trče. Nije bitno gdje idu; ono što je važno je hoće li ići u punoj brzini ili ne.
Ti pitaš, “Ima li nešto što ne želim vidjeti?”
Postoje mnoge stvari.
U osnovi, to si ti kojeg ne želiš vidjeti – i to je zbog pogrešnog uvjetovanja.
Cijeli moj pristup unutarnje transformacije je da ćete morati ispustiti svoje uvjetovanosti. Što god je rekao o vama neko drugi, jednostavno ispustite. To je apsolutna bezvezarija. Oni ne poznaju sebe; što onda mogu reći o vama što može biti istinito?
I mišljenja koje ste prikupili od drugih … samo pokušajte gledati od koga ste prikupljali svoja mišljenja. Ona nisu od Gautama Buddhe ili od Isusa, ili od Sokrata; ona su od ljudi koji su u neznanju, kao i ti. Oni jednostavno prenose tuđe mišljenje koje im je dano.
Stoljećima se sve prenosi, iz jedne ruke u drugu, iz generacije u generaciju – i igra se nastavlja. To je igra iz koje morate izaći. Jedini način da se izađe iz nje je ponovno otkriti svoje samopoštovanje, ponovno ostvariti svoju dostojnost koju ste imali kada ste bili dijete, kad još niste bili kontaminirani, kad još niste bili uvjetovani i zatrovani od strane društva i ljudi oko vas.
Budite opet dijete i nećete bježati od sebe. Kretati ćete se unutar sebe – a to je put meditanta. Svjetski čovjek bježi od sebe, a tragatelj radi u sebi i traži izvor tog života, tu svijest. A kad otkrije izvor, on je otkrio ne samo svoj izvor života, on je otkrio izvor života u svemiru.
Ogromno slavlje se javlja u njemu. Život postaje samo pjesma, ples, iz trenutka u trenutak.
Čovjek postaje potpuno slobodan od svih riječi koje mu je društvo prenijelo. Čovjek jednostavno odbacuje sve uvjetovanosti, sve tradicije, cijelu prošlost.
Kažem vam, samo je jedna stvar koje se morate odreći, a to je prošlost i ništa drugo.
Ako se možete odreći prošlosti biti ćete potpuno svježi, tek rođeni i biti u toj svježini je takav blagoslov, takvo ushićenje, da ni ne pomišljate da odete iz toga, ni za trenutak.
Čovjek koji poznaje sebe nikada ne uzima nikakav godišnji odmor. No, većina ljudi nastavlja se ponašati glupo.
To je jednostavno situacija u kojoj ste rođeni, u kojoj ste uvjetovani. Nitko ne želi da znate da je život jednostavno romantika. I to je moj zločin – jer to je cijelo moje učenje, život nije ništa drugo nego romantika. Ja vas učim romantiku duha koja je vječna, koja počinje i nikada ne prestaje. Ali to je moguće samo ako počnete da idete u sebe.
Ići unutra je ići prema Bogu. Ići unutra je cijela tajna sveg alkemijskog pretvaranja bića. Bježeći, jednostavno trošite strahovito dragocjeno vrijeme, i život koji je mogao biti velika pjesma, velika kreativnost, veliki festival svjetla. Što ste dalje od sebe, mračniji će postati vaš život, više jadan, više pritisnut tjeskobom, više ćete postati ranjeni, osuđivani, odbačeni od sebe.
I što dalje bježite, postaje teže pronaći put natrag kući. Vi ste bježali od sebe kroz mnoge, mnoge živote, ali ako se okrenete na pravi, meditativni put niste otišli jako daleko.
Meditacija je prečica od mjesta gdje jeste do mjesta gdje bi trebali biti. A meditacija je takav jednostavan način da bilo tko, čak i malo dijete, može ući u njezinu zemlju čudesa.
Ne trči od sebe, trči ka sebi. Dođi bliže sebi da imaš bolji pogled.
Nitko drugi ne može vidjeti vašu unutarnju stvarnost; samo vi možete vidjeti taj sjaj i tu slavu. Budući da nitko drugi ne može vidjeti vašu unutarnju ljepotu, onda vas osuđuju. Samo vi možete potvrditi vaše blaženstvo, samo vi možete konačno potvrditi svoje prosvjetljenje.
Čak i onda će ljudi biti sumnjičavi. Oni su bili sumnjičavi oko Sokrata, bili su sumnjičavi oko Bude, bili su sumnjičavi o Isusu. Njihova sumnja je zapravo ukorijenjena u njihovom nepoznavanju njihovog unutarnjeg bića.
Kako mogu vjerovati Budi, da je krajnja ekstaza u unutarnjoj tišini srca?
Oni ne znaju ništa o unutrašnjosti, čak ni ABC. Oni ne znaju ništa o ekstazi.
Oni mogu slušati Budu zbog njegove prisutnosti, njegovih karizmatičnih očiju, njegove magnetske vibracije, ali kad odu kući, oni će početi sumnjati, neće vjerovati.
Cijeli moj posao je da vas probudim. Vi ste već uspavani i prespavali ste kroz mnoge živote.
Vrijeme je da se probudite.
Vi ste već izgubili previše dragocjenog vremena, energije, prilika.
No, još uvijek ima vremena i u trenutku kad se probudite, za vas noć završava i počinje zora.
Iz serije govora: Osho Satyam shivam sundaram-16 / Osho: Istina, vrlina, ljepota
