Ono kad ste sami i kad vas nitko ne vidi…
Osjećate li da živite ono za što ste stvoreni?
Osjećate li svrhovitost zbog koje ste rođeni?
I da ste došli na ovaj svijet da biste nešto promijenili?
Jeste li našli smisao u besmislu ili se valjate u sivilu?
Jeste li se utopili u gomili ili sjajite u svom blještavilu?
Gdje ste? Jeste li ispunjeni ili poluprazni?
Osjećate li se potpuni ili rascjepkani?…
I tko će sakupiti sve te djeliće ako ne vi sami?
Tko će vam zacijeliti dušu ako ne vi – iznutra prema vani?
Vi ste početak i kraj. U vama je sav sjaj.
I dok u oku iskre ima, dok vam srce ljubav prožima, u vama još ima snage. I nada nije umrla.
Da ćete dati svoj doprinos i svrhu ovom svijetu što se koprca… Na valovima košmara…
Dok god se pitate i tražite… I ne odustajete…
Ima nade da se probudite.
I odvedete svoju dušu putem spoznaje. Zasvijetlite sjajem najjače zvijezde…
I budete vođa mnogima koji ne znaju izaći iz tmine.
Ovaj svijet vas treba, ma koliko vam se činilo da ne vrijedite!
O da, itekako ste presudan dio te slagalice…
Koja se mora složiti i izvesti svih nas iz ove iluzije! 💖
Iva Bradarić