Kako možemo istinski postići sreću i uspjeh ako ne znamo tko smo i koji je smisao svega?

Ako bi došlo do kakve razumne rasprave, njezini bi se sudionici morali složiti oko nekih stvari koje ne mogu biti dokazane. I znanost i religija počivaju na pretpostavkama oko kojih se neki slažu, a neki ne. Postavku 1 obično prihvaćaju obje strane. Ona glasi, da pojednostavnimo, da je stvarnost to što jest. Stvarnost je objektivna činjenica i ne ovisi o našim subjektivnim vjerovanjima. Izjava „Svatko ima vlastitu stvarnost“ pogrešna je. Postoji jedna stvarnost, a znanstvena metoda predstavlja samo jedan način na koji se može pokušati shvatiti tu stvarnost.

2. Pravi uspjeh u životu može se postići jedino razumijevanjem stvarnosti i našeg položaja u njoj

Budući da smo dio objektivne stvarnosti koja obuhvaća sve, prirodno je da razmišljamo o tome gdje pripadamo. Naša nas ljudska priroda nagoni da tražimo sreću i uspjeh, ali kako ih možemo postići ako ne razumijemo stvarnost? Ako ne vidimo cijelu sliku, možemo prizivati nesreću sebi i drugima. Činjenica da se sreća čini tako nedostižnom nadahnjuje vječnu potragu čovječanstva za smislom života.

3. Znanost daje ograničenu sliku stvarnosti

Brojni dokazi ukazuju na to da dio stvarnosti postoji izvan dosega naših osjetila i znanstvenih instrumenata.

Općenito govoreći, današnji zadatak znanosti jest da objasni stvarnost preko osnovnih elemenata te sila i zakona koji njima upravljaju. Prema znanosti, stvarnost je jednostavno načinjena od materije i energije. Unatoč tom vjerovanju, znanstvenici još moraju uvjerljivo objasniti najvažniji dio stvarnosti: svjesnost, ili subjektivni doživljaj svjesnosti.

Znanost pretpostavlja da mozak stvara svjesnost, no mozak je samo složen stroj koji u svakom trenutku izvršava velik broj operacija. Čak i ako bi se računalo moglo programirati da oponaša ljudsko ponašanje, nema razloga da vjerujemo da bi ono ikada moglo biti svjesno.

Osim svjesnosti, još jedan vid stvarnosti osujećuje znanstvena istraživanja i objašnjenja – područje paranormalnoga. Vjerodostojni eksperimenti koje su proveli znanstvenici sa sveučilišta Princeton pokazali su da ljudi svojim umovima mogu raditi stvari koje se protive zakonima fizike. (Npr. testirani subjekti mislima su mogli utjecati na ishod rada računala koje slučajno bira brojeve.) I mnogi ljudi tvrde da su imali izvantjelesna iskustva, da su vidjeli utvare, točno predvidjeli budućnost i iskusili brojne druge stvari koje znanost ne može objasniti – i stoga ih odbija prihvatiti.

Čini se da se svijet ne sastoji samo od privlačenja i odbijanja subatomskih čestica. Kako bismo upotpunili sliku, moramo posegnuti za još jednim izvorom.

4. Svjetski spisi svjedoče o duhovnom vidu stvarnosti, uključujući Boga, izvor sveg postojanja

Ne možemo od svojih znanstvenih uređaja očekivati da otkriju stvari koje su izvan dosega materije. Potrebno nam je znanje koje dolazi s druge strane. Milijarde ljudi prihvaćaju razotkrivene svete spise kao tu vrstu znanja. Bog, koji je „na drugoj strani“, govori nam tko smo, zašto smo ovdje, što je ovaj svijet, kako živjeti ovdje, kako se odnositi prema Njemu itd.

Naši nam vlastiti napori samo do određene mjere mogu pomoći u razumijevanju stvarnosti. Osim znanstvene metode, možemo krenuti u unutrašnju mističnu potragu putem duhovne prakse, molitve, joge ili meditacije, i to će nas približiti istini. No, i to ima svoje granice. Budući da je istina beskonačno veća od nas, možemo upoznati Njega i sve što je On stvorio jedino kad nam On sam razotkrije to znanje.

5. Bog nam se može razotkriti i objasniti nam stvarnost

Neki ljudi smatraju da je Bog tako velik da Ga se ne može spoznati. No, postoji drugi način na koji to možemo gledati: Budući da je Bog velik, može pronaći načine na koje će nam se razotkriti. Naravno, nikada Ga nećemo u potpunosti spoznati, no otkrio je ogromnu količinu informacija o Sebi. Mi ih samo trebamo iskoristiti.

6. Bog se prvo razotkriva kroz svete spise

Bog se razotkriva u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima te u skladu sa željom i svjesnosti čovjeka. Čovjek mora prvo biti znatiželjan, otvoren i žedan znanja za smislom života.

Prema Vedama, Bog osobno je izvorno znanje ili Vedu predao u Brahmino srce (prvo stvoreno biće, inženjer univerzuma), a ovaj ga je proslijedio usmenim putem svojim učenicima. Prvobitno je postojala samo jedna Veda i nije ju bilo potrebno čitati. Ljudi su bili jako pobožni i čista karaktera te imali toliko dobro pamćenje, dugovječnost i inteligenciju da im je bilo dovoljno jednom čuti od duhovnog učitelja pa da odmah razumiju smisao poruke.

Tako je znanje Veda usmeno prenašano sve do otprije 5000 godina kada pamćenje i životni vijek ljudi bivaju smanjeni te ih je veliki mudrac Srila Vyasadeva zapisao i podijelio radi preglednosti u 4 knjige.

Smatra se da su sve druge religije i učenja proizašla iz Veda, u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima. Treba uzeti u obzir da su mnoga izvorna učenja raznih tradicija bila jako slična u bazičnim principima, ali su zbog raznih interesa kroz stoljeća prepravljana i time često prerasla u nešto drugo, čak u vid nečeg ceremonijalnog.

Vede se bave svim područjima znanja, a teološki i filozofski dijelovi Veda iznimno su duboki i iscrpni. Među njima, Šrimad-bhagavatam i Bhagavad-gita pružaju najpreciznija objašnjenja.

Istraživanje opsežnih vedskih spisa može biti vrlo obeshrabrujuće. Te su knjige namijenjene vođenju ljudske civilizacije i stoga se bave brojnim područjima znanja. Iako mnogo informacija danas može biti nevažno (kao što su zamršeni obredi raznih žrtvi), teološki dijelovi Veda jednako su važni kao i uvijek.

Bhagavad-gita je najjezgrovitiji pregled vedske filozofije. I što je najvažnije, ona ne utvrđuje samo da je Bog transcendentalna osoba, već otkriva i Njegov identitet. U našoj potrazi za znanjem i stvarima koje su izvan dosega materije, nema nam bolje početne točke od Bhagavad-gite.

Tamo gdje Bhagavad-gita završava, Šrimad-bhagavatam (ili Bhagavata-purana) započinje. Na početku knjige, autoru, koji je uredio i organizirao vedsku književnost, duhovni učitelj nalaže da knjigu usredotoči na znanost o Bogu. Kaže se da je njegovo majstorsko izlaganje napisano kad je dostigao duhovnu zrelost.

Šrimad-bhagavatam odbacuje privremene ciljeve koji su promicani u ostalim vedskim knjigama. Snažno naglašava poruku da savršenstvo života leži u stalnom zajedništvu s Bogom kroz djela ljubavi i predanosti.

7. Religiju se ne smije shvatiti kao vjeru već kao našu urođenu prirodu i vječni odnos s Bogom

Kako je stvarnost jedinstvena, tako je, ako je pravilno shvaćena, i religija jedinstvena. Religija nije ono što mi smatramo istinitim. Ona je naš stvarni odnos s Bogom. Ljudski bi se život trebao iskoristiti za razotkrivanje te religije, koja predstavlja svačije prirođeno naslijeđe.

8. Otkrivanje tog odnosa cilj je života

Taj je cilj života moguće postići slijedeći duhovna načela koja su kroz vrijeme već ispitana i provjerena.

Duhovna stvarnost nije puka teorija. Postoje različiti procesi pomoću kojih osoba može doći u dodir s vidovima duhovne prirode.

Uvijek dostižući dublja stanja ljubavi, iskrena duša konačno dostiže čistu ljubav prema Bogu i biva nagrađena neposrednim društvom Boga.