U svakoj vezi postoje razdoblja sukoba, no ako ste stalno iznova na točki pucanja u vezi, tada je vjerojatno ipak nešto drugo u pozadini. Ponekad je najteže priznati da ste možda prerasli taj odnos te vam je potrebno nešto drugo.
“Ne mogu više ostati u toj vezi, ali ne želim razgovarati o prekidu. To mi je prebolno. Možda bolje i ostati u lošem odnosu pa će se stvari već nekako popraviti.” (klijentica)
Uglavnom se “stvari” u takvom odnosu same od sebe ne poprave, nego se još i pogoršaju.
Kako znati da li vam partner/ica možda ne odgovara:
Widget not in any sidebars
- iz dana u dan sve vam više toga kod partnera smeta
- nervozni ste kada vam pokušava prići
- nesvjesno se i tijelom izmičete od partnera (i te veze)
- volite da je partner što manje kući
- trudite se “prihvatiti” drugu osobu (kao da se prisiljavate “prožvakati” sve ono što vam zapravo smeta)
- nemate više nešto zajedničko što vas istinski veseli sa partnerom
- u vezi ste mu/joj više poput roditelja i/ili djeteta umjesto odrasle osobe
- na kraju dana niste sretni iako je kao sve u redu između vas
- imate kratak fitilj do sukoba
- razmišljate da bi izašli iz te veze kada bi se pojavio neki drugi potencijalni partner
- na neki način “trpite” nešto što vam zapravo ne odgovara
Možda ta druga osoba jednostavno nije za vas. Unatoč tome što je dobra, ne vrijeđa vas, fizički je privlačna i sl. možda to nije to za vas. Ovo je najteže čuti i priznati sam sebi. Osoba uopće ne mora biti loša, ali vam možda ne odgovara.
Partneri često znaju toliko negirati da nešto ne funkcionira između njih, sve dok ne dođe do jakog verbalnog ili čak fizičkog sukoba. Ta agonija može trajati par dana, mjesecima ili čak godinama.
Razumljivo je da nije jednostavno ni lako prekinuti nešto što je godinama trajalo, što zbog navike, zajedničkih uspomena i sl.
No s druge strane, ovako ste u živom zatvoru. Duboko u sebi ste nesretni kao i ta druga strana. No osobe na razne načine prekriju to nezadovoljstvo i drže status quo u vezi. Mnogi parovi nakon nekog vremena bivanja u nezadovoljavajućoj vezi bježe u posao, razne ovisnosti, traže “sa strane” drugog partnera/icu, pričaju o nebitnim stvarima ne bi li izbjegli pričati što se ustvari s njima događa, neprestano se svađaju itd.
Jedan od razloga težine prekida nezadovoljavajuće veze su financije, problem stanovanja te djeca. Ovaj dio se posebno odnosi na partnere koji na neki način ovise o drugoj strani-emocionalno, financijski.Ali iz iskustva sve to bude manji problem u odnosu na vaše emocije.
Duboke emocije su te koje vas zapravo poput nevidljivih okova “drže” u nesretnoj vezi.
Widget not in any sidebars
“Bojim se ostati sama.”
“Što će ona sada bez mene?”
“Kako ću dalje bez njega?”
“Ne mogu sada prekinuti nakon što je prošlo 5 godina veze.”
“Ne mogu” se odnosi na “Bojim se.” “Nemam snage.” “Ne znam kako ću dalje.”Kada se emocije malo smire i izađu, na situaciju možete pogledati iz realiteta i svoje odrasle pozicije.”Kako se ja osjećam u toj vezi?”, a ne samo “Kako je drugoj strani?”
Često puta svoje klijente i klijentice znam pitati:
“Gdje ste vi u cijeloj toj priči?”
“Koje su vaše potrebe u vezi?”
“Jeste li vi sretni u takvom odnosu?”
“Možete li si dopustiti sreću s nekom drugom osobom?”
“Što ako se partner/ica nikada ne promijeni, da li biste i dalje željeli ostati u tom odnosu?”
Da bi dublje čuli svoj unutarnji odgovor, potrebno je malo ostati u tišini sa ovim pitanjima. Možda i par dana dok vam se ne otvore svi uvidi. Biti bez cilja, plana nakon završetka veze može biti jako zbunjujuće i zastrašujuće. Kao da gubite tlo pod nogama. Cijeli svijet koji ste do sada poznavali se zaljuljao i vi skupa s njim. Pogotovo ako po prvi puta zaista ostajete sami, bez veze. No često je previsoka cijena ostajanja u nesretnoj vezi. Trpljenje, gutanje i neprihvaćanje može dovesti do krajnjih granica te izazvati bolest kod jednog od partnera. Grčevito držanje za vezu/partnera dovodi do pucanja sa obje strane te to nisu zdravi temelji za nastavak veze.
Ulazimo u veze nadajući se potpuno nerealno da one iz nekog razloga moraju zauvijek trajati te pritom zanemarujemo činjenicu da nam nitko ne jamči sigurnost da će baš ta osoba ostati s nama do kraja našeg ili svojeg života. Zaboravljamo da se ljudi tokom života i mijenjaju te možda u nekom trenutku par više ne može nastaviti zajedno iz raznih unutarnjih razloga. Najbitnije je da prije veze sa drugom osobom imate zdrav odnos sami sa sobom. To znači da ste svjesni svoje prošlosti, samostalan, autentičan, spontan pojedinac sposoban za zdrave, intimne odnose. Iz toga možete stvoriti i zdravu vezu.
“No, što ako zauvijek ostanem sama?”
Što je tako teško u samoći?
Samoća zapravo može postati svjesnost koja donosi razne uvide, vraća vam unutarnju snagu te vam daje sve do tada sakrivene odgovore. Najteži je prvi korak izlaska iz nezadovoljavajuće veze. Nakon toga polako stvari počinju sjedati na svoje mjesto. Sve neotkrivene kockice se posložene i tada vam cijela priča ima smisla. Ponekad osoba iz nekih svojih nesvjesnih razloga neprestano ulazi u različite veze, a zapravo joj u tom razdoblju života treba samoća.
Razum i srce u ljubavi
U savjetodavnom radu sam primijetila da u ovakvim vezama pri samom spomenu partnera/ice osoba i na tjelesnoj razini pokazuje znakove odbijanja. Položajem tijela nesvjesno pokazuje da se želi odmaknuti iz tog odnosa. No nesvjesni tijela, prebacimo sve na logički, racionalni dio. Ljubav ne možete doživjeti iz glave. Ako dolazi samo iz pozicije razuma tada to nije ljubav, nego stvorena uvjerenja i slike po kojima ste vi zamislili kako bi ljubav trebala izgledati.
Ljubav je osjećaj. Flow…spontano, opušteno.
To je onaj osjećaj kada znate da vam je srce na mjestu kada ste kraj te druge osobe. U ljubavi si dopuštate voljeti i biti voljeni uz mogućnost da ćete možda biti povrijeđeni. To je rizik koji dolazi sa otvaranjem ljubavi. Uz srce, potrebno je imati u ravnoteži i razumski dio koji vam pomaže da vidite da li je druga strana iskrena prema vama, da li djelima potkrepljuje riječi te uz emocije vidjeti realno što se sve događa u tom odnosu. To je najzdravija ravnoteža.
Ostajući u nezadovoljavajućoj vezi štitite se od osjećaja usamljenosti, tuge, straha, stvarne bliskosti te zapravo bavljenja samim sobom. Ali se na neki način štitite i od svog srca, prepuštanja osjećaju ljubavi i potpune sreće.
I za kraj pitanje za promišljanje: “Zašto ostati u zatvoru kada su vrata zatvora neprestano otvorena te možete izaći u bilo kojem trenutku?”
Sretno ♥
Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.
Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]
Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com
