Kako bismo pravilnije doživljavali svijet oko sebe i gledali na sve jednim drugim očima, nužno je promijeniti svoj kut gledanja, odnosno svoju percepciju. Promijeniti svoju percepciju znači otpustiti ovu koju sada imamo, jer se ona zasniva na iskustvima iz prošlosti.
Widget not in any sidebars
Na primjer, ako smo doživjeli neugodna iskustva s nekom osobom, prirodno je strahovati od ponavljanja istih iskustava. Ukoliko ponovno sretnemo tu osobu, u sebi ćemo se početi opirati i podizati svoje karakterne štitove (ljutnja, obrana, prijezir, ismijavanje, vrijeđanje) prije negoli razgovor s tom osobom započne. Reći ćemo sebi: “Ah, evo opet ove osobe. Sad će opet biti konflikta.” Na taj se način pripremimo doživjeti ono što smo do sada doživjeli s tom osobom. Naučili smo kako treba učiti iz svog iskustva i izbjegavati stresne situacije i osobe.
Međutim, rijetko tko zna transformirati odnos s nekom osobom tako da učimo iz vlastitih grešaka. A prva je greška oslanjati se u potpunosti na iskustva iz prošlosti. Na taj način ne učimo kako promijeniti situaciju, već samo kako se opirati, braniti i izbjegavati. To je stav osobe koja osjeća prijetnju i strahuje od ponavljanja neugodnih emocija. Kad god strahujemo od ponavljanja prošlih neugodnih emocija, to je pouzdan znak da se s tim strahovima nismo suočili do kraja. Oni čuče u našoj podsvijesti i čekaju da ih osvijestimo.
Ukoliko koristimo štitove (otpor u tijelu i neugodnost), znači da se bojimo tih emocija i na taj ih način guramo natrag u podsvijest. Zbog plitkog kapaciteta našeg podsvjesnog uma, to će potiskivanje uroditi bolestima, bolovima i lošim odnosima s ljudima. Stoga se, umjesto otpora i izbjegavanja takvih situacija, savjetuje suočavanje s njima i svim emocijama koje se stvaraju u tim situacijama.
To se radi po sljedećim principima – Kad nailazimo na poznatu neugodnu situaciju, budimo svjesni svojih prošlih iskustava, ali ne donosimo zaključke na osnovu istih. Prihvatimo kako je sve moguće, kako je svijet za nas dobronamjeran i kako je moguće transformirati ovu situaciju u nešto pozitivno.
Widget not in any sidebars
Isprobajmo ovu afirmaciju:
Svjestan sam neugodnih iskustava od prije, ali se sada otvaram za to daje sve moguće, daje sve za moje dobro, otpuštam strah i otpor i prihvaćam sve što mi dolazi kao pozitivno iskustvo učenja.
Kasnije, kad situacija prođe, možemo analizirati i savjetovati se sa svojim učiteljem ili mentorom o tome što smo mogli bolje uraditi, koji bi stav bio bolji i slično.
Najvažnije je utjecati na svoj um i konstantno ga smirivati dok smo u samoj situaciji. Disanje treba biti duboko, ravnomjerno i smireno. Ukoliko se pojavi nagon ljutnje, nervoze ili straha, tolerirajmo te osjećaje i ponavljajmo afirmacije. Dok razgovaramo s tom osobom, birajmo riječi koje opisuju stanje novog identiteta, ne starog, bez obzira koje emocije prevladavaju. Ukoliko reagiramo na stari način, pokleknemo pod nagonima prošlih iskustava, moramo shvatiti da nismo ništa novo naučili i da nam se slična situacija mora ponoviti u životu. Problem je u tome što ćemo u sljedećoj situaciji morati uložiti još više napora jer svaki put kada dopustimo starom identitetu da kroz nas djeluje, produbljujemo tu naviku i ona postaje jača.
S druge strane, ukoliko se svaki put potrudimo djelovati drugačije, ta navika slabi a nova se razvija. Za svaku naviku (karakter, štit, program) potrebno je oko 40 dana redovitog usvajanja (ponavljanja) kako bi se pravilno upisala u podsvijest i na taj način postala sastavni dio našeg karaktera. U tih 40 dana logično je očekivati periode privikavanja, što je rijetko ugodno iskustvo. Ali, na našu sreću, to je uvijek samo kratkotrajno iskustvo koje se brzo promijeni u dugotrajnu sreću i mir.
Kristijan Kolega, samoozdravljenje.com
