Foto: pixabay.com

Zavidnik nas stalno potiče da pričamo o nesreći koja nas je zadesila. Osjećamo se loše. A njemu je dobro! Zato uživa u detaljima. Hrani se njima. I radostan, čak je spreman oprostiti. I malo pomoći, da može uživati u spektaklu nesreće i gubitka. Ili stida i bolesti…

atma.hr – 78




Glavni znak zavisti – vrlo je jednostavan i primjetan. Ali on nas obično zbunjuje. Jer onaj kojeg smatramo prijateljem, rođakom, žali nas kada nam se nešto loše dogodi, prenosi uspesnazena.com.

Što je nevjerojatno! Na primjer, čovjek se prilično hladno odnosio prema nama. Kritizirao, obraćao oštrim riječima, čak ismijavao. Nije nas hvalio za uspjeh, nije podržao u poduhvatima… A čim se dogodilo nešto loše,  potpuno je promijenio svoj stav prema nama!

Vjerojatno smo pogriješili u vezi s njim? Vjerojatno je dobar prema nama. Ispituje detalje, uzdiše, daje savjete i čak nudi pomoć. Malu, ali pomoć! I ponovo saznaje kako smo toliko pogriješili i upali u nevolje. Kako smo se razboljeli ili od čega je umro nama blizak čovjek. I zašto nas je muž napustio? Kakav nitkov. Što je rekao na oproštaju? Što smo osjećali?

Takvo suosjećanje čovjek iznenada počinje pokazivati ako imamo problema. Takav se interes za nas probudio. A sumnjali smo da je taj čovjek zavidan!

I točno smo sumnjali. Zato što zavidnik osjeća bol kada zavidi. Aktiviraju se ista područja mozga, koja su odgovorna za fizičku bol. U suštini njega boli od zavisti, jer nas mrzi u duši! Antropolozi pišu: šake zavidnika se stišću, zubi se stišću, napet je, mučno mu je vidjeti naš prosperitet…

I onda se počinju loše stvari događati! Možete samo zamisliti kakvo olakšanje doživljava onaj koji zavidi. Bol je nestao! Pošto, sada ne postoji predmet zavisti, mi smo u nevolji. Osjećamo se loše. A njemu je dobro! Zato uživa u detaljima. Hrani se njima. I radostan, čak je spreman oprostiti. I malo pomoći, da može uživati u spektaklu nesreće i gubitka. Ili stida i bolesti…

banner za knjige sjene prije svitanja

To je i razlog promjene odnosa. Pogledajte bliže: vidjet ćete osmjeh, skriven i malo primjetan, kao onaj na antičkoj statui, na licu zavidnika. On je toliko zadovoljan da svoju radost loše krije. I iza riječi suosjećanja, čak se to i osjeća…

Zavidnik nas stalno potiče da pričamo o nesreći koja nas je zadesila. A kada se problem riješi ili prođu teška vremena, sve će se vratiti na staro mjesto. I zavidnik će nas opet klevetati, tračati iza leđa, gledati prodornim očima, obezvrjeđivati i omalovažavati…

Ovo je glavni znak zavisti. Samo u nevolji ili u tuzi, gubimo budnost i zapažanje. I prihvaćamo utjehu zavidnika, iako sve u duši protestira… Pa, čak i takvo „suosjećanje“ je bolje od mržnje. Ali ne treba biti iskren s tim tko se hrani vašom nesrećom i gubitkom…

Anna Kirjanova/uspesnazena.com