Ovisni smo o odnosu, hrani, seksu, alkoholu, cigaretama, drogama i sl. kad se ne možemo nositi s unutarnjim nemirom. Tražimo kao uzbuđenje i užitak, a zapravo želimo potisnuti nemir i umrtviti osjećaje. Bježimo od sebe kao vrag od tamjana. Sve ćemo napraviti da ne osjećamo bol. Da ne osjećamo nemir.

78




Kaže znanost da se tijelo privikne na stimulaciju pa mu je potrebna sve veća količina opijata da postigne istu razinu užitka. Nemir se pretvara u sve veću patnju ne da bi nas patnja povređivala već djeluje kao reflektor koji govori daj pogledaj malo što se ovdje događa. Naše emocije žele biti viđene, žele da ih se pogleda i prigrli, da ih se osjeti. Jer kad bježite od svojih emocija, bježite od sebe i zapravo si poručujete nešto s tobom ne valja. Istina je da s vama sve u redu. Bole laži koje si govorite. Istina ne boli. Istina oslobađa.

I dok bježiš od sebe, ne želeći se suočiti sa sobom, svojim emocijama jer je previše bolno, a samozavaravanje djeluje koliko djeluje, ne shvaćaš da ovisnost vodi u tvoj vlastiti privatni pakao. Sve dok ne bude kasno. Sve ono od čega si bježao je tu, pojačano, a još si se uvalio u velike probleme.

Pogledati se u ogledalo i priznati si da si ovisnik je u redu. Zapravo je prvi korak k ozdravljenju. I zatim potražiti pomoć. Bježimo nekako od te pomoći jer smo u djetinjstvu shvatili da je pomoć skupa, da ne trebamo nikoga, nikome ne želimo biti dužni, a zapravo smo živi da bismo bili tu jedni za druge. Iako smo svi vezani nevidljivim nitima kao da povezanost postaje vidljiva kad netko nekome pruži pomoć. Niti je sramota primiti pomoć niti ju je sramota dati. Ti kao osoba i dalje vrijediš, kao prvog dana kad si se rodio, samo si napravio pogrešne izbore. Ali možeš napraviti nove izbore.



I čega smo zapravo tako gladni? Čokolada razumije, čokolada ne osuđuje, čokolada je utjeha i prijateljica koja nedostaje, čokolada je i zagrljaj i poljubac i razumijevanje i prihvaćanje i podrška, sve ono što nam nedostaje i što sami ne pružamo sebi. Gladni smo svojih nezadovoljenih potreba i želja, gladni smo biti tu sami za sebe i pružiti sebi sve što nam treba.

Gladni smo ljubavi. Koja nam je jednako potrebna kao i hrana jer je hrana. Hrana za dušu i srce. Zaslužujete ljubav. Sjećate li se toga? Vaša duša se sjeća.

Melita Bušljeta, life coach

Facebook stranica: https://www.facebook.com/melita.dobarosjecaj/

78




OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.