Arkonski slojevi trebaju ekstreme uspona i padova. To je sirov opis odnosa u kojem vidimo da stalno traži ekstreme. Zdrav odnos je više manje zdrava i sretna stabilna linija s blagim padovima. A mi to ljudski percipiramo kroz naša razna ljudski stanja uspona i padova, dok u biti dva arkonska tijela održavaju odnos na taj način. Vremenom su obje osobe sve iscrpljenije u odnosu, a razlog tome je što je odnos temeljen na odnosu tih arkonskih energetskih tijela. Ako želimo raskrstiti odnos, naš parazit traži hranu. I kad naiđemo na novu osobu, arkonski sloj vidi hranu i stvara nam lijepe osjećaje “povezanosti”. I doživimo reprizu prošlog odnosa i pitamo se što nije u redu i što krivo radimo.
Što su parazitske niti?
Kada se u aurama i energetskim centrima osoba u odnosu formiraju “cijevi” prikačene na energetske centre sa svrhom uzimanja energije, nazivaju se parazitskima, jer uzimaju bez stvarne osobne razmjene koja je temelj svakog odnosa. Te niti se vezuju na podsvjesne programe u osobi, one tematike koju “obrađuje” energetski centar. Sakralni centar može imati programe emotivnih trauma, solarni centar hijerarhije i moći, korijenski preživljavanja.
Zajednički nazivnik im je “trebanje” drugih, dakle naša vlastita nepotpunost bazirana na strahovima i traumama, radi koje energetsko polje “poseže” zakačiti se za tuđe u potrazi za smanjenjem straha i lažnom cjelovitosti.
Kako djeluje parazitizam na nas?
Osjećaj iscrpljenosti određenog spektra naše aure se javlja uslijed takvog odnosa; ako je parazitizam na korijenskom centru, bit ćemo fizički iscrpljeni, ako je na sakralnom, emotivno. Ako je na solarnom, gubit ćemo osjećaj vlastite osobnosti.
Parazitizam na srcu je sačinjen od naizgled divnih ideala i prepreden je, može stvarati lijepe osjećaje ali podloga je potpuna ovisnost; da je srce stvarno organski otvoreno ne bi bilo osjećaja ovisnosti o ikome, samo davanje i primanje u zdravoj razmjeni.
Ako je parazitizam na grlenom centru, “guši” se naše izražavanje i može se javiti osjećaj nametanja nečijeg svjetonazora pošto su tu pohranjena naša duboka vjerovanja, dok glas postaje slab, a osjetilo sluha preopterećeno; više slušamo drugoga, nego sebe.
Parazitizam na trećem oku i krunskom centru je rijedak i pripada okultnim područjima utjecaja na nečiju slobodnu volju.
Kako je nastao parazitizam u odnosima
Na početku našeg ulaska u dualnost matrixa, nastali su razni sintetski aspekti naše duše i arkonski slojevi. Riječ “arkon” upućuje na potrebu za hijerarhijom, dominacijom i moći, a to je sve neprirodno za organskog čovjeka. Arkon je suprotan čovjeku.
Međutim da bi imali naša odabrana iskustva, slojevi su stvoreni kako bi igrali razne uloge i evoluirali. Arkonski slojevi su nastali kao reakcija na veliki strah s početka dualnosti, strah odvajanja od Izvora i vlastite duše.
Ta separacija i zaborav su temeljne odrednice sintetskog matrixa. Tako odvojeni od Izvora svega i Života, od kojeg se sastoji naša duša, počeli smo trebati jedni druge za energiju – i to je početak vampirizma, odnosno parazitizma.
Duhovni parazitizam
Trebanje drugih za energiju je jako perfidno. Može biti upakirano u teška stanja, kada je očito da trebamo pomoć, ali i u lijepe pakete. Toga ima puno u raznim formama duhovnosti.
Primjer je “pomagač” ili razne forme učitelja, vodiča, itd. Oni moraju biti prihvaćeni i potvrđeni od strane sljedbenika. Parazitizam je uvijek dvostran i lažni identiteti moraju biti nahranjeni i potvrđeni. Sljedbenici trebaju nekoga da ih drži za ruku i vodi, jer imaju iskustvo odricanja od vlastite moći, a učitelji imaju iskustvo dobivanja vrijednosti kroz hijerarhiju.
Površnije, programska tijela u auri imaju patologije dobivanja vlastite vrijednosti kroz to i mnogi drugi programi su tu.
Kod pomagača, iako na površini mogu biti divni ideali, javlja se stapanje s drugima /uzimanje tuđih tereta, jer ne znamo drugačije davati, biti prihvaćeni. Naravno da ovo ne znači da je praktično pomaganje loše i naravno da je najbolji oblik pomoći drugima naša vlastita visoka vibracija; kako činiš sebi, činiš drugima jer smo svi povezani.
Ali kod pomagača u dubini, u korijenu, stvar je drugačija. Ispod identiteta pomagača su, ako stupimo u kontakt s njima, arkonski slojevi koji pod svaku cijenu žele pomoći, a kontakt s njima daje osjećaj bilo kojeg drugog arkonskoj entiteta, ježenje, prestanak života, radosti.
“Ja želim živjeti i trebam ovako ljudsku energiju. Ne znam drugačije preživjeti.”
Energetska dinamika u odnosu
On uzima dio životne energije osobe koja pomaže i preusmjerava onome kome se pomaže. Sebi uzima dio energije koja mu vibracijski odgovara od te osobe, a to su težine, toksičnost, strahovi.
I tako nastaju parazitske niti između njih, jer pomaganje nije na zdravoj bazi. Dva “arkona” se spajaju. Jedan se preko pomagača kači na drugog u onome kojem se pomaže i onda razmjenjuju energiju, na način da provociraju određena stanja u osobama koja njima trebaju.
Arkonski slojevi trebaju ekstreme uspona i padova. To je sirov opis odnosa u kojem vidimo da stalno traži ekstreme. Zdrav odnos je više manje zdrava i sretna stabilna linija s blagim padovima.
A mi to ljudski percipiramo kroz naša razna ljudski stanja uspona i padova, dok u biti dva arkonska tijela održavaju odnos na taj način.
Vremenom su obje osobe sve iscrpljenije u odnosu, a razlog tome je što je odnos temeljen na odnosu tih arkonskih energetskih tijela.
Ako želimo raskrstiti odnos, naš parazit traži hranu. I kad naiđemo na novu osobu, arkonski sloj vidi hranu i stvara nam lijepe osjećaje “povezanosti”. I doživimo reprizu prošlog odnosa i pitamo se što nije u redu i što krivo radimo.
Parazitizam je uvijek dvostran
Problem je u nepoznavanju sebe, a sebe ni ne možemo upoznati dok nama vladaju takvi aspekti. Zapostavljamo sebe i druge ljude vučemo za sobom, dajemo im svjesno ili ne ono sto bi sami htjeli doživjeti, no nažalost u pravilu to od njih ne dolazi, ne dobivamo nazad.
Često puta ljudi koji vuku za sobom druge poistovjećuju brigu o sebi i stavljanje sebe na prvo mjesto sa sebičnošću.
Imamo i one kojima je prirodno (naučeno) da se brinu samo za sebe na teret drugih – energetski, materijalno itd. i to doživljavaju kao neki oblik osobne snage i moći.
I jedno i drugo je iluzija, jer ni jedno ni drugo nije stvarna moć niti življenje sebe. Zajedničko je i jednom i drugom principu da osoba ne živi sebe već je upravljana od strane svojih sintetskih aspekata. Ljudi koji se zapostavljaju radi pomoći drugima, “pomagali” im i vukli za sobom, odriču se vlastite snage iz straha od odbacivanja, dok suprotan primjer ide linijom manjeg otpora i doslovno parazitira svjesno.
Ni jedni ni drugi ne brinu o sebi zaista i ne stavljaju se na prvo mjesto već nesvjesno zbrinjavaju svoje arkonske aspekte, stavljaju na prvo mjesto naučene vrijednosti koje životima nose a s kojima su poistovjećeni.
Dualne emocije parazitizma
Prva “vrsta” nerijetko je po osjećaju iskorištena i frustrirana jer “ne dobiva” zauzvrat ništa, dok druga vrsta osjeća frustraciju i zamjeranje kad ne dobiva i ostvaruje što zamisli svjesno.
Prvi će češće upasti u razočaranje, rušenje ideala, zatvaranje od ljudi, depresivna stanja, manjak volje za životom, dok drugi ulaze u stanje agresije, nervoze, inata, osvetoljubivosti.
No taj problem izvana je izazvan arkonskim slojevima koji i dalje traže hranu na taj način.
Imamo li zaista slobodnu volju?
Nitko nam izvana nije kriv za naša stanja, probleme, itd. Nitko umjesto nas ne može promijeniti naše stanje, okolnosti, odnose, radna mjesta. Nitko nas ne prisiljava na odnose u kojima smo nezadovoljni.
Nije nam ništa izvana krivo ako ne nalazimo vrijeme i energiju za sebe, to je stvar naših odluka. Međutim na naše odluke, dok god nismo slobodni od programa i aspekata i dok naša duša nije slobodna, ne utječe stvarna slobodna volja ni NAŠ svjesni um, već “um” ovih aspekata.
Tek povratkom sebi, slobodom duše (proces Soul Readinga u našem sistemu) možemo doći do točke gdje se oslobađamo zatvora u kojem nas arkonski aspekti drže.
Soul Reading je početak procesa, drugi procesi nam služe da upoznamo stvarno ja i počnemo osjećati Život, a kako krećemo osjećati Život duše, vrijeme je za oslobađanje od arkonskih aspekata-energija Života ih zamjenjuje, i to predstavlja kraj sintetike.
Početak istinske slobode i stvarne razmjene u odnosima koja ispunjava kao ništa što smo iskusili.
Saša Momić, https://www.facebook.com/sasamomic.wandian/
