Današnja djeca će se obrazovati tijekom čitavog života uz moćnog, uvijek dostupnog učitelja. Mi se teško mirimo s promjenama koje nam novo doba donosi. Skloni smo uviđati samo loše strane interneta, loše strane novih propisa, primjećujemo uglavnom pogrešno orijentiranu mladež, dok nam promiču brojne olakšice, puno djece u “zlatnoj sredini”, ali i briljantnih postignuća današnjih adolescenata.
Droga. Ima je, bilo je i bit će je
Ne možemo se osloniti na točnu statistiku, ali većina tinejdžera nema baš nikakve veze s drogom. Educirani su dovoljno da budu uplašeni i obazrivi. Manji postotak djece koja jesu u dodiru s narkoticima u bilo kojem obliku i smislu, zahvaljujući dostupnim testovima, bit će otkriveno i spašeno na vrijeme.
Mali postotak će stradati. Naglašavam – jako mali postotak. I to je puno, ali droga je tu i nećemo se praviti da nije. Uvjerljiva većina ići će iz razvojne faze u razvojnu fazu i sigurno ući u životni period u kojem ta tema više nije čak ni diskutabilna.
Glazba i stil oblačenja
Za odrasle glazba je lijek za dušu, najbolji prijatelj naših emocija i uspomena, a za tinejdžere način da se uklope u društvo ili pak pokušaju da budu sasvim posebni. U prijevodu – sredstvo socijalizacije i praćenje energije koja je prejaka, a neusmjerena.
Iz tih razloga glazba, koju će i sami ismijavati za pet godina, sada trešti iz njihovih mobitela. To je apsolutno prolazno i uglavnom bezopasno. Da bi se djevojčica obukla kao pjevačica, prvo joj netko mora tu garderobu osigurati. Dakle nije kriva samo pjevačica koja je na TV-u nosila šljokice i pjevala trash – pjesmu o tome kako je super biti ljubavnica.
Još je više kriva obitelj koja djeci nije objasnila razliku između estrade i realnog života. Ali, ne smijemo zaboraviti, većina je objasnila djeci, tako da imamo puno djece sasvim pristojno obučene i bez ambicija da se ikada skinu/obuku kao hodajući cirkus.
Glazba je nekad bila kvalitetnija, to je vjerojatno je istina. Ali mi se sjećamo samo hitova, a tko zna koliko jednako loše glazbe je nastajalo tada, kao i sada, samo se na sceni ta glazba kratko zadržavala pa se sada ni ne sjećamo. I danas nastaju pravi, kvalitetni hitovi uz koje netko stvara uspomene i za 40 godina govorit će s ponosom: E to su bila vremena, a vi, današnji klinci, nemate pojma.
Dokazivanje skupim automobilima i putovanjima
Neizbježni snobizam u minimalnom postotku dostupan djeci. Neusporedivo više djece nema nikakve veze s tom pričom, oni samo gledaju sa strane, još im se pojam takvog “bogatstva” nije smučio pa se pomalo dive, ali za 10 godina mislit će isto što i mi danas – nije zlato sve što sja.
Poštovat će uspjeh, ali i naučiti razlikovati motivirajući original od jadne kopije.
Widget not in any sidebars
Obrazovanje
Je li realno da će današnja mladež s 30 godina starosti biti neinformirana? NE! Znat će i puno više od nas u tim godinama. Nije presudno što ih danas, s 15 godina, ništa ne zanima. Mi smo iznajmljivali knjige pa dok ne saznaš najvažnije o nekoj temi iz tri izvora, prođe mjesec. Danas to je dva-tri sata u toplom domu.
Za informacijama će, zbog olakšica, posegnuti mnogo veći broj mladih nego prije. Samo ne s 15, već s 22 godine, na primjer. Nije kasno.
Formalni, obrazovni sistem je zastario, jer je to samo jedna šansa da saznamo, ali više nije jedina. Smatram sistem neophodnim, odgojno važnim trenerom volje i upornosti, kakav god da je. Ali i onaj tko izađe polupismen iz tog sistema, imat će čitavu lepezu mogućnosti za “popravni”. Mnogi će šanse iskoristiti, a bit će i onih koji neće. Normalno.
Ozbiljnost, koju nam donosi trenutak kada postanemo roditelji dogodit će se i njima. Samo će oni znati engleski bez izuzetka, bit će informatički pismeni, znat će osigurati let i hotel i stipendije samostalno, a ne kao mi koji ostavljamo agencijama bogatstvo. Povezat će se međusobno i s ritmom razvijenih zemalja, mnogo bolje nego mi nekada, s pismima i dva TV kanala.
Danas, kada nas bilo što interesira, odemo na forum ili Facebook grupu. Ljudi su već okupljeni oko date teme. Manje se griješi.
Reći će mnogi – loši fakulteti. Pa i naši su bili prilično loši, isključivo teorijski orijentirani pa je netko uspio to nadomjestiti, netko nije. Tako će biti i s novim generacijama.
Internet
Pogrešni uzori, psovke, loši sadržaji… prijete iz online svijeta. Istina. To je novo ruho starog problema. Još nisam čula da je najpopularniji u osnovnoj školi bio pozitivan lik. Dakle pričati, pričati, pričati s djecom – što je što i tko je tko, na koga se ugledaš, a koga samo poznaješ ili slušaš na You tube-u. Staro rješenje.
Već u srednjoj školi se priča mijenja. Pa kako u kojoj. U gimnaziji ćeš teško ispasti frajer jer si nepismen, vrijeđaš okolo, drogiraš se i urličeš. Fakultet ili zaposlenje donose nova iskustva. Okreneš se – a ono neki novi klinci nemaju pojma… Lako se zaneseš da neće ni saznati.
Pesimizam i nepovjerenje u mlade
… A uglavnom na temelju crne kronike i tri učenika koji, od 30 u odjeljenju, prave problem. To je nepravedno i uvredljivo. Djece ima razne, s maštom i bez, kritičkim mišljenjem i bez, voljom i bez…različitih sudbina, s realnim i nerealnim planovima, ali da kolektivno srljamo u propast – nije točno! Najviše djece je u sredini.
Moj profesor tjelesnog odgoja tvrdio je da od nas ništa biti neće. E da nas vidi sada… a baš nas je uvrijedio.
Ova tema nema kraj.
Tvrdimo da smo djeci sve dali pa moramo paziti da im najvažnije ne oduzmemo: vjeru u sebe.
Snežana Golić
35 NULTA FREKVENCIJA
