Prošla je godina dana otkad smo zadnji put razgovarali. Tada sam zadnji put mogla razmišljati o tebi, bez da osjetim bol u trbuhu.
U novoj sam vezi, boljoj vezi. On me podsjeća na tebe. Podsjeća me da je on sve ono što ti nisi. On je strastven, strpljiv i pun razumijevanja. Stalo mu je do mene.
Pokazuje interes za moje sestre, želi večerati s mojim roditeljima. Ne pokušava me držati podalje od svojih prijatelja, ne ismijava one važne dijelove moje osobnosti.
On želi biti dio mog života i želi sa mnom stvoriti zajednički.
Sjećam se kako sam oko tebe hodala kao po staklu. I kad sam se najviše trudila udovoljiti ti, nije nikada bilo dovoljno. Uvijek sam, prema tebi, nešto mogla napraviti drugačije, bolje.
Mogla sam biti mršavija, manje uključena u svoju vjeru, manje „ukorijenjena“ u naš odnos.
Ne mislim da si loša osoba, ali nisi bio prava osoba za mene. Dragi Bog zna da ja nisam bila prava osoba za tebe, no to me nije spriječilo u mojim pokušajima da to postanem.
Bili smo otrovni jedno za drugo, znam to sada. I iako se nadam da ću te jednog dana u potpunosti zaboraviti, jasno mi je da je turbulentna godina iza nas bila najbolje što nam se moglo dogoditi.
Svi dobri i svi loši dani – sve je to bila jedna velika lekcija.
Možda sam platila visoku cijenu, no zbog tebe sam naučila toliko toga da slobodno mogu reći da je svaka moja prolivena suza imala smisla.
Mislim da sam te sada u potpunosti izbrisala iz svog života. Zablokirala sam te, uklonila. Ne mrzim te, jer gdje ima mržnje, ima i strasti. Ono što ja osjećam zove se ravnodušnost. Ne zanima me kako ti je na poslu, kako provodiš svoje noći.
Prestala sam se pitati hoću li ikada naletjeti na tebe u gradu, a sve tvoje „najdraže stvari“ postale su samo stvari.
Pitaš se koji je smisao onda ovoga? Iako sam ravnodušna prema tebi, nisam ravnodušna prema onome što si mi učinio. Još uvijek osjećam posljedice te turbulentne godine, gorak okus toksične veze koju smo imali.
I iako otrov više ne kola mojim venama, nemile nuspojave se, ipak, ponekad pojave. Nesigurnost i nepovjerenje. Strah od odbacivanja, strah da će me i on zamijeniti nekom boljom.
No, znaš što pomaže u takvim situacijama? Spoznaja da je moj novi partner, ujedno i moj prijatelj. Zapravo, on je to već duže vrijeme.
Mislim da je prijateljstvo karika koja je nama nedostajala. Prijatelji ne osuđuju, nisu sebični. Oni žele jedno drugome najbolje.
Ti si htio najbolje za sebe i pritom si mi jasno dao do znanja da pod time ne podrazumijevaš mene. No, zavlačio si me.
Natjerao si me da povjerujem u našu bajku i da je ista moguća ako budem činila ono što želiš.
Ako se odreknem svojih vjerovanja, ako zanemarim svoju obitelj, ako tebe stavim na vrh liste svih mojih prioriteta. Jesmo li se voljeli?
Na naš, pomalo poremećeni, način – jesmo. No, to nije bila prava ljubav. Prava ljubav poznaje žrtvu. Prava ljubav misli na drugu stranu.
Dobre stvari stižu onima koji čekaju. Drago mi je što sam čekala, što sam povjerovala vlastitoj intuiciji. Drago mi je da nisam slijedila snove koji nikada nisu bili moji.
Nadam se da si sretan, da si dobro, ali nadam se, jednako tako, da se više nikada nećemo sresti.
zdravaisretna.hr
