Widget not in any sidebars
“Zašto toliko šutiš?” često me pitaju.
Uglavnom ne kažem iskreno zašto, ali ovo je ono što o tome mislim:
1. Odbijam tračati, a čini mi se da je time ispunjeno nekih 70% konverzacija.
2. Tišina je prekrasna.
3. Isprazni i površni razgovori su mi dosadni.
4. Ne želim govoriti samo da se ispuni tišina.
5. Čak i kad šutim još uvijek osjećam da sam više otvoren/a i prijateljski naklonjen/a od većine ljudi. Društvenim barijerama ne pridajem važnost.
6. Više sam zaokupljen/a svojim unutarnjim svijetom nego izvanjskim.
“Onaj tko ne razumije tvoju tišinu, vjerojatno neće razumijeti ni tvoje riječi.”
Koji su tvoji razlozi?
