Evo nas, u Novoj godini smo, na kraju 1. mjeseca, već!
Kakav vam je bio kraj Stare i početak Nove?
Od puno ljudi sam čula slične odgovore: “Neko teško razdoblje, ali prolazi, sada je bolje”.
Da, znam, osobno sam imala slična iskustva, bilo je trenutaka straha i tamnih misli… ali, prošlo je, postaje svjetlije.
Kako bih prošla kroz ovaj čudan period trebala sam se često zaustaviti, osvijestiti trenutak, podsjetiti se da su misli moćan alat i da naši osjećaji uvelike ovise upravo o našim mislima.
Tu možemo odabrati daljnji smjer događanja.
Pronaći mir u sebi, vidjeti svjetlost duše, koja je u nama i oko nas.
Znam da ponekad može biti teško, znam.
Ali moguće je, vjerujte da svatko od nas može i treba pronaći vlastiti način kako doći u stanje čiste ljubavi, vjere u najviše dobro i prepustiti se vodstvu Svjetla.
To može biti nešto što nam donosi toplinu u srcu i obasjava nas svjetlošću. Možemo si pustiti najdražu muziku, slušati i zaplesati, ili pročitati najdraži citat ili članak ili dio knjige, možemo svoje misli i osjećaje pretočiti u pisane riječi.
Možemo si pustiti film ili video nekog koga cijenimo.
Možemo nazvati dragu osobu i popričati, prošetati sami ili s nekim, s ljubimcem i pomaziti ga, pokloniti pažnju tom biću koje je uz nas svaki dan.
Izrazimo zahvalnost svima koji nas podržavaju i donose nam radost u život, koji nas iskreno i bezuvjetno vole, ili vole jednostavno onako kako najbolje znaju.
Možemo gledati u more, rijeku, jezero, potok, pogledati u Sunce, Mjesec, Zvijezde, možemo tiho se pomoliti i meditirati, samo se zahvaliti na svemu što imamo.
Možemo pomoći nekome kome je potrebna naša pomoć, ili možemo volontirati i donositi radost starijim osobama, djeci u domovima, životinjicama u azilima… Mogućnosti je tako puno, na nama je damo da odaberemo nešto s čime rezoniramo i što nam pojačava unutrašnje svjetlo duše.
Imamo obilje oko nas i u nama!
Došli smo iz Svjetlosti i tako trebamo živjeti i širiti svoje maleno svjetlo, svatko od nas ga ima.
Probajmo svatko od nas svijetliti svaki dan samo mrvicu jače i vidjet ćemo kakva sjajna Svjetlost obasjava naš Svijet.
Neka nas ne plaši tama, ona je tu u nama, ali svakako nije trajna niti tako sjajna kao Svjetlost.
Kada osvijestimo svoju tamu na putu ka svjetlu duše, shvatit ćemo da su naši strahovi od tame bili samo naši strahovi od nekih misli, kao da nismo dovoljno dobri i voljeni, da ćemo izgubiti nekog ili nešto što volimo… i to je ljudski i prirodno.
Znam kako je duboko zaroniti kroz vlastiti tamu, proživjeti strahove razne, kako bih pronašla tu svjetlost duše. Ponekad se još zna dogoditi da me te dubine povuku. Ali tada znam, da me moja duša zove na razgovor, jer ima još nešto što trebam ispuniti ili preokrenuti smjer jedra u plovidbi.
Znate onaj osjećaj u trbuhu, kad osjećate nelagodu, zabrinutost, tjeskobu?
To je znak da nešto ne radimo u skladu sami sa sobom.
I tu zastanimo i zapitajmo se zašto se tako osjećamo i što trebamo učiniti da opet osjećamo mir i radost, onu lagodnu i blagu toplinu u trbuhu i oko srca, tj. u srcu.
I dogovor duša i odgovori će nam doći.
Sve potrebno za život u svjetlosti je u nama i kada počnemo živjeti iz srca, živjeti svrhu vlastite duše, znat ćemo da smo na vibraciji čiste Ljubavi i Svjetlosti.
I to je to, na pravom smo putu, svijetlimo zajedno, donosimo mir, radost, obilje i ljubav sebi i svima oko sebe.
Mi smo stvoreni iz Svjetlosti, kako bi pomagali jedni drugima i živjeli u ljubavi, radosti i miru, za najviše dobro svih.
Hajdemo, (pro)budimo i donesimo Svjetlost zajedno.
Tamara Ružić
