Ne pravi planove na duže od dva sata… Kada ovo kažem, od jučer zaista tako mislim. Pravljenje planova mi je uzelo recimo 3 godine života (umanjila sam), jer sam se nervirala zbog stvari koje se nikad nisu dogodile, koje sam vremenom i sama prestala željeti.
Život se mijenja u samo nekoliko minuta, ponekad na najdrastičniji način.
nešto opipaš,
dobiješ otkaz,
netko blizak ti strada od srca ili bahatog vozača,
zaboli te s desne strane, nije dobro pokaže skener…
A ti potrošio vremena, živaca, odnosa i SEBE planirajući nešto što bi želio da se dogodi na primjer u 2021.
Teži ka svojim ciljevima, radi na tome, maštaj, ali nemoj zbog toga da ti se uzburkava i kvari sadašnji trenutak.
Imaj svoje ljude i čuvaj ih.
Obatali mlitave odnose, odnose “radi reda” koji te troše, iscrpljuju, oduzimaju vrijeme, u kojima se osjećaš usamljeno kad bi trebalo da je netko uz tebe.
Ne očekuj od drugih kule i gradove.
Neka svatko radi onako kako i koliko zna, da može drugačije i zna drugačije sigurno bi se drugačije i ponašao. Ali, ne može i ti tu malo što možeš promijeniti, osim sebe požderati i oslabiti. A što će ti to?
Ne brini oko stvari koje ne možeš promijeniti.
Ako brineš zbog stvari koje se ne mogu promijeniti, džaba se brineš. Ako brineš oko stvari koje se mogu promijeniti, onda ih mijenjaj, ne brini.
Ne uspoređuj se, ne natječi se, ne zavidi.
Pazi sad, nemoj biti jako ogorčen što je tamo neka partijskom linijom dobila mjesto profesora u školi, da si ti tako htio i mogao, išao bi njenim putem. Ušao u partiju. Lijepio letke, malo se savio, uvukao u neke uzane otvore. Putovao autobusom na mitinge.
Ali, nisi. Odabrao si da ići drugim putem. Vjeruj u njega. Vjeruj u sebe. Pravda se događa, možda ne onako kako ti očekuješ, ali ona uvijek stigne. I vjeruj mi, bit će na tvojoj strani.
Imaj svoj okvir vrijednosti, važno je da ti znaš što je za tebe dobar brak, dobar muž, poštenje, ljubav, prevara, laž, ambicija, dobar odgoj i odgoj djeteta.…
Mreže nameću toliko toga, loši brakovi na njima su najbolji, muž prevarant je hranitelj obitelji, otac koji viđa dijete dva mjeseca godišnje ukupno, najbolji tata. Ne treba te se to dirati, posebno ako imaš brak kakav smatraš normalnim, ako odgajaš dijete onako kako jedino smatraš poželjnim, ako imaš ljubav onakvu kakvom si ljubav zamislila.
Nemoj da ti društvo definira što je poželjno i dobro. Društvo je trenutno malo izgubljeno.
Napiši svaku večer 5 stvari zbog kojih si tog dana bio zadovoljan, rasterećen, ponosan, vedar, poletan.
Za recimo desetak dana sigurna sam da ćeš imati “crno na bijelo” što te čini sretnim. Bilo bi glupo da poslije takvog “saznanja” takve stvari, ljudi i događaji ne postanu tvoja svakodnevica.
Ne moram!
Ne stvaraj sebi pritisak “moranjem”. Samo se umrijeti mora, mada ni to nije isključivo. Ostajemo živjeti kroz dobre stvari i djela koja smo napravili.
Ja sam uvijek “morala” očistiti kuću da bih sjela da nešto učim ili radim. Morala sam sklanjanjem nereda u kući sanirati nered u glavi. Dijete je “moralo” biti bez ijedne sline, da bih ja rasterećeno otišla pisati.
Ne volim u zadnje vrijeme čuti “Ali, ti moraš shvatiti!”. Ne moram. Ne moram ništa shvatiti. Učim sebe kako da napravim neki kompromis s “moranjem” tako što ću povući jasnu liniju između stvarnog moranja i onog sebi nabijenog moranja.
Pred spavanje čitaj knjige.
Kad god gledam u telefon pred spavanje, ne spavam dobro, sanjam gluposti, san mi je istrzan. Kad čitam knjigu (posebno slikovnice djetetu), rasterećena sam i zaspim fino, najslađe, ispadne mi bukvalno knjiga iz ruke.
Glava i stomak u noć trebaju ići rasterećeni.
Smiješ se, zdrav si!
Maštaj, zamišljaj lijep život u kojem si veseo, zdrav, smiješ se, putuješ, imaš prijatelje. Ne pričaj negativno, ne sluti što bi babe rekle, ne mrači, ne procjenjuj svoje buduće dane gledajući u druge kojima nije dobro.
Zamisli da ti je netko nekad rekao “živjet ćeš sto godina” i tako živi. Psiha je čudo, lako te uvjeri da si bolestan, lako može i da te ostavi 100 godina u životu.
Ne drami, pregledaj se.
U posljednje vrijeme reduciram prehranu, trudim se da jedem zdravo jer sam shvatila da se tad i psihički boljem osjećam. Volim šetati, učim disati, kontroliram zdravlje. Plaši me i umara činjenica da tumačim tko je što rekao i mislio, da guglam dijagnoze, provjeravam, sumnjam. Nađi doktora kojem vjeruješ, to je pola zdravlja.
Ne budi grub prema sebi!
Nitko nije čist, napisala sam jednom, misleći na činjenicu da je svatko od nas svoj otac, majka, susjed, kolega, gazda, prodavačica, brat ili sestra, doktor, dijete… Mi smo svi oni ljudi s kojima smo tijekom života bili (i dalje smo) u dodiru na ovaj ili onaj način, svi oni ljudi koji su nas donekle oblikovali svojim dolascima, odlascima, pričama, ostavljanjima, zagrljajima, svađama, poljupcima, lažima… bez kojih ne bismo bili ovo što smo danas.
Zato nemoj biti grub prema sebi, mnogo je njih ušetalo u moj i tvoj život i napravilo od nas ovo što smo danas.
Bodri sebe, voli sebe, shvati sebe, oprosti sebi, podigni sebe, miluj sebe, daj sebi šansu.
Jovana Kešanski/lolamagazin
67 STVORITE NOVO JA
