Foto: pexels.com

Dok trčite na posao pa po djecu pa na igralište, nikad ne postavite pitanje: „Što meni sada treba?” ili „Što želim sada?”. Ukoliko je tako, postoji mogućnost da ćete u čitavoj mješavini osjećaja, obaveza i odnosa, zapravo izgubiti sebe. Kada mislimo o sebi i svojim potrebama, to nije sebičnost, već briga o sebi.

atma.hr – 78




Što su granice?

Jednostavno je. Granice su „crvene linije” između vas i djeteta koje ne bi trebali prelaziti. One se odnose na dvije stvari:

  • poštovanje djetetovog svijeta koji ima granice kako za sve ljude, tako i za vas
  • uspostavljanje i zadržavanje vaših osobnih granica preko kojih dijete ne smije prijeći

Postavljanje granica se uči. Ako želite odnos pun ljubavi, vrlo je važno da imate u vidu važnost zadataka koji su pred vama:

  • da prihvatite djetetove emocije, sviđale se one vama ili ne
  • da shvatite da djetetovo NE nekad ne možete pretvoriti u DA
  • da poštujete djetetov izbor i ne inzistirate na svom po svaku cijenu
  • da cijenite djetetov tjelesni prostor i doživljaj tijela
  • da ne namećete svoja rješenja, odluke, ideje, prije nego što čujete djetetove

atma.hr – 39

Trenutak preispitivanja

Za dobrobit odnosa s djetetom treba razumjeti preko čega biste sve prešli, a preko čega ne. Tada nastupa trenutak osobnog preispitivanja. Iako je to ponekad bolno, vjerujte da je ljekovito. Probajte se prisjetiti:

  • „Jesu li moji roditelji sve odobravali?”
  • „Jesu li mi roditelji bili toliko strogi da su zabranjivali i kažnjavali sve?”
  • „Dopuštam li svakome da mi kaže što hoće i kako hoće?”
  • „Je li moj roditelj bio posvećen samo drugima, a sebi nikad?”

Kada odgovorite na ovakva i slična pitanja, bit će potpuno jasno jeste li imali od koga naučiti kako se održavaju granice, a potom i imate li ih sami. Primjera radi, stavljanje sebe na posljednje mjesto je tipično narušavanje vlastitih potreba i samopoštovanja. Ipak, ne zaboravite da se to u našem društvu promatra kao roditeljska požrtvovanost.

Postavljajući takve standarde, nitko ne vodi računa o tome kako se vi osjećate. Ako se događa da cijeli dan ne ručate, da ne odvajate ni 10 minuta dnevno za sebe, da svoje želje smatrate nebitnim, to već nije brižno roditeljstvo, nego nedostatak zdravih granica.

Djeci moramo pokazati da limiti postoje: da smo sebi važni, da cijenimo sebe i svoje vrijeme, da ne moramo uvijek sve odobriti, da i nama treba predah… Ako to ne prikažemo kao bitno, neće moći naučiti postaviti svoje osobne granice i zaštititi se.

atma.hr – 75



Kako se osjećate vi?

Kako biste znali imate li osobne granice (a time i možete li ih djetetu postaviti), nije potrebno da imate bilo kakva stručna znanja, da poznajete teorije i slično, nego samo da pratite svoje osjećaje. Budite sebi važni.

To će vam dati odgovor na pitanje dopuštate li da netko prelazi vaše granice. Kako bismo vam olakšali, tu je nekoliko korisnih znakova da trebate poraditi na tome:

Teško govorite NE

Iako djeluje baš lako suprotstaviti se drugima i reći da nešto ne možete ili ne želite, zapravo nije. Ako radije birate prešutjeti ili napraviti po tuđoj volji, vjerojatno se ne borite za sebe i svoje granice.

Ako stajanje u vlastitu zaštitu kod vas izaziva strah, anksioznost i nelagodnost, to je siguran alarm da se trebate preispitati.

Sebi ste uvijek na zadnjem mjestu

Ako osjećate krivnju, sram ili strah kada postavite svoje potrebe i želje na prvo mjesto, borite se s izgradnjom osobnih granica. To je temelj samopoštovanja. Ovo vrijedi čak i kada su u pitanju vaša rođena djeca.

Zadovoljenje njihovih potreba je jako važno, ali treba prepoznati prioritete. Nemojte provoditi život čineći sve samo za druge.

atma.hr – 78




Nikad ne pitate sebe

Dok trčite na posao pa po djecu pa na igralište, nikad ne postavite pitanje: „Što meni sada treba?” ili „Što želim sada?”. Ukoliko je tako, postoji mogućnost da ćete u čitavoj mješavini osjećaja, obaveza i odnosa, zapravo izgubiti sebe.

Kada mislimo o sebi i svojim potrebama, to nije sebičnost, već briga o sebi.

Sve u svemu, važno je da se podsjećamo da se ovdje radi o učenju jedne vještine. Možda se pitate odnosi li se ovo na vas. Ako se osjećate nezadovoljno i frustrirano ili ne uspijevate postaviti limite djetetu, ovo je tema za razmišljanje.

Rad na sebi u ovom smislu daje paralelne efekte. Postavljati osobne granice znači biti spreman i postaviti ih drugima, ali i ohrabriti svoje dijete da se upusti u takve podvige.

Tamara Kostić/zelenaucionica

35 INDIGO DJECA – 10 GODINA POSLIJE

INDIGO DJECA - 10 GODINA POSLIJE

Što se događa s indigo tinejdžerima?

Autori uspješnice Indigo djeca donose nam novu knjigu. Prošlo je deset godina i indigo djeca danas su mladi ljudi koji se školuju ili pak rade, a to ih stavlja pred nove izazove.

Indigo djeca iznimno su inteligentna, nadarena i kreativna. Predstavljaju korak dalje u evoluciji ljudske vrste, no zbog svoje su posebnosti najčešće neshvaćena.

Indigo djeca ne mogu se uklopiti u zastarjele sustave obrazovanja niti raditi u ograničavajućim uvjetima. Oni moraju biti motivirani, njihove sposobnosti cijenjene, a zadaci poticajni.

Cijena: 145 kn - Kupi ovdje

POVEZANI TEKSTOVI

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.