Tu su tik uz mene
Vidim njihove siluete
Moj vid se muti
Čujem, ali kroz daljine
Jecaje iz njihovih duša.
Drze me za ruke
Ne žele da me puste
Glave su im pognute u pod
Svako od njih bi rekao nesto za zbogom za posljednji put.
Posljednji pogled upucujem ka njima
Zidovi su iznenada tako bijeli
Spustam se u jastuk
Tonem duboko u vječni san.
Još jače me dozivaju, ali zvuk se utisava.
Posljednji pogledi ostali su iza mene
Oči više ne otvaram
Iznenada lebdim kroz bijelo svjetlo
Letim ka tamnim visinama.
Tu je anđeo bijeli
Na krilo me prima i pored njega ova duša lebdi.
Pitam ga gdje plovimo u ovim visinama i gdje ću posljednji put kročiti ja
Stajemo pred dvoja vrata i on se udaljava
Tišina njegovih krila mi odgovara:
“Samo Bog zna.”
Alisa S.
