Postalo mi je potpuno svejedno voli li me netko ili ne, je li nekome stalo do mene ili nije, uopće se ne bavim time, ne razmišljam o tome, ne radim više ništa da bih izazvao nečije poštovanje ili divljenje, samo želim biti ono što Ja Jesam.
Jednostavno sve manje me dotiču i sve manje me vrijeđaju postupci drugih ljudi, jer sve to je njihovo i nije moje. Svi mi smo ustvari odgovorni samo za svoje riječi i za svoja djela jer naša djela govore o nama, tu laži nema.
Nametljivost je nepoštivanje sebe i izražava se kroz bezbroj oblika najčešće kroz podilaženje – to je strah od neprihvaćanja.
Što se više odvajamo od ega, to više postajemo svjesniji i tek tada vidimo stvari onakvima kakve one uistinu jesu. Zaista, kada nas mišljenja i postupci drugih ljudi prestanu doticati, počinjemo se odvajati od ega, ujedno prestajemo trošiti energiju na pogrešne ljude i na pogrešne stvari, prestajemo se zbog gluposti iscrpljivati unedogled.
Najviše energije nam odnosi naša nesvijest i naš ego.
Da bi došlo do odvajanja od ega to jest do njegovog transcendiranja jednostavno moramo postići određenu razinu svijesti, moramo imati tu spoznaju duha.
Jer što vrijedi lagati sebe ako u srcu nismo prelomili, ako u srcu nismo donijeli odluku – jer ego će vam se sam pokazati, počet će vas iscrpljivati, umarati, lagati, ustvari nikad nije ni prestao.
Najveća zabluda je kad kažu “ja kontroliram svoj ego” i kao to je ok – NE, ego se ne kontrolira, on se prvo spoznaje, osvješćuje se pa se onda nadilazi u srcu da bi se uopće nadišao u umu, što znači da bi prestala svaka identifikacija s njim.
Čovjek ne može biti slabiji ni u kojem smislu bez ega i to je ono čega se on najviše plaši, dakle strah je glavni temelj ega, njegovo polazište, strah od gubitka, strah od bola – to je iluzija.
Bez ega osjetimo snagu, osjetimo energiju Svemira, osjetimo našu povezanost s Izvorom svega što jest, našu povezanost sa Bogom, to je transformacija svijesti koja pravi razliku.
