Moglo bi se reći da je integracija najistinitiji duhovni cilj. Da bi svemir postao jedno, kao fraktal svemira, MI moramo postati jedno. A to činimo integracijom. Integrirati ćemo se “voljeći” sve aspekte sebe. Integrirati ćemo se tako što ćemo se približiti i vidjeti vrijednost u aspektima sebe koje smo odgurnuli.
Za većinu nas, u procesu kroz koji prolazimo kako bismo ‘odrasli’, postoji element guranja od sebe svojeg dječjeg ja. I to je tragedija, jer kada odgurnemo svoje dječje ja, jednostavno ne možemo dobiti sve pozitivne atribute zrelosti i odrasle dobi. Mi time gubimo sve pozitivne atribute mladosti i djetinjstva. Bitan dio naše integracije je ponovno vraćanje djetetu. Bitna duhovna praksa je ‘postati poput djeteta’.
Jedan od najjednostavnijih načina za integraciju djetetovog ja je rad sa unutarnjim djetetom. Za taj rad postoji nekoliko tehnika. Jedan od njih je Proces Kompletiranja. Da biste naučili ovaj proces, možete pročitati moju knjigu – Teal Swan: Proces kompletiranja. Alternativno, možete otići na www.completionprocess.com i odabrati praktičara koji će vas voditi kroz taj proces.
Nešto što također možete učiniti je ponovno vraćanje svom unutarnjem djetetu, kao i praktično vježbanje svojih dječjih kvaliteta ‘postajanjem poput djeteta’ u svojoj duhovnoj praksi. Vratite si dječji osjećaj života .Evo nekoliko načina na koje to možete učiniti:
Provedite vrijeme sa djecom i pridružite se njihovom svijetu. To može biti u parku gdje ih jednostavno promatrate, dopuštajući si da se izgubite u njihovom načinu postojanja; možete meditirati o djeci koja se igraju. To može biti i u obliku namjernog kvalitetnog provođenja vremena sa djetetom, razgovora sa njime, postavljanja pitanja i/ili igranja s njime. Ali pri tome, umjesto da ih dovodite u svoj svijet i svoj način gledanja na stvari, dopustite da vas djeca dovedu u svoj svijet i svoj način gledanja na stvari. Vaš cilj je samo ih pratiti.
Budite u sadašnjem trenutku. Jedan od prelijepih elemenata djeteta je da je dijete uronjeno u sadašnji trenutak. Kao rezultat , djeca doživljavaju puni utjecaj samog života. Puni okus i miris, osjećaj i zvuk stvari. Vratite svoju pozornost na ono što se događa u ovom trenutku, u vezi s onim što doživljavate. I prihvatite ga u potpunosti. Stvarno BUDITE TU.
Igrajte se. Kao djeca, znamo se zabavljati. Ne moramo na igru biti prisiljeni. Ne treba nam nagrada kao poticaj za igru. Igra je jednostavno prirodna, intrinzična funkcija ljudskog bića. Igra se definira kao bavljenje nekom aktivnošću radi uživanja i rekreacije, a ne radi ozbiljne ili praktične svrhe.
Ali u samoj definiciji riječi igre nalazimo nefunkcionalnost društva koje smo sukreirali. Svi smo mi odrasli misleći da igra nije sinonim za bilo koju svrhu. Odrastamo i pitamo se zašto nismo sretni, a ne shvaćamo da je to zato što ne idemo pravim putem do sreće dajući prednost užitku. Umjesto toga, provodimo svoje živote lutajući okolo, nadajući se da će naša sreća doći kao krajnji rezultat drugih prioriteta, kao što su zadržavanje pouzdanog posla ili postizanje naših ciljeva.
Djetinjstvo nije jedino razdoblje u kojem nam je igra potrebna. Jednako nam je potrebna i kada odrastemo, ali smo skloni biti sve gori i gori u igri. Većina nas se toliko dugo nije igrala, da smo zaboravili kako se to radi. Ne postoji ispravan ili pogrešan način igranja. Može biti u obliku pokera. Ili odbojke. Može biti u obliku slobodne aktivnosti poput kupanja ili može biti neka potpuno spontana radnja, poput penjanja na drvo. Bez obzira o čemu se radi, jedini kriterij koji ta aktivnost (ili neaktivnost) mora zadovoljiti da bi se smatrala igrom je da je radite iz jednog i samo jednog razloga: da uživate.
Zabava se ne odnosi samo na velike “zabavne” stvari kao što je skakanje sa padobranom – radi se i o malim stvarima, kao što je dati si dopuštanje da lagano prošetate plažom, odete na spoj ili se čak potpuno namjerno smočite kada pada kiša.
Razvijte svijest o “impulsu spontane igre”. Na isti način na koji se netko možda mora prilagoditi i prepoznati svoje emocije, vi biste se možda morali prilagoditi i prepoznati svoj impuls za igru. Na primjer, dok šetate plažom, možda ćete imati spontanu inspiraciju da se zaletite u valove, bez obzira na to kako ste obučeni. Razumna osoba koja se istrenirala ignorirati i prkositi svom impulsu za igranjem, odlučila bi ne obratiti pažnju na to nadahnuće za igranje i umjesto toga bi se odmah raspravljala sa tim impulsom, opravdavajući zašto je to loša odluka. Možda bi razmišljali o tome kako će smočiti odjeću, sjedalo u autu i kako će morati oprati odjeću kada se vrate kući. Kako god bilo, ne bi si dopustili da se igraju. Mogu prkositi svom impulsu za igru tako često, da više uopće ne prepoznaju taj impuls.
Sa druge strane, osoba koja prepoznaje vrijednost užitka, prepoznaje impuls za igrom i sluša to nadahnuće, trčanjem u valove, na primjer. Kada se taj impuls za igru pojavi, dopustite si da prema njemu djelujete. Dopustite si da se popnete na drvo ako iznenada za to dobijete poticaj. Dopustite si da kupite vodene boje pored kojih prolazite u trgovini i slikajte. Dopustite si da se otkotrljate niz travnato brdo, čak i ako nosite suknju ili odijelo s kravatom. Prijavite se za satove ronjenja ako ste to oduvijek željeli isprobati.
Probajte nove stvari. A stare stvari doživljavajte kao da ih doživljavate prvi put. Jedna od najopojnijih stvari u društvu djece je ta da ona sve doživljavaju po prvi put. A kada djetetu nešto pokažemo, kao da to prvi put proživljavamo. I čineći to, ne uzimamo to zdravo za gotovo. Čak i jednostavne stvari, poput lokvi na putu, postaju čudesne stvari. Kako bismo vratili taj osjećaj čuđenja, moramo se vratiti na to mjesto isprobavanja novih stvari. I učiti nove stvari. Nije važno što. To nas održava mladima, bez obzira na godine. Dio ove prakse je izvođenje mentalne vježbe u kojoj se pretvarate da ste vanzemaljac koji će po prvi put iskusiti stvari na zemlji. Možda ste prije jeli bananu1000 puta. Ali ovaj put ćete se pretvarati da je nikad prije niste jeli i pokušati je doživjeti kao da vam je prvi put. Možda ste već 100 puta hodali istom ulicom. Ali ovog puta ćete se pretvarati da nikada prije niste tamo hodali. I pokušajte doživjeti taj put kao da vam je prvi put. Ovo je moćan način da vratite svoju dječju nevinost.
Budite znatiželjni. Držite svoj um aktivnim umjesto pasivnim. Za ovu praksu odbacite sve spoznaje za koje mislite da imate, uključujući ideju dosade. Ako vam je nešto dosadno, ne gledate u to dovoljno duboko ili dovoljno pažljivo. Počnite od: Ništa nije dosadno. Počnite od mjesta neznanja. Odbacite sve unaprijed znane ideje. Zadržite otvoren um i stav, da želite učiti umjesto da osuđujete. I također, povežite se sa zabavom u učenju. Postavljajte pitanja. Nema previše pitanja. Sve propitkujte. Neka vam postane navika provoditi vrijeme u različitim svjetovima. Pod ovim mislim da je određeni film svijet. Specifična društvena skupina je svijet. Polje interesa je svijet. Da biste razvili znatiželju, morati ćete se prestati držati samo svjetova koje poznajete i postati mentalni putnik, čak i ako to znači čitanje nečega što inače nikada ne biste čitali ili razgovor sa osobom sa potpuno drugačijim načinom života. Potražite različite svjetove. Učinite ili se bavite nečim što je potpuno izvan norme. Tražite pozitivno u svemu na što naiđete. I proučavajte sve na što naiđete.
Budite radikalno iskreni. Recite što vam je na umu. I recite kako se osjećate. Jedna od najboljih stvari kod djece je to što su tako iskrena. Ona se izražavaju iskreno i otvoreno, dok se ne nauče da to ne čine. Kad god se nađete u situaciji u kojoj ste u iskušenju da postupite strateški, umjesto toga budite iskreni. Čak i ako u početku samo vježbate biti radikalno iskreni prema sebi u svom dnevniku, ponovno uspostavljanje te veze između vaše svijesti i vaše neposredne osobne istine, to će vas daleko odvesti. Odrasli osjećaju pritisak da se ponašaju na način koji je u suprotnosti sa njihovom istinom. Kažu da nisu gladni kada to jesu. Ponašaju se kao da im je dobro samima, kada im nije. Sjede u položajima u kojima njihovo tijelo ne želi biti. Da biste bili poput djeteta, mora postojati podudarnost između vaše istine i ostatka vas.
Dopustite da vam drugi ljudi pomognu. Dio toga je ponovno povezivanje sa vašim potrebama. Oslonite se na znanje, sposobnosti i vještine drugih. I nemojte se pretvarati da nemate potrebu kada je imate. Na primjer, dijete neće samo tako nastaviti hodati ako je žedno. Djeca se ponašaju se kao da su njihove potrebe ključni element života. Dakle, postajte svjesniji i zadovoljite svoje potrebe, uključujući traženje osobe koja će vam pomoći zadovoljiti te potrebe. Trebati druge ne znači ništa negativno o djetetu… To također ne znači ništa negativno o vama.
Odredite kvalitete djece koje biste željeli oponašati i onda ih oponašajte. Kod toga bi vam moglo pomoći promatranje djece. Na primjer, ako prepoznate da je kvaliteta djece koju biste željeli oponašati kreativnost, tada promatrajte kako dijete stvara. Promatrajući kako djeca stvaraju, mogli biste postati neuredni. Možete pretpostaviti da biste bili dobri u nečemu i saznati jeste li ili niste, tako što ćete to isprobati. Možete pustiti mašti na volju, nesputani idejama o tome što je moguće, a što nije moguće. Možda vas prestane sputavati što će drugi ljudi misliti o onome što stvarate. A možete stvarati sa stvarima i na načine koji se smatraju otkačenim.
Bez obzira koju praksu odabrali kako biste postali poput djeteta, svakako zapamtite ovo: dijete ne bi bilo ozbiljno ni prema jednoj od njih. Dakle, nemojte biti ozbiljni ili disciplinirani u vezi bilo koje od ovih praksi. A ako shvatite da postajete ozbiljni, odustanite od toga.
Imamo tendenciju minimizirati moć djeteta. Volimo misliti da dijete predstavlja ono iz čega ćemo izrasti u procesu osobnog napredovanja. Ali unutarnje dijete je maska za naše više Ja. Zbog toga probuđena bića imaju mnoge dječje kvalitete. Zapravo, što se netko više probudi, to više postaje poput djeteta; iako vrlo mudro dijete. Čini mi se prikladnim završiti ovaj članak citatom Paule Poundstone:
“Odrasli uvijek malu djecu pitaju što ona žele biti kad odrastu, jer traže ideje.”
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/become-like-a-child-r493/
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
Angelica Horvatić je savjetnik za (partnerske) odnose, praktičar iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom i hipnoterapeut.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednje dvije dekade života koje je provela na tri kontinenta, u sedam različitih zemalja, Angelica je intenzivno pomagala i radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice. Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Osjećajte, Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!
29.9.-3.10.2022. Angelica će voditi Zdrave Granice, Zdravi Odnosi, camp retreat u Istri – https://atma.hr/zdrave-granice-zdravi-odnosi-camp-retreat-istra-29-9-3-10-2022/
