Widget not in any sidebars
Pitanja svjesnosti, identiteta i duše kroz mnoga stoljeća izazivala su veliko zanimanje teologa, mistika, znanstvenika i filozofa. O postojanju ovih fenomena napisana su mnoga znanstvena djela, održane mnoge rasprave i predavanja.
No, jesmo li na kraju uistinu pronašli odgovarajuću i zadovoljavajuću formulu i konačno uspjeli doprijeti do samih korijena ovih enigmi? Ili smo na raskrižju naših ljudskih traganja možda ipak malo zalutali i skrenuli s pravoga puta?
Kako bilo da bilo, pitanja svjesnosti, pravog identiteta i postojanju duše i dalje su pred nama. Naravno, dileme, nesuglasice i razmimoilaženja su neizbježna u ovakvim složenim i kompleksnim temama s obzirom na sve moguće poteškoće na koje nailazimo prilikom ovakve vrste analitičkog proučavanja. Pokušajmo ipak u ovom članku pružiti barem neke bazične odgovore.
Ovaj svijet predstavlja za sve stanovnike koji prebivaju u njemu mjesto patnje i boli sve do onog trenutka kada pojedinac započinje shvaćati više standarde života. Poruka koju nam daju vedski spisi, govori o tome da kada utjelovljeno živo biće ovlada svojom prirodom i u umu se odrekne svih djelatnosti, sretno prebiva u gradu s devet dveri (materijalnim tijelom), ne djelujući, i ne uzrokujući djelovanje. Samo zato što smo zaboravili svoju višu, božansku prirodu, poistovjećujemo se s ovim materijalnim tijelom. Tijelo se uspoređuje s gradom, a njegove aktivnosti se odvijaju automatski pod kontrolom triju suptilnih sila prirode. Skriveni dio nas, duša koja prebiva u tom tijelu, element je koji želi dostići savršenu ravnotežu života.
Većina ljudi ne shvaća ovakvo razumijevanje njihovog izvornog duhovnog identiteta, ili o tome imaju vrlo ograničene ideje. Razlog leži u nedostupnosti pravog znanja putem kojeg bi došli do ovakvog razumijevanja, ili samovoljnog izbora o nespoznavanju svoje istinske prirode. Tako duša može ostati zauvijek skrivena od nas zbog naših vlastitih, neuravnoteženih životnih stavova, poput dna jezera koje skriva mutna voda. Naša želja za neprekinutim osjetilnim uživanjem u ovom materijalnom svijetu je vrlo snažna.
Vraćanje na polaznu točku
Iz raznih priča i dosadašnjih iskustava, možemo spoznati kako vrlo često neke osobe postaju gotove agresivne, izražavajući svoj prijekor i gnjev prema svetim spisima koje nas opominju o uzaludnosti materijalističkog načina života. No, ukoliko bolje analiziramo život, možemo lako shvatiti kako postoji uvijek nešto što nas ponovno vraća na polazišnu točku. Upravo kao što termostat ima svoju fiksiranu polazišnu točku, tako i sve funkcije tijela imaju svoje polazište kao npr. tjelesnu temperaturu od trideset i sedam stupnjeva.
Iako je ljudska fiziologija tako kompleksna i u njoj postoji toliko mnogo termostata: krvni tlak, varenje, temperatura itd., postoji u nama točka koja je zadužena za svu tu kompleksnu koordinaciju tjelesnih funkcija. Ta točka se naziva svjesno ja, jastvo ili duša. Neopravdano je stoga napadati tu duhovnu iskru koja prebiva u tom tijelu materijalističkim, ispraznim i besmislenim životnim sadržajima. Takvi sadržaji nas još više udaljavaju od nas samih i naše izvorne duhovne prirode.
Iako se ponekad ljudi žele prekriti iluzijom ravnodušnosti i pomirenja s takvim nepravilnim načinom života i prihvaćanja lažnog identiteta, to ipak ne može u potpunosti svladati i prisiliti dušu da za duže vrijeme uživa u takvim iskustvima. Nakon određenog vremena dolaze neizbježne frustracije i depresije. Upravo to nezadovoljstvo je nezaobilazna i vrlo važna činjenica koja nam vrlo jasno dokazuje našu duhovnu prirodu i postojanje duše unutar tijela.
Odbacivanje maski
Kako zapravo teče takav proces u kojem prekrivamo našu svjesnost? U ovom svijetu mi teško možemo dovesti dušu do njenog neprirodnog stanja, jer našu izvornu svjesnost neprestano okružuju i degradiraju različite vrste nepravilnosti koje u njemu vladaju. Ovaj svijet je svijet grešaka. To odstupanje od naše izvorne prirode naziva se vikriti. Ona predstavlja masku iluzije, nastalu zbog naše želje za oponašanjem Boga i uživanjem ovog svijeta odvojeno od Njegovih uputstava. Naša priroda je duhovna, i to je razlog raznoraznih stresova i depresija. Duboko tinjajuće nezadovoljstvo smješteno u duši, izražava se čak i u fizičkom ekvivalentu.
Misli koje dolaze od duše pretvaraju se u kemikalije koje putuju po mozgu i svakoj stanici tijela. Tako se i tuga i depresija prenose u svaku stanicu uzrokujući boli, jer svaki čin i misao koju stvaramo urezuje se duboko u naše pamćenje. Mi smo sami uzroci naših problema i često zaboravljamo da možemo svjesno promijeniti našu bolesnu situaciju samo ukoliko pravilno usmjeravamo naše želje.
Upravo stoga važno je odbaciti vikriti – masku iluzije i naučiti kontaktirati s našim unutarnjim jastvom. Ispod te maske, nalazi se prvobitno, idealno stanje naše prirode. Ako se ono povrati, ta maska i simptomi bolesti će zauvijek nestati. Kada smo materijalno bolesni, naš pogled na stvarnost je tada iskrivljen njezinim simptomima. No, ukoliko promijenimo tu stvarnost, ako ozdravimo, naša će se vizija ponovno uskladiti s pravilnom realnošću. Naša jedina nada za povratkom u savršenu duhovnu ravnotežu, ravnotežu duhovnog svijeta kojem pripadamo, jest neki duhovni proces i duhovno znanje. To će pomoći duši probuditi svoje prirodne instikte i započeti borbu protiv življenja u ovom svijetu. Stoga, nužno je promijeniti našu svijest. Svijest je kao glazbeni instrument na kojem možemo svirati različite tonove.
Materijalistička osoba, bez interesa za duhovnim aktivnostima je poput glazbenika koji zbog neispravnog položaja svojih prstiju na instrumentu proizvodi disharmonične tonove. Slično, na ovom svijetu postoje mnoga religiozna naučavanja, znanstvene institucije i filozofije koje smatraju kako treba liječiti takve tonove. No, svakome je iz ovog primjera jasno kako je to pogrešna dijagnoza. Ono što je potrebno promijeniti, svakako je položaj prstiju na instrumentu. Tako, iz ove analogije možemo lako shvatiti da bolest u nama predstavlja naša svijest. Svijest, poput sunčevih zraka koje emaniraju iz sunca, emanira iz naše duše. No, ona je sada prekrivena ovom materijalističkom prašinom koja se oslikava u pogrešnoj koncepciji života koju vodimo. Nju definitivno treba očistiti i ukloniti. Jedna indijska izreka kaže: “Početak savršenstva je odlazak nesavršenstva.”
Zarobljeni u kamenu
Kao ilustracija nam može poslužiti jedna indijska priča. U jednom malom provincijskom selu, živio je siromašni seljak koji je bio genijalni kipar. Iz ogromnog komada mramora on bi vrlo brzo isklesao prekrasan lik slona. Za njegovu vještinu i nenadmašni talenat, doznao je i sam kralj te države. Jednog dana odlučio ga je posjetiti. Siromašni seljak mu je pokazao posljednji kip kojeg je upravo dovršio. Kralj i njegova pratnja nisu se mogli prestati diviti ljepoti kipa kojeg je seljak isklesao. Kralj je u oduševljenju i velikom zanosu predložio umjetniku nesvakidašnju ponudu. Naime, ponudio mu je svo blago koje je posjedovao u zamjenu za naučavanje te vještine. No, seljak je ravnodušno odgovorio da njegova vještina ne predstavlja ništa posebno i nije vrijedna tolikom bogatstvu. Kralj ga je začuđeno zamolio da mu onda objasni u čemu leži njezina tajna. “Ništa je posebno ne činim, dragi kralju”, odgovorio je seljak. “U ovom ogromnom komadu mramora” slon je već bio prisutan. Sve što ja činim je da odvajam komade tog kamena koji ne predstavljaju slona.”
Najpoznatiji kipar svih vremena, Michelangelo, zasigurno je poznavao ovu tajnu. Njegov genije leži u sposobnosti viđenja završenog kipa u neobrađenom bloku mramora. Njegova vještina nije bila napraviti kip, nego osloboditi kip koji je već prisutan, zarobljen u kamenu poput duše u tijelu. Ljepota duhovnih procesa je u tome što čine ljude tjelesno i duhovno zdravima, vraćajući ih njihovoj izvornoj duhovnoj prirodi. Tu prirodu čini čista svijest, jastvo ili duša. U krajoliku jastva doživljavamo sebe potpuno drugačijim. Kada postanemo tako samootkriveni, ova vijest putuje po cijelom tijelu i poruka dolazi do svake naše stanice koje sada počinju djelovati mnogo efikasnije, one tada mijenjaju vlastite kemijske procese. Na taj se način počinje odvijati spiritualizacija našeg tijela. Pronalaženje svog pravog identiteta je vrlo dubok proces, ali vremenom postaje pravo istinsko zadovoljstvo.
