Jeste li ikada bili u situaciji velikog sukoba između vas i druge osobe, gdje vam se dogodilo nešto jako ružno ili vas je ta druga osoba jako povrijedila, a sljedeće minute (možda sljedeći put kad ih vidite) pretvara se kao da se ništa nije dogodilo? Ponaša se kao da je sve normalno i u redu. A možda ste vi osoba koja se tako ponaša. Ovaj obrazac jedno je od najjače psihološke vrste nasilja (eng. gaslighting). U tim se situacijama možete osjećati kao da gubite razum.
Zapravo postoji više razloga zašto bi osoba (možda ste to vi) mogla igrati ovu igru pretvaranja ili se ponašati kao da se ništa nije dogodilo:
Osoba možda ne zna kako se ponašati. Ovo je osobito istinito kod sukoba kada osoba ne zna kako riješiti i popraviti sukob. Ako osoba ne zna kako postupiti i popraviti sukob, ona može jednostavno pokušati vratiti se na ono što joj je poznato. A to je njen uobičajeni način interakcije sa vama prije nego što se dogodio incident. Ovo je obično reakcija protiv promjene. Osoba želi da se stvari vrate u zonu udobnosti, kako je bilo prije incidenta.
Osoba se osjeća nesposobnom suočiti se sa stvarnošću situacije i prihvatiti je. I tako sklizne u obrambeni mehanizam poricanja. Kada osoba osjeća da se ne može nositi sa nečim bolnim, ili to promijeniti i eliminirati, kako bi izbjegla očaj, ona može jednostavno poreći sve bolno. Poricanje nije samo poricanje postojanja problema. Neki ljudi vide da postoji problem, ali njihovo poricanje dolazi u obliku minimiziranja utjecaja koji ima na njihov ili vaš život, u obliku opravdavanja, zaboravljanja ili racionaliziranja.
Ovo je često strategija za izbjegavanje emocionalne/mentalne boli srama. Ljudi na ovaj način vole umiriti vlastitu savjest. Ako nešto što se dogodi uzrokuje da se osoba osjeća loše ili da je u krivu, ta osoba može jednostavno učiniti sve što je potrebno da se oslobodi tog srama; bez obzira na cijenu za bilo koga drugog. I time se automatski može osloboditi dužnosti i odgovornosti. Na primjer, umjesto da prizna krivnju ili pogrešku, netko može namjerno zaboraviti događaj. Ili preoblikovati priču u svojoj glavi, kako bi sebe vidjeli u dobrom svjetlu. Također, ako se mogu pretvarati da se ništa ne događa i da ste vi ta osoba koja je puna negativnih emocija i koja se ponaša kao da postoji problem, druga osoba može vas pretvoriti u ‘problem’. Pretvaranje vas u onoga koji ima problem (u žrtvenog jarca), omogućuje drguoj osobi da vidi sebe kao onoga koji je ‘u pravu’ i kao superiornog vama; i stoga se osjećaju dobro sami sa sobom i izgledaju dobro drugima. Što je suprotno od kako bi se osjećali da priznaju svoj sram.
Druga osoba može biti u potpuno drugačijoj stvarnosti o onome što se dogodilo od vas. Ja ovo nazivam paralelnom percepcijskom stvarnošću. U tom slučaju, može biti vrlo teško riješiti stvari jer se vi i druga osoba zapravo ne možete složiti oko stvarnosti onoga što se dogodilo. Ili ako i možete, različite stvarnosti se tiču značenja nečeg, i da li je nešto ozbiljno ili nije. Možda nikada nisu bili u toj situaciji i stoga nikada nisu bili tako povrijeđeni, pa se zbog toga ne mogu povezati i osjetiti pravu empatiju ili suosjećanje. Imajmo na umu da kada se ljudi pokušavaju nositi sa poricanjem ili izbjegavnajem srama, oni mogu stvoriti čitave perceptivne stvarnosti koje im omogućuju da se osjećaju dobro umjesto loše, osobito u vezi samih sebe. To je često slučaj sa revizionističkom interpretacijom povijesti.
To može biti svjestan ili podsvjestan (namjeran ili instinktivan) pokušaj da vas se zbuni i izludi. ‘Gaslighting’ je oblik manipulacije i kontrole nad grupnom percepcijom i narativom; uključujući vašu percepciju i narativ. Ta psihološka vrsta nasilja iskrivljuje vaš osjećaj za stvarnost i zbunjuje vas. A ideja je da ako sumnjate u stvarnost koju percipirate (i sebe zajedno s njom), vi možete jednostavno odustati od svoje perspektive i svoje istine, i usvojiti njihovu, što će biti narativ u kojem su oni dobri a ne loši.
Osoba ima običaj izbjegavanja nečeg što je neugodno a očigledno.Osjeća da je ignoriranje ugodnije od osjećaja da svačija pažnja ide izravno na to očigledno. Ovo ćete često vidjeti na obiteljskim okupljanjima. Postoji neki očit problem, ali ga svi ignoriraju i ponašaju se kao da ne postoji. Postoje razne vrste motiva za izbjegavanje ovakvih stvari. Kao na primjer kada se netko boji sukoba. Netko se očajnički želi pretvarati da je sve u redu kako bi održao ‘mir’. Netko je toliko zabrinut da se drugi ljudi ne bi osjećajali loše. Ne želi biti ta osoba koji će svima pokvariti trenutak. Ne želi postati problem ili žrtveni jarac tako što će biti osoba koji to iznosi itd.
Osoba želi izbjeći posljedice, pa ih gura u budućnost. To je oblik prokrastinacije – odlaganja ili odugovlačenja. Na primjer, osoba prevari svog partnera. Zatim se ponaša kao da je sve u redu. To joj omogućuje da odgodi preuzimanje odgovornosti za počinjen čin i da odgodi posljedice zbog tog čina, kao što su to potpuni pad samopouzdanja, prekid veze, gubitak odnosa, traženje novog mjesta za život itd. Ali to onda drugu osobu stavlja u položaj gdje mora snositi posljedice odmah i sama. Još neke posljedice u sličnim situacijama mogu biti narušeno povjerenje, donošenje bolnih izvršnih odluka, pad samopoštovanja itd.
Možda ovo osoba koristi kao taktiku gdje pokušava kupiti vrijeme, kako bi druga osoba učinila nešto što je činiti lošom kako bi je natjerala da preuzme krivnju i ukaže na svoje postupke kao uzrok problema. Kada se ljudi pretvaraju da se ništa nije dogodilo, a događa se ogromno neriješavanje nastalog problema, to se ne može održati dugo, bez aktivnog donošenja odluka i poduzimanja radnji. A onda možete biti okriviljeni i percipirani kao loši zbog tih odluka i postupaka. Na primjer, osoba može izazvati veliki rascjep na poslu, govoreći kako joj srce nije u tom poslu i da joj se ne sviđa ništa što obavlja na radnom mjestu. Ali po tom pitanju ne poduzima ništa. Zatim se sljedeći dan pojavi na poslu kao da se ništa nije dogodilo. Sada postoji veliki rascjep sa šefom. Šef će tu činjenicu moći zanemariti samo toliko dugo dok ovog zaposlenika ne otpusti. Ali to je ono što ovaj zaposlenik želi. Na taj način, zaposlenik može glumiti žrtvu, a šef će snositi krivnju za propali radni odnos, kao i odgovornost za donošenje odluka.
Osoba mijenja osobnost. Kod nekih ljudi fragmentacija svijesti dovodi do ozbiljnih rascjepa unutar njihove psihe. Dio osobe koji je prije, kada je došlo do sukoba ili situacije bio “gore”, možda nije onaj koji je sada “gore”. Različiti dijelovi sebe različito se odnose prema svijetu i drugima. Npr. osoba je fragmentirana na način da kada ima negativne osjećaje prema nekome, u tom trenutku nema pristup pozitivnim osjećajima ili sjećanjima na tu osobu. A kada gaje pozitivne osjećaje prema nekome, u tom trenutku nemaju pristup negativnim osjećajima i sjećanjima na osobu. Rijetko je, ali fragmentacija svijesti može biti čak toliko jaka, da osoba doslovno nema pristup sjećanju na neki loš događaj. Nepotrebno je spomenuti da to može dovesti do toga da se jedne minute netko ponaša eksplozivno i iracionalno, a sljedeće minute fino i racionalno.
Može se tako ponašati jer su zapravo sebe izdigli iznad drugih. Između sukoba ili negativnog događaja i sadašnjeg trenutka, osoba se možda osjeća dobro, tako što preoblikuje situaciju na način da se osjeća dobro i ispravno. A ako ova situacija uključuje krizu, osoba se najvjerojatnije osjeća dobro uvjeravajući samu sebe da će se druga osoba na kraju urazumiti, doći k sebi i vidjeti da je ona u pravu. Na primjer, žena se žestoko posvađa sa svojim dečkom oko njegovog posla. Ona želi da on napusti svoj posao. On to ne želi. U nekom trenutku žena odlazi oprati posuđe. Dok pere posuđe, ona se umiruje, uvjeravajući samu sebe da je u pravu jer on očito ne shvaća koliko je taj posao loš za njega i za njihovu vezu. A ona je dobra jer zna što je najbolje za njega i daje sve od sebe da se izbori za njegove stvarne potrebe, čak i kada ih on sam ne zna. Tada se vraća u sobu i ponaša se normalno, kao da je sve u redu. Ali to je zato što se ona osjeća ispravno, dobro i smireno jer osjeća da zna istinu, i osjeća da će se on neizbježno osvijestiti i doći k sebi i uskladiti se s njezinim gledištem. Dakle, za sad odustaje od te teme i prepušta se razgovoru o tome koju će TV emisiju zajedno pogledati.
Ako se nađete u ovakvim situacijima, znajte da su zbunjenost, tjeskoba i bijes koje ovakve situacije stvaraju, savršeno prirodni i za očekivati. Morat ćete saznati imate li posla s osobom koja je trenutno sposobna za stvarni međusobni odnos sa vama ili ne.
Evo nekih stvari koje možete učiniti:
Potražite nekoga tko vam može pomoći da zadržite kontrolu nad realnošću situacije i pregledate događaje kako biste razlučili što je istina a što laž. U idealnom slučaju, to bi trebao biti netko sa kim je vama sebe teško ili nemoguće manipulirati, profesionalac. Kada odete po ovu pomoć, trebate se više brinuti o tome da dobijete pomoć kako biste vidjeli istinsku stvarnost, bez obzira koliko vam to boli i srama izazove. Bez obzira na to je li ovo iskustvo na kraju potvrdno ili ne, morate se pobrinuti da ne idete nekome jer vam je potreban da vas potvrdi ili da učini da se osjećate dobro i ispravno unutar situacije. Jer ako vam je to namjera, možda jednostavno koristite drugu osobu kao suučesnika u svom disfunkcionalnom ponašanju tako što skliznete u narcisoidni balon koji nije povezan sa stvarnošću.
Dajte drugoj osobi priliku da razumije vaše osjećaje i percepciju situacije. Ako nikada ne spomenete rascjep za koji osjećate da postoji (bez obzira na to kako se druga osoba ponaša), tada odlučujete nastaviti živjeti u dvije odvojene stvarnosti. I stoga birate odvajanje, a ne usklađivanje i ne birate odnos. Ako netko kaže da je povrijeđen ili da ste ga vi povrijedili, ne možete odlučiti da on nije povrijeđen ili da ga vi niste povrijedili. Ako kažete da ste povrijeđeni ili da vas je netko povrijedio, oni ne mogu odlučiti da niste povrijeđeni ili da vas oni nisu povrijedili. Biti onaj koji će inicirati rješavanje ili inicirati ulazak u istu stvarnost nije lako . Pogotovo kada mislite da bi to trebala činiti druga osoba. Ali ako vam je stalo do odnosa sa drugom osobom, morati ćete to pokušati. Morat ćete riješiti problem. A postoje potencijalno uspješni načini na koje to možete učiniti, kao što je izražavanja osjećaja. Kada to učinite, usredotočite se na to da im date do znanja kako su njihovi postupci utjecali na to kako se osjećate. Čineći to, dajete izjave o emocionalnoj reakciji koju ste imali i kako su ti postupci imali negativan učinak na vaš odnos. Imajte na umu da su ljudi koji se pretvaraju da je sve u redu obično jako neskloni sramu i stoga je važno komunicirati na način da smanjite njihov sram, a istovremeno im pomoći da vide vašu stvarnost.
Način na koji vam druga osoba odgovori nakon što sa njom iskažete svoje osjećate, govori vam puno o tome kakav odnos možete imati sa tom osobom, ako ikakav. A ovo se svodi na to što je istina za vas osobno. Da bi veza uspjela potrebno je dvoje, Ako druga strana odbija razumjeti vaše osjećaje i percepciju situacije i ne djeluje predano i proaktivno, pokušavajući postići neku vrstu usklađenosti i rješenja sa vama, ta osoba nija zainteresirana za vezu. Zanima ih ponuda. Pod ponudom mislim na to da su zainteresirani samo za zadovoljavanje svojih potreba kroz druge. Potrebe poput pažnje, obožavanja, kontrole, pohvale, važnosti i moći. Svakoga tko im to ne daje, mogu se riješiti, bez brige o utjecaju koji ima na drugu osobu. Osoba koja želi odnos, neće htjeti da između vas postoji ‘zla krv’. Željeti će se ponovno osjećati dobro i željeti će da se vi ponovno osjećate dobro – željeti će živjeti istu stvarnost kao i vi. Pa će to pokazati i njihove riječi i djela.
Kada netko pokaže da je sve što želi samo ono što može dobiti, a ne odnos, na vama je da odlučite kako i želite li/trebate nastaviti odnos sa tom osobom; znajući da imate posla s osobom koja je dovoljno traumatizirana da trenutno ne zna kako uspostaviti odnos i možda ga čak i ne želi. Ovo je slučaj rehabilitacije. I relacijska rehabilitacija mora se odvijati unutar konteksta veze. Pitanje je… jeste li vi zapravo prava osoba da budete dio tog procesa rehabilitacije; znajući da bi to moglo potrajati godinama ili možda nikada ne bi uspjelo; i da ćete se usput sigurno povrijediti? Ili ako ste iskreni, je li vam to sve nespojivo sa vama?
Razmislite o dovođenju istinski neutralne treće strane koja će vam pomoći sagledati problem i pomoći vam u rješavanju sukoba. Ova osoba može djelovati kao most i dovesti sve strane unutar odnosa u istu stvarnost. Opet, najbolji scenarij je ako je ovo profesionalac. Netko na čiji život ta situacija ne utječe osobno i može ostati objektivan.
Može biti stvarno šokantno, zapravo i okrutno kada se netko pretvara kako se ništa nije dogodilo. Nažalost, većina ljudi ne zna da su okrutni. Da jesu, ne bi mogli nastaviti sa svojim radnjama. Većina ljudi to ne radi namjerno kako bi nas povrijedili. Oni samo imaju jednu stvar na umu: sebe, svoje potrebe i svoju bol. Sve što rade; rade kako bi pokušali izbjeći bol ili se osloboditi boli u kojoj se nalaze. Ne razmišljaju o nama i o tome što je najbolje za nas i kako se mi osjećamo. A stvarnost je da ni mi možda ne razmišljamo o njima, o tome što je najbolje za njih te kako se osjećaju. Ljudi zbog boli često skliznu u narcisoidni balon zabrinutosti samo za sebe. Ljudi aktivno moraju izabrati da izađu van iz tog balona kako bi imali dobar odnos. I tako…
Ako se ne dogodi istinski susret umova, ništa ne može biti u redu. Taj susret umova podrazumijeva prihvaćanje da se nešto stvarno dogodilo i da nešto JE pogrešno. Dakle, mora doći do nekog oblika suočavanja i raspakiravanja problema kako bi se pronašlo rješenje. Neprihvaćanjem neugodne realnosti, osoba u vezi toga ne može ništa učiniti. Ali to ne znači da ta neugodna situacija ne postoji. Sa vremenom će ta situacija krenuti svojim tijekom, sa ili bez vašeg pristanka.
Ponašajući se kao da se ništa nije dogodilo ili kada se slažete sa nekim tko se ponaša kao da se ništa nije dogodilo, vi živite u laži. A istinski odnos se mora temeljiti na onome što je STVARNO.
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/pretendingnothingswrong/
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
Angelica Horvatić je savjetnik za (partnerske) odnose, praktičar iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom i hipnoterapeut.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednje dvije dekade života koje je provela na tri kontinenta, u sedam različitih zemalja, Angelica je intenzivno pomagala i radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice. Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Osjećajte, Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!