Vaša sreća je isključivo odraz vašeg stanja misli. Onako kako tretirate sebe svakodnevno, koliko se često omalovažavate ili bodrite, tako ćete i živjeti kroz sve dane. Ako nemate samopoštovanja i samopouzdanja, pravo je vrijeme da naučite prigrliti sebe.
Najlakše je za sve loše što vas je u životu snašlo, tražiti krivce u drugim ljudima ili okolnostima. Dopuštati si da tonete u bezdan i nemoć, umjesto da shvatite da je sva potrebna moć upravo u vama. Najlakše je praviti se da vas ne zanima zašto ste prizvali nešto, odbacivati odgovornost i puštati da vas život rastavlja na komadiće.
Koliko vremena je potrebno, da biste se konačno probudili i shvatili? Vaša sreća je stvar izbora, vašeg izbora! Ona ne bi trebala ovisiti o postupcima drugih ljudi, prisutnosti drugih ljudi i općenito o vanjskim utjecajima!
Ono što njegujemo u sebi, čime hranimo svoju dušu i um, ono je esencijalno da bismo otkrili koliko smo zapravo odgovorni i sretni. Imate li zdrav odnos sa samim sobom, cijenite li sve što jeste, vidite li svoje propuste i radite li na njima? Imate li dovoljno samopoštovanja, shvaćate li da dok ne riješite te stvari sa sobom, ne možete osjećati sreću jer stalno imate osjećaj da ste za nešto uskraćeni? A vrlo često, sami sebi uskraćujete potrebne istine.
Oskudijevate u bliskosti sa svojim bićem, zatrpavate se gomilom nepotrebnih stvari, bježite od sebe jer ne možete provesti određeno vrijeme u miru sa sobom. I onda se i dalje pitate, kako to da niste sretni?
Činjenica je, dok god hranite tijelo i dušu prolaznim i nepotrebnim stvarima, nećete imati mira i izbjegavat ćete razgovor sa samim sobom. Koliko god izbjegavali upoznavanje sebe, jednog dana naletjet ćete na ogroman zid i nećete imati kamo dok to ne riješite sa sobom.
Zašto konstantno tražiti rješenje u drugim ljudima, onima koji ne poznaju vaše ožiljke, otiske drugih ljudi i tragova vremena na vama? Zašto smatrate da će biti lakše ako postupite kao netko drugi, ne slušajući vlastito srce i dušu? Ne može vam pristajati odgovor koji je krojen za nekoga drugoga. Ne možete se uživjeti u lekciju ako ju automatski ponavljate kao uzorak ponašanja koji ste vidjeli u drugima.
Vaša sreća je isključivo odraz vašeg stanja misli. Onako kako tretirate sebe svakodnevno, koliko se često omalovažavate ili bodrite, tako ćete i živjeti kroz sve dane. Ako nemate samopoštovanja i samopouzdanja, pravo je vrijeme da naučite prigrliti sebe.
Volite sebe, jer drugi vas nikada neće voljeti onoliko koliko ćete voljeti sami sebe. U svemu ste uvijek sami, bez obzira na podršku koju imate od drugih. A sreća nije nedostižna i nije konačan cilj.
Konačan cilj je kompletno upoznavanje sebe kao duše, sebe kao čovjeka. Sreća bi trebala biti nusprodukt našeg rasta, odraz sjaj u našim očima, ponosa jer smo odmaknuli dalje od onoga što smo bili, jer smo pobijedili sebe po tko zna koji put.
Sreću ne bismo trebali tražiti, nego shvatiti da smo ju mi u stanju proizvesti. Isto tako smo velikim dijelom odgovorni za nesreću koju proizvodimo ili privlačimo k sebi.
Jednom kad se probudite, vidjet ćete da ste tragali na pogrešnim mjestima. Sve što jesmo, sve što trebamo i sve što mislimo da nemamo, imamo i nosimo duboko zakopano u sebi.
Kad to naučite i usvojite, kad počnete živjeti sreću, dijelit ćete nesebično svoje darove s drugima i shvatiti da je zaista malo potrebno da bismo osjećali tu sreću. I da se ona samo dijeljenjem uvećava i ostaje nepresušan izvor inspiracije, života i radosti.
Zato, umjesto da pogled uperite ka nekome ili nečemu, uperite ga u sebe. Zavolite sebe, oprostite sebi da biste mogli oprostiti onima koji su vas povrijedili i uzmite ključ u svoje ruke.
Budite sretni, ne tražite sreću, kreirajte sreću. Neka se drugi ljudi napajaju s vaših izvora istine i ljubavi, jer tad vaša sreća će se uvećati.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
