Procjena je jedan od važnijih aspekata našeg života, kako u odabiru partnera i posla, ali i u komunikaciji. Nema idealnog jer ovaj proces prati mnogo pogrešaka koje ljudi izbjegavaju jer većina živi u narcisoidnom stanju koje je povezano s roditeljima. To znači da svako odlučivanje izaziva osjećaj krivnje kojim napuštamo roditelje, ali kako stvarati umijeće procjene ukoliko ne donosimo odluke?
Widget not in any sidebars
Recimo, odabir partnera. Obično se ljudi povode za zaljubljenošću, ali zaljubljenost je veliki miks narcisoidnosti koji je povezan sa roditeljskim očekivanjima i traumama, te ono što Zapad ne priznaje, spojem karmičkih partnera. Nekada su karmičke poveznice toliko jake da je teško uopće govoriti o procjeni jer je ona, kada je riječ o karmi, nemoguća. Ako osoba mora proći kroz to iskustvo, krivo se tumači da je to samo karma, to je psihoterapijska ili duhovna inicijacija. Primjerice, zaljubili ste se u osobu i ta osoba vas prevari. Prvo što pomislite jest nesreća u ljubavi. Sve sam dao/dala, ali on ili ona me prevario/la. Ipak, nakon tog iskustva, ako ste sazrjeli, procjena je bolja. Počinjete vidjeti svoje vlastite manipulativne programe kojima ste se ustvari branili od ljubavi. Sve što dalje idete, počinjete shvaćati da je cijeli vaš život predodređen za duhovni rast, kojeg su psihoterapeuti zvali humana razina postojanja, a Jung govorio o procesu individuacije. Dakle, zaljubite se, a ustvari ste inicirani u duhovno. Kada vidite ovaj proces onda vidite da je i materijalno u službi vašeg razvoja, da je posao isto tako dio procjene jer posao koji radite, povezan je s vašim emocionalnim stavovima prema životu. Stoga, vaš posao i vaš odnos su odraz vaše životne filozofije.
Ako dobro ne procjenjujete upadate u probleme, kako na poslu, tako i u odnosima. Procjena znači jako puno. Recimo, želite pomagati, a niste svjesni da obično pomažete ljudima koji su ili energetski vampiri ili osobe koje niti ne žele pomoć. Ono što činite jest da instinktivno i obrambeno štitite sebe. Ne sagledavate cjelinu i osuđujete te ljude, ali ono što niste vidjeli jest da ustvari niste ni htjeli davati. Vi ste davali zbog osjećaja krivnje onoga što vam je društvo i obitelj namijenila. Procjena zlata vrijedi, ali da bismo bili sposobni za procjenu, potrebno je odlučiti se za istinu, a onda se i spomenute procjene ne reflektiraju u ogledalu života. O našim odlukama svakodnevno ovisi naš život, nipošto o vanjskim okolnostima koji su odraz naših stavova prema životu.
Nikola Žuvela, http://vedski-jyotish.net/