Foto: pixabay.com

Čista, sveznajuća svijest nalazi se u svojevrsnoj nultoj točki našeg postojanja. Njoj se uvijek vraćamo kada izgubimo smrtno tijelo.

atma.hr – 52




Kad je Buddha dosegao probuđenu svijest, odlučio je vratiti se iz prosvijetljenog stanja uma, živjeti u svom tjelesnom obličju, kako bi Istinu koju je spoznao meditacijom proširio čovječanstvu: “Sve što jesmo posljedica je onoga što smo mislili: temelji se na našim mislima, napravljeno je od naših misli. Ako čovjek zbori i postupa od zle namisli, bol će ga u stopu slijediti kao što kotač slijedi nogu vola koji vuče kola.

Za vrijeme jedne meditacije Buddha se prisjetio kad je kao dječak prisustvovao plesu seljana prije sjetve. Tada je na zemlji zapazio mrave i mravlja jajašca na koja će čin sjetve – nečeg dobrog i potrebitog za ljude, djelovati uništavajuće na ovaj skriveni živi svijet. Kao mali dječak znao je kako je i razarajuće djelovanje svepovezanost, sanathana dharma.

Iako je bio neuhranjen i fizički iscrpljen tijekom višednevnih meditacija, kad je bio sasvim bez hrane i vode, u konačnici je osjetio život kao radost postojanja, te je tu spoznaju poželio prenijeti drugima, umjesto da umre u trenutku prosvjetljenja. Ovaj trenutak njegove odluke početak je budizma.

Spram siromašna Isusova podrijetla, koji se rodio šestotinjak godina poslije Buddhe, Buddhin se život opisuje kao život u bogatoj, plemićkoj obitelji. Međutim, predaja govori da mu je majka preminula odmah nakon njegova rođenja. S druge strane, zbog gubitka majke, otac ga je odlučio zaštiti od daljnje patnje pa je živio kao u zlatnom kavezu, izoliran od svijeta smrti, gladovanja, starosti, bolesti, odrastajući sa zlatnom žlicom u ustima: “Od užitka dolazi patnja, od užitka dolazi strah; tko je slobodan od užitka ne zna ni za patnju ni za strah.

Kršćanstvo nas uči da trebamo patiti, jer preko patnje dolazimo do svih odgovora, pa čak i do onih o radosti i o Bogu. Isus je prikazan kao Bog koji pati, te da on nije tijelo, već vječna duša. Bog je vječna duša, tijelo je propadljivo.

atma.hr – 52




Prema budizmu, sve patnje proizlaze upravo iz smrtnosti tijela, koje je glavni uzrok bolesti, starosti i smrti: “To je tijelo istrošeno, shrvano bolešću i krhko; ta hrpa truleži raspada se na komade, život se zaista završava smrću.” Međutim, ako patite i tome se prepustite, jeste li pronašli odgovore i uzroke patnje? Kako patnju nadići? Ovo je pitanje koje Buddha razrješava u svojem dhamma nauku, nauku o etici (sîla), meditaciji (samâdhi) i spoznaji (pańńa). Prema dhamma nauku Buddhini su kasniji učenici napisali Dhammapadu, zbirku Buddhinih mudrosti, iz koje su preuzeti citati u ovome članku.

Otac je čuvao Buddhu unutar njhova bogata imanja gdje je živio raskošno, u obilju materijalnih dobara, pa čak i promiskuiteta. Sasvim je jasno da uživanje tih materijalnih blagodati nije bilo izvor njegove spoznaje o svrsi života, ali ga je svakako ponukalo da krene tragati za nečim izvan zlatnog kaveza. Buddha je svjesno izabrao patnju kao kušnju života, kad je odlučio pobjeći iz svojeg zlatnog kaveza, u vrijeme kad je već imao ženu i dijete. Ubrzo je shvatio da zapravo nije imao ništa, osim svjetovnog blagostanja: “Onaj tko uništava život, tko govori neistinu, tko uzima što mu nije dano, tko zavodi ženu bližnjega svoga i tko se odaje omamnim pićima, potkapa svoj korijen čak i na ovom svijetu.

Prema kršćanskoj predaji, Krist je izabrao umrijeti te pred svima pokazati kako je tijelo smrtno, ali duša vječna. Pokazao je kako on nije tijelo, baš kao ni mi, već da smo vječna duša.

banner za knjige mudre

S druge strane, Buddha je izabrao živjeti i prenositi svoje spoznaje sve do duboke starosti. Buddha je svjesno prihvatio siromaštvo, glad i žeđ. Da nije prihvatio zdjelicu riže, koju mu je pred samu krajnju iscrpljenost pri meditaciji iz samilosti ponudila slučajna prolaznica, Buddha bi umro i ne bi uspio prenijeti budizam. Buddha je znao da ne smije odbiti milost ove nepoznate žene, to bi bila uvreda za njezinu gestu milosrđa. Tada je i odlučio da svoje prosvjetljenje mora dalje širiti čovječanstvu, umjesto da sve spoznaje odnese sa sobom u grob.

Kao što se Isusu dogodila izdaja i izopćenje od bližnjih, društva i zajednice, Buddhi se također dogodio progon od stare zajednice gladujućih asketa, s kojima je živio. Naime, nakon višednevnih meditacija se vratio asketima, u želji da im prenese svoje iskustvo prosvjetljenja, a oni su ga odbacili s gađenjem jer su čuli da je pojeo zdjelicu riže koju mu je ona žena pružila. Kako im je mogao  objasniti svoju spoznaju da kažnjavanje tijela i uma patnju povećava, umjesto da je umanjuje?

Asketi nisu bili spoznali svoju tjelesnost kroz više razine svijesti poput Buddhe koji ih je želio poučiti kako izbjegavanje razumijevanja svoje prirode potencira patnju te da se na taj način svijest usmjerava upravo na bol i patnju koja proizlazi iz tijela. Stoga gladovanje, celibat, kao sastavni dio askeze, ne može biti metoda ukidanja patnje. Zato je Buddha podučavao srednji put kao put prosvjetljenja, koji nije ni asketizam, ni hedonizam: “Ni golotinja ni duga kosa, ni tjelesna nečistoća i poslovi, ni ležanje na goloj zemlji, ni posipanje pepelom, ni nepomično sjedenje ne mogu očistiti smrtnika koji nije nadjačao svoje želje.

atma.hr – 52




Dugo vremena nitko nije vjerovao u Buddhino prosvjetljenje jer je i dalje, baš poput Isusa, izgledao kao običan čovjek! Zar prosvijetljeni i obični ljudi izgledaju sasvim jednako?

Sva znanja i uvidi o smislu života i postojanja oduvijek su bili dio Isusa i Buddhe, samo su se toga trebali prisjetiti tijekom svojih smrtnih života te pronaći način kako prenijeti ljudima utjehu, znanje o vječnoj duši i vječnoj svijesti. Oni su sveznajuća duša, svijest, baš kao i svi mi, obični ljudi! Čista, sveznajuća svijest nalazi se u svojevrsnoj nultoj točki našeg postojanja.

Njoj se uvijek vraćamo kada izgubimo smrtno tijelo: budimo buddhe, prosvijetljeni, usred svoje svakodnevice! I to se u budizmu naziva biranje srednjega puta, koji nije ni askeza, ni uskraćivanje, ni hedonizam, ni bježanje od ljudskosti ili bilo kojeg iskustva tijela i uma. Ni svetac ni običan čovjek ne mogu uzmaći zakonu patnje da proizlazi iz želja.

Sanja Vuković Grbac

https://atmawebshop.com/oznaka-proizvoda/sanja-vukovic-grbac/