Susret sa spoznajom da ste iz silne potrebe da vas se voli, čuje, vidi, pristajali na razna manipulativna ponašanja donosi veliku razinu tuge i povrijeđenosti. No koliko god da boli, ta spoznaja počinje otključavati vrata vašeg zatvora.
Svaki prekid je težak, a posebno kada prekidate s osobom koja je narcisoidna (ili neki drugi poremećaj osobnosti). Bilo da vi prekidate jer dalje ne možete ili ste ostavljeni. Izlazite iz ovog odnosa s razbijenom slikom o sebi.
Što ste duže bili u tom odnosu, veće su loše posljedice i to naravno za vas. Posljedice su narušeno samopouzdanje, gubitak društvenog života, nebriga o sebi na svim poljima vašeg života, moguće i narušeno zdravlje, premiješane emocije, itd.
Izmučeni od borbe, nakon svega ne znate kuda bi i kako dalje. Što je i normalno, s obzirom da mnogi izađu iz odnosa ne znajući više jesu li uopće normalni. Normalni ste, samo ste od svega sluđeni i dovedeni do granice izdržljivosti. Nakon prekida odnosa (i kontakta) potrebno je vremena za proces, strpljenja prema sebi i rada sa stručnom osobom (uz podršku prijatelja) da bi se vratili na svoje noge.
Nakon početnog šoka i pitanja kako se to sve uopće dogodilo, počinjete slagati komadić po komadić svog JA.
Gdje je uopće to JA?
Tko sam nakon ovog iskustva?
Kako se vratiti sebi?
Nebrojeno puno pitanja, a toliko bolnih osjećaja u tijelu. Čas tuga, čas ljutnja, bijes, bespomoćnost, nevjerica, krivnja, žaljenje i tako ukrug. Oporavak od ovakvog odnosa znači da se morate iznova tražiti i graditi.
Ovo iskustvo vas mijenja kao i svako drugo. Samo što u ovom slučaju počinjete kompletno mijenjati vlastiti doživljaj sebe, svijeta, ljubavi, partnera/ica itd.
Jednom kada je potpuno prekinut kontakt (ili je samo služben i povremen zbog viđanja djece) počinje vaše duhovno buđenje. Zapravo, odmicanjem vidite jednu sasvim drugačiju sliku te dobivate drugačiji pogled na dotadašnjeg partnera i sebe.
Što se to dogodilo?
Dogodilo se to da ste bili u vezi/braku sa osobom koja je malo po malo preuzela kontrolu nad vašim životom, suptilno vas uvjeravajući da je to ljubav. Kao i da je sve ono što čini odraz ljubavi prema vama. Vjerojatno ste negdje i od nekoga možda i naučili da ljubav i ljubavna veza tako izgledaju. No to nije istina. To je iluzija.
Susret sa spoznajom da ste iz silne potrebe da vas se voli, čuje, vidi pristajali na razna manipulativna ponašanja donosi veliku razinu tuge i povrijeđenosti. No koliko god da boli, ta spoznaja počinje otključavati vrata vašeg zatvora. Dok prolazite kroz tugovanje potrebno je veliko suosjećanje prema sebi te dijeljenje te boli sa osobom (osobama) kojoj vjerujete.
Nakon razdoblja tuge koja može potrajati dolazi ljutnja (iako se ljutnja zna pojavljivati zajedno sa tugom). Ljutnja je duboko zakopana ispod slojeva „Žao mi ga je.“, „Volim ga i teško mi je bez njega.“, „Nije on tako loš,“, „Teško mi je bez njega.“ No ona je ujedno motivator i pokretač za drugi dio oslobođenja.
Možda ćete se u sebi i u terapijskom radu naljutiti i na sve one bliske osobe koje su vas davno povrijedile svojim ponašanjem kao ovaj partner. On je samo okidač i dublja spoznaja zašto ste dopuštali ovakvo ponašanje prema sebi.
Ljutnjom se oslobađa energija za kreativnost i korak naprijed. Do nje nije lako doći jer je ljutnja emocija čije je iskazivanje zabranjeno tokom odrastanja (pogotovo kod djevojčica). U odrasloj dobi kada se zdravo naljutite, postajete svjesni koliko ste sebe zanemarili, koliko se niste poštivali, voljeli i brinuli o vlastitim granicama.
Možda ćete biti ljuti i na sebe, ali važno je dopustiti da ljutnja bude priznata, viđena i da izađe. Naravno, pokazivanje ljutnje prema bivšem partneru nema nikakvog smisla jer bi to potaknulo mnoge druge neželjene posljedice. Važno je da za sebe ovo izrazite kao i da u budućim situacijama prvo u sebi znate prepoznati da vam netko narušava granice te da znate reagirati.
Mnoge osobe tek u terapijskom radu uspiju izraziti svu tu količinu davno potisnute ljutnje i skinuti teret sa sebe kako bi mogli nastaviti dalje. Zadržavanjem tuge, ljutnje i svih osjećaja koji se javljaju u ovom procesu i dalje ostajete vezani za tu osobu. Zato je toliko važno puštati to polako van i odžalovati. Time vraćate svoje JA.
Na kraju dolazi ravnodušnost i osjećaj olakšanja da je sve gotovo iako ste na početku vjerovali da nećete preživjeti bez tog partnera.
Ovo iskustvo nikada neće zaboraviti i na kraju procesa mu se možete zahvaliti jer naučite ubuduće brže reagirati na nepoštivanje vas i vaših granica, naučite vjerovati svojoj intuiciji koja već na početku osjeti da „tu nešto nije u redu“.
Iskustvo se integrira u vaše biće i izlazite drugačiji iz svega. Nećete nikada potpuno zaboraviti, ali će ova osoba s vremenom prestati biti fokus vaše pažnje i života te slobodno idete dalje.
Napisala: Marta Kravarščan, savjetnica u procesu gestalt edukacije, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica.
Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]
Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha.
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
