Donosim vam jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra je što obje nisu loše, a loša je što obje nisu dobre.
&
Otkad smo primljeni u Europsku uniju, kod nas je sve savršeno uredno i čisto. Na primjer, prosjaci na ulici se više ne nalaze pokraj šešira, već ispod njih.
&
U Europi vlada nered: med i mlijeko se tuku za prvenstvo protoka.
&
Kupio sam manji televizor i odmah su me crne slutnje obuzele jer je na njegovu ekranu premijer bio kraći za glavu.
&
Znam što ću raditi posljednjeg dana svog života: ništa ne ću planirati dva dana unaprijed.
&
O ukusima se ne raspravlja. Pa naravno, zbog njih se ratuje.
&
A lijepo mi je govorio otac – i to dok još uopće nije ni znao da će mi biti otac.
&
Ništa ne čitam, a i to jedva stižem.
&
Minimalni cilj naše kulturne politike je da svi građani znaju čitati i pisati, a maksimalni da bez gađenja prolaze pokraj knjižnîca.
&
Važno je ne gubiti živce – reče jedan nepronađeni živac.
&
Budući je radilo samo pola mikrofona bio je govornik i pol.
&
Nije se dao maknuti pa su ga promaknuli.
&
Kad god smo vodili ljubav to je bilo u pravcu odvjetnika.
&
Našoj ljubavi je došao kraj – počela je.
&
Izdržao sam pedeset godina braka. Ne pitajte koji dio tog vremena sam bio živ.
&
Živim u skladnom braku: ja sam dužan do grla, a moja supruga od njega.
&
Objavio sam novi roman. Neprobavljiv je – rekoše oni sa želučanim smetnjama.
&
Obišao sam sve kovače u gradu, ali nitko od njih nije znao gdje se kuje zavjera.
&
Svi su im se sklanjali kad su nenasilnim putem dolazili na vlast.
&
Ne znam zašto mi se otac okreće u grobu? Pa, spiskao sam svoju a ne njegovu djedovinu!
&
Jedan filozof se slomio. Bio je to otvoreni prijelom misli.
&
Kod psihijatra: Doktore, šećer mi se naslađuje.
&
Zadnja novost je starost.
&
Slavan čovjek je najbolje primljen od svojih kolega pri nošenju kovčega s njegovim mrtvim tijelom.
&
Ne ću se prodati pa što košta da košta.
&
Nema nas u asocijacijama. Ima nas u zajedničkim psovkama.
&
Slava koja najviše glavinja najtočnije udara u glavu.
&
Radovao se zlu bez imalo zluradosti.
&
Naše gostoprimstvo nije ni počelo a on se već udomaćio.
&
Strpljivom čovjeku možete stati na žulj, ali nemojte baš odrastati na njemu.
&
Zbog zaostalih minskih polja naši zakoni su neprovedivi.
[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]
