Ovaj život OVDJE tek je jedna od stanica na putovanju svakoga od nas kao vječne duše u beskonačnosti. Putovanja kojega je osnovni smisao rast i razvoj naše duše kroz iskustva bivanja u fizičkom tijelu do (ponovnog) povratka Izvoru i sjedinjenja s Onim iz kojega sve nastaje i kojemu se sve vraća.
Na razini duše svatko od nas je cjelovit, jedinstven i spojen, od svih zamislivih suprotnosti, u jednost. No, na fizičkoj, materijalnoj razini svoje egzistencije OVDJE, uz izuzetak (vrlo malog, no sve više rastućeg broja) onih iznimnih pojedinaca (koje mi obični, “nesavršeni” ljudi nazivamo prosvijetljenima, probuđenima, buddhama), mi smo rascjepkani, necjeloviti, neuravnoteženi i u stalnome traganju za onim nečim što će ispuniti prazninu unutar nas putem pronalaženja i spajanja svih naših međusobno suprotstavljenih dijelova u nedjeljivu cjelinu.
Zašto je tako? I je li čovjeku moguće tu cjelovitost, koja postoji na razini njegove duše, ostvariti i na razini fizičkog, materijalnog dijela njegovog bića u ovoj OVDJE stvarnosti?
Svatko od nas kao duša (koja je vječna) prilikom dolaska OVDJE odabire svoju “odjeću”, svoje fizičko tijelo (koje je smrtno) kako bi kroza nj prolazio kroz iskustva i potom se, razvijeniji i veći, vratio Izvoru. No, da bi stekla ta iskustva, duša na ulazu u ovu OVDJE realnost postavlja dva energetska stupa, neku vrstu svojih Jinga i Janga, koji omeđuju prostor na kojemu potom započinje njezina životna igra.
Dakle, već sam taj princip istovremenog postojanja dviju odvojenih suprotnosti (koje spojene čine jedinstvo) pretpostavlja neprestane napore, naprezanja, borbe, širenje i skupljanje, napredovanje i povlačenje, neravnotežu, rascjepkanost.
I upravo sudjelujući u tim krajnostima, upravo odabirući biti najprije jedan pa zatim onaj suprotan dio para dviju suprotnosti, mi kao duša stječemo iskustva u ovoj OVDJE realnosti. A ona, iskustva, su sine qua non rasta i razvoja nas kao vječnih i moćnih duša.
No, dokle god bivamo u tim suprotnim polaritetima, mi nismo u mogućnosti dosegnuti središte. Tek kada shvatimo da nije smisao u tome da budemo samo jedno (ljubav, mir, svjetlo, prihvaćanje, itd.), a istovremeno ne i ono drugo, koje je suprotno prvome (strah, nemir, tama, odbijanje, itd.)… Tek kada prihvatimo da istovremeno možemo biti oboje (što u svojoj izvornoj biti i jesmo)… Tek tada će energije naših suprotstavljenih polariteta pronaći svoju ravnotežu, a mi dosegnuti svoje središte i (ponovno) se stopiti s Izvorom.
“Čovjek ne doživljava prosvjetljenje zamišljajući svjetlost, nego osvještavajući tamu.” – Carl Gustav Jung
“Jedini način da steknemo osjećaj sigurnosti jest da uđemo u vrtlog promjene i izađemo na drugoj strani osjećajući se iznova rođenima.” – Caroline Myss – Anatomija duha
Prema tome, cjelovitost koja postoji na razini duše moguće je ostvariti i na razini fizičkog aspekta ljudskoga bića OVDJE, kao na jednoj od stanica putovanja duše kroz eone. No, put prema toj cjelovitosti popločen je iskustvima prevazilaženja dualnosti, odnosno suprotnih polariteta istoga, jednosti.
I tek onda kada u svakoj svojoj tami (Jingu) uspijemo pronaći i svoje svjetlo (Jang) te razumjeti da su oni oboje dijelovi jednoga, jednosti, mi postajemo cjeloviti, istodobno savršeni i nesavršeni.
Martina Setnik
