Christopher Dunn je inženjer koji se bavi visoko preciznim strojevima. On je proučavao goleme statue u Luxoru. Ramzesova statua u Luxoru zapanjujućeg je dizajna i izvede. To su izuzetno kompleksi oblici. Kip Ramzesa II. savršeno je simetričan. Obje čeljusne linije su identične. To je nevjerojatno jer, da bi se statue podudarale, potrebno je imati sustav mjerenja kojim se osigurava da je materijal izrezan kako treba i da se postiže željena geometričnost.
To nije djelo nekoga tko dlijetom kleše lice u komadu granita. Opisani krug odgovara konturi lica. Potrebno se prisjetiti da je krug dvodimenzionalan, ali linija čeljusti izlazi prema naprijed trodimenzionalno. To je vrlo složena geometrija. Isto se ponavlja i s drugom stranom. Krugovima se mogu opisati i ostali dijelovi lica – obrve, kapci, usne i krivulje u blizini usana. Svi opisani krugovi imaju isti promjer. Ostale glave imaju iste geometrijske strukture. Čak i sa suvremenim alatima, to bi danas bilo iznimno teško izvesti. Za rezanje ovakvih oblika potrebni su vrlo složeni alati.
Kada ljudi posjete Egipat i pažljivo analiziraju relikvije, skulpture i hijeroglife, često se pitaju kako je to napravljeno bez suvremenih strojeva. Egiptolozi će odgovoriti da su koristili abrazivne alate i da su radili vrlo polako i precizno. Što je tvrđi bio materijal s kojim su radili, kao npr. granit, to je više kamenorezača, klesara i kipara usavršavalo djelo. Međutim, teško je povjerovati da, koliko god da je umjetnik radio pažljivo i sporo, može postići takve zapanjujuće rezultate bez kompleksnih alata. Teško je zamisliti kako bi se to ručno izradilo. Nitko ne može utvrditi kakve su alate Egipćani koristili. Može se samo nagađati.
Egiptolozi i dalje inzistiraju da su svi kipovi, hramovi i piramide izgrađeni pomoću dlijeta, užadi i kamenja. Egipat nije jedino mjesto na svijetu gdje je nepravilno kamenje korišteno u antičkim građevinama. Postoji drugih devet lokaliteta na planetu gdje se može prepoznati primjena ove tehnike. Za razrješenje misterija potrebno je otputovati tisuće kilometara od Egipta… do Uskršnjeg otoka. Uskršnji otok dugačak je samo 24 km. Jedno je od najizoliranijih i najljepših mjesta na Zemlji.
Statue zvane Moai isklesane su od vulkanskih stijena. Stručnjaci vjeruju da su ih izradile grupe potomaka Polinezijaca koji su se naselili na otoku nakon što su prešli 4600 km oceana u malim kanuima. Najveći Moai je nedovršen i teži 250 tona. Nitko ne može objasniti kako su ti teški kipovi isklesani i transportirani diljem otoka. Središnji Moai teži više od 60 tona i postavljen je 15 km od kamenoloma. Stručnjaci kažu da se prevozio po otoku drvenim balvanima. Ali u to je vrlo teško povjerovati. Nitko to još nije uspio ponoviti.
Postoji tajanstveni zapis na kamenju Uskršnjeg otoka, zapis koji još nitko ne može pročitati. Nevjerojatno slični zapisi nalaze se u antičkom nalazištu Mohenjo Daro u Pakistanu. Postoji li veza između njih? Mohenjo Daro je udaljen 20 000 km.
Arheolozi tvrde da su stilovi gradnje isti jer su graditelji morali riješiti iste probleme. Uostalom, iako ne komuniciraju jedni s drugima, svi dabrovi svijeta grade iste brane! No, misterij Uskršnjeg otoka ostaje neriješen. Zašto su Polinežani izradili te neobične kipove čija lica ni ne izgledaju polinezijski. Imaju orlovski nos, tanke usne, visoko čelo, bradu i velike ruke. Zapravo, oni nalikuju kipovima u Peruu. Na oba lokaliteta, tehnike klesanja nevjerojatno su napredne. U Sacsayhuamanu, kao i u Vinapuu, nalaze se najveći primjerci.
Peru skriva brojne tajne. U zaljevu Paracas nalazi se izvanredna skulptura duga 167 km i precizno orjentirana u smjeru sjever-jug. Ali tko je, kada i zašto isklesao? Nitko ne zna.
Nazca plato u Peruu otkriven je 1926. godine. Arheolozi vjeruju da je te crteže na tlu načinila civilizacija Nasca između 500. godine pr.n.e. i 750. godine n.e. Najduža od ovih savršeno ravnih linija proteže se 21 km. Crteži nisu vidljivi s tla, čak ni sa susjednih brežuljaka. Mogu se vidjeti jedino s neba. Pa čemu onda služe? Postoje nagađanja da se radi o nekadašnjim prugama ili putevima za procesije. Arheolozi kažu da su to bile šetnice.
Nedaleko od Nazce otkriveno je više od 40 piramida. Mjesto još nije iskopano zbog nedostatka sredstava. Međutim, piramide nisu jedina sličnost s Egiptom. Tu su neobične mumije i lubanje slične onima egipatskih faraona, napose Ekhnatona.
U Cuzcu se nalazi ogroman zid koji su sagradili Inke istim stilom nepravilnih blokova koji je prisutan u Egiptu. Isto se ponavlja i u Sacsayhuamanu: tehnike gradnje nepravilnih blokova koje čine ta zdanja otpornim na potrese. Ne bismo trebali podcijeniti trud uložen u pripremanje površine svakog bloka. Kako je Peru mjesto na kojem su potresi česti, brojne strukture sagrađene mnogo kasnije uz pomoć moderne tehnologije nestale su u prašini, dok ove još uvijek stoje. 
Kada se spomenuti lokaliteti prikažu na mapi, postaje jasno da su poravnani na savršenoj liniji. Koji je razlog tome, ne znamo. No, dokaz je tu pa mora postojati i razlog. Ovdje usporedba s dabrovima pada u vodu. Jer čak i da grade iste brane, ne poravnavaju ih u liniju dugu tisućama kilometara.
– Da ste Carles Darwin i razmišljate o povijesti evolucije, analizom navedenih primjera kamenja i zidova možete reći da postoji jedinstvena evolucijska grana u kojoj ljudi znaju za međusobno postojanje iako su bili razdvojeni tisućama godina. Ili možete reći da su postojale četiri paralelne grane evolucije. Ali vrlo je mala vjerojatnost da će te četiri grane doći do istovjetnih rješenja. (Chris Wise, strukturalni inženjer Milenijskog mosta u Londonu)
Čak i da su ti drevni ljudi komunicirali, to ne bi objasnilo zašto su lokacije na istoj ravnoj liniji i zašto je ta linija točno 30 stupnjeva otklonjena od ekvatora. 
Misterij tu ne prestaje! U Meksiku, kao i u Gizi, postoje tri glavne piramide. To su piramida Sunca, piramida Mjeseca i piramida Pernate zmije. I baš kao i u Gizi, glavna piramida je točno poravnana. Iznenađujuće je da je piramida Sunca, kao i mnoge druge slične građevine, izgrađena da ukazuje posebno na fenomen ekvinocija. Čak i u Kini postoje drevne piramide izgrađene od gline i blata. Može ih se vidjeti sa snimki iz zraka. Nemoguće ih je posjetiti jer kineske vlasti to zabranjuju.
– Mislim da sam jedini koji je dobio pravo na snimanje, fotografiranje i uspon na te piramide, od strane kineske vlade. Zato sam osjetio da mi je dužnost dokumentirati njihovo postojanje. (Hartwig Hausdorf, istraživač i pisac)
Apsurdno je pokušati pronaći veze ili kulturne razmjene između različitih vremena, kultura i mjesta – kažu. Egipat se razvio davno prije Meksika. Nije postojala veza između tog dijela Sjeverne Afrike i Amerike. Međutim, koliko god stručnjaci zanijekali, sličnosti između tih drevnih lokaliteta su zapanjujuće: hijeroglifsko pismo, mumificirana tijela, velike astrološke vještine, konstrukcije otporne na potrese. Možemo li govoriti o slučajnosti? Ako su sve te lokacije građene u različito vrijeme, onda ih nisu mogli graditi isti ljudi. Ali spomenike nije moguće datirati, mogu se datirati samo organski ostaci u njihovoj blizini. Dakle, jesu li Inke izgradile Machu Picchu? Jesu li Egipćani doista izgradili piramide?
(nastavak slijedi…)
Tekst pripremila: Nika
