Djeca danas kao da ne znaju cijeniti ono što njihovi roditelji rade za njih i često su isfrustrirana i apatična u većini slučajeva.
Pitate se zašto je ovako, možda je surova istina, ali je ipak istina i čista realnost. Svi smo danas svjedoci da roditelji sve više štede svoju djecu i da su u mnogo čemu povlašteni, što ranije nije bio slučaj.
Djeca danas kao da ne znaju cijeniti ono što njihovi roditelji rade za njih i često su isfrustrirana i apatična u većini slučajeva. Prije se nisu pitala djeca što žele raditi, što će jesti, gdje će ići, već se sve radilo zajedno u krugu obitelji, odnosno kako majka i otac isplaniraju, vikend, odmor, dijete je na taj način slijedilo njih i njihove želje na osnovi kojih su oni htjeli educirati i usmjeriti svoje dijete.
Današnjoj djeci se mnogo toga nudi na pladnju i onda se događa primjena one poslovice “Da’š jedan prst, on hoće cijelu šaku”. Djeca se prije svega trebaju naučiti zahvalnosti, zahvalnosti za ono što im njihovi roditelji mogu pružiti ovisno od njihovih mogućnosti.
Danas dosta roditelja odvaja novac i vrijeme za kvalitetno druženje s djecom, ali dosta njih osjeti da djeca to ne znaju cijeniti.
Možda je vrijeme da se prestanete toliko truditi usrećiti svoju djecu raznim stvarima ili pitanjima što ono želi. Prestanite planirati događaje za njih. I nemojte pokušavati naučiti ih zahvalnosti jer u tome nećete uspeti, ipak su u pitanju mala djeca. Pustite ih, neka se vremenom opuste bez svih vaših animacija i želja da ih usrećite.
Povežite se s vašim djetetom, tako što ćete čitati zajedno, šetati psa koje ono obožava, slagati slagalicu, plesati uz glazbu, itd.
Slušajte svoje dijete i njegove priče bez komentara, bliskost i kontakt očima šalje snažnu poruku djetetu da vam je važno.
Ovo može potrajati neko vrijeme, ali morate biti strpljivi dok ne pronađete zajednički jezik komunikacije u kojem ćete biti zadovoljni i vi i dijete.
